Sve je počelo u Urugvaju davne 1930.

Od danas, pa do početka prvenstva SportSport.ba će svojim čitateljima predstaviti historijat svjetskih prvenstava, najbolje igrače i strijelce, najzanimljivije detalje, kao i ovogodišnje učesnike. Iz dana u dan moći ćete na stranicama vašeg i našeg portala čitati o svemu onome što vas zanima u vezi s najvećim događajem godine, kao i o onome što je dio historije.

U prvom dijelu serijala o nogometnom SP imate priliku čitati o prvom Svjetskom prvenstvu odigranom davne 1930. godine u Urugvaju, te o svemu onome što je prethodilo prvenstvu i o svim problemima s kojima su se susretali tadašnji organizatori prvenstva.

Dogovor je pao u Parizu

Prvi i historijski sastanak čelnika FIFA-e održan je 1904. godine u Parizu i od tada su dvojica najzaslužnijih ljudi za pokretanje Svjetskog prvenstva, Jules Rimet i Henry Delaunay, svakodnevno vodili razgovore planirajući pokretanje nekog takmičenja u kojem bi učešće uzeli najbolji igrači iz svih država.

Nogomet ili fudbal, na Olimpijskim igrama se pojavio prvi put u Antwerpenu 1920. godine i tada je Rimetu i Delaunayu sinula ideja o pokretanju SP. Nakon olimpijskog turnira u Amsterdamu donesena je odluka da se prvo SP održi dvije godine kasnije.

Među kandidatima za organizaciju turnira bili su Italija, Holandija, Španija, Švedska i Urugvaj. Na kraju je odlučeno da se prvo SP odigra u Urugvaju, olimpijskom prvaku 1924. i 1928. godine. Urugvajci su za SP pokrenuli izgradnju stadiona u Montevideu, glavnom gradu ove prelijepe zemlje, a odlučeno je da se utakmice još igraju na stadionima Penarola i Nacionala, Pacitu i Central Parku, sve u glavnom gradu.

Problemi pred početak

Kao što je Rimetu i Delaunayu trebalo mnogo vremena da osmisle početak Svjetskog prvenstva, tako su se i domaćini pred početak SP-a sretali s mnogo problema. Samo dva mjeseca pred početak prvenstva nije se znalo ime ni jedne evropske države koja će nastupiti. Britanske reprezentacije su istupile iz FIFA-e, dok su od prvenstva odustale još Njemačka, Austrija, Češka, Švicarska i Mađarska.

Jugoslavija razočarana suđenjem
Razočarani suđenjem u polufinalu jugoslovenski reprezentativci su odbili igrati utakmicu za treće mjesto protiv SAD-a. To je bilo prvo i jedino prvenstvo na kojem se nije igrala utakmica za treće mjesto. Na prvenstvu se nije birao ni najbolji igrač.Na kraju su iz Evrope na daleki put brodom u Urugvaj odlučile iće reprezentacije Jugoslavije, Francuske, Belgije i Rumunije, čiji je Kralj Karol lično garantovao igračima da neće izgubiti posao kada se nakon mjesec dana vrate u domovinu.

Na SP su odlučili doći Amerikanci i Meksikanci, kao i sedam južnoameričkih reprezentacija, uključujući i domaćina, Urugvaj. Ni jedna reprezentacija iz Afrike i Azije nije učestvovala na prvom SP.

U grupu 1 bile su smještene reprezentacije Argentine, Francuske, Meksika i Čilea, u grupi 2 svoje mjesto su našli Brazil, Jugoslavija i Bolivija, u grupi 3 Urugvaj, Rumunija i Peru, a u grupi 4 su bili SAD, Belgija i Paragvaj.

Pred početak prvenstva bilo je jasno da je prvi favorit reprezentacija Urugvaja, koja je osvojila dva uzastopna olimpijska zlata, imala je podršku domaće publike, ali i ponajboljeg igrača svijeta u to vrijeme, sjajnog napadača Pedra Petronea.

13. juli za sva vremena

13. juli je datum koji će vječno biti upisan zlatnim slovima u historiju svjetskog nogometa. Tog dana su Francuska i Meksiko na prepunom Centenariju, koji je izgrađen za samo osam mjeseci uprkos obilnim padavinama koje su zadesile Urugvaj te godine, otvorile prvo SP u nogometu.

Francuska je upisala ubjedljivu pobjedu 4:1. Već u desetoj minuti Francuzi su ostali s igračem manje, jer se povrijedio golman Alex Thepot, a kako tada još uvijek nisu bile uvedene izmjene, Tricolori su do kraja utakmice igrali s čovjekom manje.

U sljedećeoj utakmici su Francuzi poraženi od Argentine (0:1), a Argentinci su preostale dvije utakmice bez problema rješili u svoju korist – Meksiko (6:3) i Čile (3:0), te osvojili prvo mjesto u grupi i plasman u polufinale.

