Hadžibegić: Kada umrem, volio bih da me sahrane u dresu Sarajeva

Iako je igrao i živio svugdje, Hadžibegić je naravno vječni Sarajlija obojen u bordo boju. U intervjuu za 100posto.hr još jednom je potvrdio koliko mu znači FK Sarajevo.

"Ja sam otišao u pionirski pogon Sarajeva 1.4. 1966. godine. To je bio ponedjeljak. Dan ranije, u nedjelju, sam sa svojim ocem otišao na stadion Koševo i gledali smo utakmicu. Ne mogu se sjetiti protiv koga su igrali, ali Sarajevo je pobijedilo. Na poluvremenu su na semaforu i putem razglasa su obavijestili da sutra, dakle u ponedjeljak, primaju sve pionire u Sarajevo. Vrši se probni test. Otišao sam sutradan na taj probni test i od 1.4. 1966. godine nikada nisam prestao biti u kontaktu sa Sarajevom", kazao je Hadžibegić, između ostalog, pa dodao:

"Kroz Sarajevo sam imao priliku da radim i da naučim puno stvari o nogometu. Kroz cijelu karijeru sam imao jako dobre trenere, a u Sarajevu je u to vrijeme bilo i puno bivših velikih igrača koji su bili oko kluba i uz klub. Uz Sarajevo se raslo, živjelo i napredovalo. Mislim da je Sarajevo u tom periodu napravilo jedan veliki napredak i jako dobre rezultate kroz sudjelovanje u Kupu UEFA. Bili smo prvaci bivše države, klub je dao jako puno reprezentativaca i bio je to jedan izuzetno pozitivan period."

Nakon Sarajeva je otišao u Betis, a prije toga je bio u Hajduku.

"Toliko sam vezan za Sarajevo da bih volio kada umrem da me sahrane u dresu Sarajeva. U jednom me trenutku pokojni Tito Kirigin vrbovao za Hajduk kada sam bio na kraju ugovora sa Sarajevom. Pristao sam otići u Hajduk, sve smo se dogovorili. Oni su tada stvarali onu generaciju u kojoj su bili dva Vujovića, Slišković, Jerolimov, Gudelj, Pudar i u nekih sedam dana smo se sve dogovorili", kaže Hadžibegić koji ipak nije obukao dres splitskog sastava:

"Otišao sam na godišnji odmor sa suprugom i kada sam se vratio shvatio sam da to ne mogu. Odem kod Tita Kirigina i kažem: 'Predsjedniče, možemo li razgovarati? Ja ne mogu'. Kaže: 'Što ne možeš?', ja: 'Ne mogu doći u Hajduk, ne mogu ostaviti Sarajevo'. Kaže on: 'Jesi li ti normalan? Sve smo se dogovorili'. Znao sam sve, ali jednostavno nisam mogao. Rekao mi je: 'Ako se vraćaš u Sarajevo, to mogu razumjeti i nitko ti nikada neće ništa reći. Sve ćemo ti oprostiti, ali ako odeš u neki drugi klub znaj da ćemo ti uništiti karijeru'. Tako sam ja sedam dana na papiru bio član Hajduka, ali nisam mogao izdržati i potpisao sam novi ugovor sa Sarajevom. Bilo je to vrijeme odanosti prema klubovima i ja sam ostao takav. I dan danas je Sarajevo dio mog života. To je jače od mene."

Govorio je i o ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, koji je kratko bio psiholog u FK Sarajevo.

"Da, Radovan Karadžić je u jednom momentu došao u Sarajevo i imao ulogu nekog psihologa. Puštao nam je neke govore, filmove i što ja znam što da bi povijest pokazala da je sve to bila farsa i da čovjek nije uopće nije bio taj kojim se predstavljao u to vrijeme i kojeg nismo znali prepoznati tada. Najviše bih volio da tog čovjeka u životu nisam ni sreo ni vidio".