Regionalna liga? Može, ali ne danas

piše: Alen Lesički

Zanimljivo je da se rasprava o regionalnoj ligi klubova unutar granica bivše Jugoslavije redovito rasplamsa kada Zdravko Mamić prijeđe granicu Hrvatske u smjeru istoka. I prošle godine je bila slična situacija kada je sreo novinare iz Beograda koji su pratili Partizan na pripremama u Beleku u istom hotelu u kojem je bio smješten i Dinamo. Digla se velika prašina, ali već za nekoliko dana regionalna liga u Hrvatskoj bila je „tempi pasati“ . Nečemu sličnom svjedočili smo i ovih dana. U Turskoj smo postali „braća kojima je Uefa maćeha“, ali odmah po povratku u Zagreb Dinamo više nije bio za regionalnu ligu. Dakle, već viđen scenarij u izvedbi majstora manipulacije medijima.

Mamićeva turska avantura potkrijepljena je i Uefinom inicijativom na Bledu. Jednom od nekoliko koje su se našle na dnevnom redu, ali zbog prošlosti kakvu nosimo, jasno da je upravo točka o regionalnom natjecanju podigla prašinu.

U Hrvatskoj ima onih koji su za, ali i onih koji ne žele niti čuti o novom bratstvu i jedinstvu, ovoga puta na nogometnom travnjaku. Većinski stav je da to može biti zanimljivo natjecanje, ali kojeg treba ostaviti za neka bolja vremena.

Tome je prije svega razlog financijska nepredvidljivost. Teško da bi se u trenutnoj gospodarskoj situaciji mogao pronaći dovoljan broj sponzora koji bi pronašli svoj interes. Nadalje, nema niti rezultatskog izazova jer Uefa ne nudi, primjerice, mjesto u Ligi prvaka klubu koji bi osvojio „turnir prvaka ex YU“. A tek pitanje sigurnosti. Ima li smisla liga u kojoj bi se svaka druga utakmica pretvarala u mali rat? A bar smo mi s ovih prostora siti ratova.

Što se Hrvatske tiče, nije tajna kako su Dinamo i Hajduk barometri nogometnih raspoloženja. Njihov primjer sasvim sigurno će slijediti svi ostali, a dva najveća kluba trenutno njeguju zajednički stav koji glasi: zanimljivo, ali ne danas.

Jer, Dinamu ne treba novo natjecanje da bi odgajao mlade igrače kojima redovito trguje na europskom tržištu (unazad nekoliko godina izvezli su nogometaše u vrijednosti sto milijuna eura). Klub iz Maksimira ove je sezone uveo u prvi rang natjecanja klub satelit Lokomotivu gdje igraju pretežno njihovi talentirani igrači koje se priprema da zauzmu mjesta onih koji će uskoro preko granice. Nešto slično u planu ima i Hajduk s Mosorom.

Možda i najvažnije pitanje jest ono kako bi politika reagirala na takvu inicijativu. Blagonaklono? Teško. To bi ipak značio samo novi udarac nacionalnim ligama koje su već na rubu regularnosti zbog recesije. I na kraju, baš nas zanima postoji li naivac koji vjeruje da Srbija ne bi imala ništa protiv da predstavnik Kosova zaigra u tom natjecanju.