Guillermo Stabile - prvi strijelac
Guillermo Stabile sa osam postignutih golova u četiri utakmice bio je najbolji strijelac prvog Svjetskog prvenstva. U pobjedi Argentine nad Meksikom (6:3) Stabile je postao prvi igrač koji je postigao tri gola na jednoj utakmici. Stabile je bio pozvan u reprezentaciju kao rezerva, ali je zbog povrede Fereire uskočio u sastav i osvojio zlatnu kopačku. Igrao je u karijeri za Huracan, Genou, Napoli i Red Star Paris.U grupi 2 prvo mjesto je osvojila Jugoslavija. Plavi su u prvom kolu iznenadili Brazilce koji su tada igrali bez igrača crne boje kože. Aleksandar Tirnanić i Bek su pogodili za pobjedu nad Brazilom (2:1), a u preostalim utakmicama i Jugoslavija i Brazil su bili bolji od Bolivije sa 4:0, pa su naši reprezentativci izborili plasman u polufinale.

Urugvajci su dobili Peru sa 1:0 i Rumuniju sa 4:0, te osigurali plasman među četiri najbolja svjetska tima, a reprezentacija SAD-a, pojačana igračima Engleske i Škotske, pregazila je Belgiju i Paragvaj sa po 4:0 i pridružila se Argentini, Jugoslaviji i Urugvaju u polufinalu.

Finale opravdalo očekivanja

U prvom polufinalnom paru igrali su domaćin i Jugoslavija. Već na samom početku Sekulić je šokirao 80.000 gromoglasnih navijača Urugvaja dovevši Jugoslaviju u vodstvo. Ipak, Plavi nisu imali dovoljno ni snage ni kvalitet da izdrže do kraja. Cea je tri puta pogodio mrežu Jugoslovena, Anselmo dva puta i Iriarte jednom za pobjedu Urugvajaca 6:1. Identičnim rezultatom je finale izborila i Argentina protiv SAD-a.

Pred veliko finale na Centenariju bilo je mnogo tenzija između dva velika rivala. Deset krcatih brodova navijačima Argentine preplovilo je rijeku Platu na putu od Buenos Airesa do Montevidea. Na hiljade navijača Argentine je ostalo kući, jer nisu imali prevoz do glavnog urugvajskog grada.

Urugvaj – Argentina 4:2
MONTEVIDEO – Stadion Centenario. Gledalaca 90.000. Sudija John Langeuns. 1:0 Dorado 12', 1:1 Peucelle 20', 1:2 Stabile 37', 2:2 Cea 57', 3:2 Iriarte 68', 4:2 Castro 90'.
Urugvaj: Ballesteros, Nassazi, Mascheroni, Andrade, Fernandez, Gestido, Dorado, Scarone, Castro, Cea, Iriarte.
Argentina: Botaso, Della Torre, Paternoster, J. Evaristo, Monti, Suarez, Peucelle, Varela, Stabile, Fereira, M. Evaristo.Iako je prema izvještajima iz Montevide prodato preko 100.000 ulaznica, na Centenario je ušlo „samo“ 90.000 ljudi iz sigurnosnih razloga. Zbog velikih tenzija policija je utakmicu organizovala sa izvučenim bajonetama na puškama.

Pred utakmicu su oba tima tražila da se igra s loptom njihovih domaćih proizvođača, ali je sudija John Langenus donio svoju loptu i tako zadovoljio obje strane. U 12. minuti je Pablo Dorado bacio u trans domaće navijače, ali su Carlos Peucelle i Guillermo Stabile do poluvremena donijeli preokret Gaučosima.

Pedro Cea je u 57. minuti poravnao na 2:2 i vratio Urugvajce u igru, da bi Santos Iriarte u 68. miniti donio potpuni preokret domaćoj reprezentaciji. U 90. minuti, kada se već uveliko slavilo na Centenariju, Hector Castro je novim pogotkom potvrdio pobjedu Urugvaja. Na ulicama je uslijedilo veliko slavlje koje je potrajalo nekoliko dana.

Kapiten Urugvaja, Nassazi, primio je iz ruku Julesa Rimeta pehar vrijedan 50.000 francuskih franaka, a u Buenos Airesu je kamenovana ambasada Urugvaja. Policija je morala upotrebom sile i oružja rastjerati razbješnjele argentinske navijače.

Prvo Svjetsko prvenstvo je završeno veoma uspješno prema ocjenama izvještača i organizatora. Odlučeno je da se svjetsko prvenstvo igra svake četiri godine. Led je probjen, ostalo je bilo lakše. Rimet i Delaunay su mogli odahnut, jer je prvenstvo konačno odigrano.