Tuka: Ponosan sam, jedva sam čekao da medalju podijelim sa vama!

Tuka je najboljim ličnim rezultatom iz ove sezone uspio da dođe do drugog mjesta finalne utrke na 800 metara i tako osvoji srebrenu medalju što je zaista fantastičan uspjeh.

Bh. atletičar se danas vratio iz Dohe, a veliki broj ljudi dočekao ga je na sarajevskom aerodromu.

Amel se zatim obratio na press konferenciji. Pustio je i suzu i bio veoma emotivan.

"Moram se zahvaliti svima na ovoj dobrodošlici. Hvala medijima, od samog slijetanja na aerodrom skroz je neki drugi osjećaj. Do samog leta je bilo uredu, ali emocije su počele kad sam došao na tlo Bosne i Hercegovine. Rekao sam da idem Dohu spreman, te sam rekao da ću se vratiti u sami vrh i da mi je tu mjesto. Evo ga, tu sam", kazao je emotivni Tuka.

"Znam da sam napravio veliku stvar. Puno je sjajnija medalja nego u Pekingu. Ovaj put je bilo drugačije. Bio sam dobar, no niko me nije stavljao kao ozbiljnog kandidata za medalju. Otišao sam u Dohu rasterećen i puni sigurniji nego u Pekingu. Ušao sam u sve ozbiljno, svakog sam shvatio ozbiljno i nije bilo podcjenjivanja. Poslije prve trke sam se osjećao loše, bilo je 40 stepeni, dobio sam visoku temperaturu i na dan polufinala sam pomislio da ću morati da odustanem. Bio sam izuzetno loše. Hvala mom treneru i Italijanskoj federaciji koji su imali vrhunske doktore. Pred utrku sam se osjećao sve bolje i bolje. Polufinale je izgledalo moćno, to mi je dalo samopouzdanje pred finale. Znao sam da će u finalu trka biti brza, no znao sam i da sam spreman za to. Sve sam karte stavio na sto i odlučio da idem na sve ili ništa. Rezultatom sezone sam osvojio to sjajno drugo mjesto i srebrenu medalju. Ponosan sam i jedva sam čekao da to podijelim sa vama, sa svojom porodicom...", nastavio je Tuka.

Bilo je i teških trenutaka, posebno ističe 2017. godinu.

"Pitao sam sebe te 2017. godine da li sam doživio svoj vrhunac. U Londonu nisam prošao ni prvi krug.. Sve se to skupljalo, samokritičan sam, ali upoznao sam neke nove ljude, tačnije dvije dame, to su profesorica Jasna Bajraktarević i doktorica Dragana koja je došla iz Splita da me podrži. Hvala dragom Bogu što me spojio sa ovim ljudima, moj trener mi je kao drugi otac. Nemam riječi kako bi ga opisao, njegovu podršku, ljubav koju mi je pružio". Hvala iskrenim prijateljima, sponzorima koji nisu imali trenutak sumnje da ću se vratiti na ovaj nivo".