Subašić: Uzor mi je Messi, ali teško je očekivati da ću jednog dana zaigrati za Barcu · Intervju

U Kaknju je rođena još jedna zvijezda, pred kojom je još mnogo rada, truda, treninga i utakmica da dostigne gore navedene nogometaše.

Kada preskočite juniorski staž i kao kadet debitujete za seniorski tim onda ste sigurno nogometni dragulj. Riječ je o 17-godišnjem Sedadu Subašiću, mladom prvotimcu Rudara iz Kaknja, koji je u prvom dijelu sezone bio najstandardniji, ali i ponajbolji igrač kluba.

Ovaj mladi nogometaš ne voli se medijski eksponirati, jer je još mlad i nedokazan, ali je pristao govoriti za SportSport.ba o svojim počecima u Rudaru, igrama u omladinskom pogonu, trenerima koji su ga trenirali, trenutnim igrama u seniorima, ali i planovima za budućnost.

Sedade kako je počela vaša karijera i možeš li se ukratko predstaviti čitateljima najčitanijeg sportskog portala u BiH?

"Rođen sam 16. februara 2001.godine u Zenici. Živim u selu Tršće, sedam kilometara udaljenom od Kaknja. Pohađam STŠ „Kemal Kapetanović“ u Kaknju, idem u 3. razred i vrlo dobar sam učenik. Svakodnevno vozarim autobusom iz Tršća, prva sam smjena u školi i poslije nastave odlazim na treninge i tako već desetak godina. U Rudarevoj školi nogometa počeo sam trenirati 2007. godine, kada sam imao samo sedam godina. Prvi trener mi je bio Nazif Terzić, a zatim Ramiz Husić, Samir Trako, Kemal Šabić, te sada Fadil Hodžić. Imao sam čast i zadovoljstvo što sam radio s poznatim bivšim igračima Rudara, od kojih sam mnogo naučio i njima pripadaju velike zasluge za moj napredak".

Kao kadet si debitovao za prvi tim, a ove sezone usporedo igraš za seniore i juniore i jedan si od najboljih igrača?

"Za prvi tim sam debitirao protiv Jedinstva iz Bihaća 4. novembra 2017. godine kod trenera Borisa Pavića, a u 64.minuti zamijenio me iskusni Bajro Spahić. Tada sam imao 16 godina i 8 mjeseci. Pobijedili smo 4:0 i tu utakmicu nikad neću zaboraviti. Čini mi se da tad niko nije bio sretniji od mene jer sam definitivno spoznao da Rudar računa na mene i da će se ostvariti moji snovi. Nastupajući za juniore imao sam dosta slobode i prostora u igri i tako je lakše pokazati svoje znanje. Međutim, nastupi u prvom timu su odgovorniji, traži se igra u oba pravca, više trke, odgovarajuće obaveze kojih se moram pridržavati. Bitno je da što više igram jer se kroz utakmice stiče samopouzdanje i iskustvo, koje je od neprocjenjive koristi za mladog igrača. Dobro mi ide ove sezone, nadam se da će se tako nastaviti i u drugom dijelu".

Napravio si veliki iskorak u karijeri, ali pred tobom je još mnogo truda, rada, ko je najzaslužniji za tvoj dosadašnji razvoj i kako stariji igrači u svlačionici gledaju na tebe, kao juniora koji je standardan u prvom timu?

"Vjerujem da mogu još više napredovati. Radim na tome, treniram svaki dan, imam i individualne treninge s profesorom Mirzom Demirom, specijalistom za kondicijsku pripremu. Moram više pažnje posvetiti defanzivi, dvobojima i količini trke. Greške su sastavni dio igre, svako ima grešaka pa tako i ja, ali tu su treneri tu da mi ukažu i isprave uoče nedostatke. Mislim da se upornim i stručnim radom sve se može postići. Treba biti uporan i vjerovati u sebe. Ja sam prošao sve mlađe selekcije Rudara, imam kontinuitet u radu i evidentan napredak u omladinskom pogonu. Uprava i treneri su zapazili moje zalaganje i dobre igre i brzo je stigao poziv za prvi tim. Osim mog talenta i velikog odricanja i zalaganja, zasluge svakako pripadaju trenerima Fadilu Hodžiću i Kemalu Šabiću, koji su mi pružili veliku minutažu i od kojih sam imao i najveću podršku. Igrači su me zaista prihvatili na najbolji mogući način. Svi mi daju savjete i podršku, naučili me mnogim stvarima koje su potrebne na terenu, posebno Bajro Spahić za kojeg imam samo riječi hvale".

Koja utakmica ti je najbolja u prvom dijelu sezone i šta Rudar može u nastavku sezone?

"Moje najbolje utakmice u dresu Rudara su protiv Bratstva i Viteza, u kojima sam postigao dva bitna pogotka, a Rudareve najbolje partije su protiv Orašja u Kaknju, kada smo s igračem manje preokretom došli do važne pobjede, te posljednja na gostovanju u Gradačcu kada smo deklasirali ekipu Zvijezde koja je na tabeli ispred nas. Kada je u pitanju drugi dio sezone, mislim da možemo još napredovati na tabeli. Imamo dobru ekipu, sastavljenu pretežno od domaćih igrača, tako da se nadam da ćemo završiti sezonu u samom vrhu".

Na kojoj poziciji u ekipi se najbolje snalaziš i koje su želje i planovi za naredni period?

"Sve uloge u vezi mi odgovaraju jer sam, kako kažu, univerzalni veznjak. Međutim, najviše volim poziciju polušpica, na kojoj dolaze do izražaja moje bolje strane, poput završnog pasa i postizanja golova s ivice kaznenog prostora. Volim biti bliži protivničkom golu i zabijati iz drugog plana. Moja prva želja je da se Rudar plasira u Premijer ligu BiH. Druga želja je da postanem fudbaler koji će živjeti od ovog posla kojeg najviše volim. Mislim da je Rudar odskočna daska za moj uspjeh i punu afirmaciju".

Za kraj nam kaži ko ti je igrački uzor i za koji klub bi u budućnosti volio igrati?

"Moj igrački uzor je Lionel Messi, veliki čarobnjak s loptom. Uživam u njegovim majstorijama, „upijam“ svaki potez, jer je uistinu nogometni virtuoz. Moj najdraži klub je Barcelona, koja igra po mom ukusu. Naravno, teško je očekivati da jednog dana zaigram u njihovom dresu", kazao je za kraj razgovora za SportSport.ba Sedad Subašić dragulj Rudar iz Kaknja i jedan od igrača koji će obilježiti bosanskohercegovački nogomet idućih 15 godina.