Deset dana ostalo je još do početka Svjetskog nogometnog  prvenstva, a mi smo stigli do posljednjeg dijela našeg serijala o historij Svjetskih prvenstava. Prije četiri godine svjedočili smo prvenstvu koje je odigrano u Njemačkoj.

SP 2002. godine u Koreji i Japanu bilo je jedno od najzanimljivijih do sada. Istina, igra na tom prvenstvu nije bila nešto posebno, ali se desio veliki broj iznenađenja, što je prvenstvu dalo posebnu draž.

Francuska je 1998. godine po drugi put ugostila SP, prvi put nakon 60 godina, a Francuzi su nakon Argentine 1978. godine postali i prva nacija koja je osvojila naslov prvaka na domaćem terenu.

Petnaesto SP odigrano je u SAD-u 1994. godine i ostaće upamćeno po mnogim stvarima. Prvi put je finale odlučeno penalima, a pao je rekord gledanosti koji nije srušen ni dodanas kada se takmiče 32 reprezentacije.

SP u Italiji 1990. godine ostaće upamćeno kao prvo SP za koje su napravljene i video igrice, kao i po tome što se Njemačka trećim naslovom svjetskog prvaka svrstala u red Brazila i Italije.

Trinaesto SP odigrano je u Meksiku 1986. godine i vječno će ostati upamćeno po Diegu Armandu Maradoni i njegovoj „Božjoj ruci“ u četvrtfinalu protiv, Argentincima, mrskih Engleza.

SP u Španiji 1982. godine bilo je specifično po mnogim stvarima. Promijenjen je sistem takmičenja, povećan je broj učesnika, broj stadiona na kojima se igralo itd.

Odluka o domaćinstvu SP, koje je povjereno Argentini 1978. godine, donijeta je još 1966. godine.  Šest argentinskih gradova ugostilo je 16 najboljih svjetskih selekcija tog vremena.

Deseto jubilarno SP odigrano je u Zapadnoj Njemačkoj 1974. godine. Bilo je to prvo prvenstvo pod današnjim nazivom World Cup, jer je Brazil po treći put osvjio naslov Julesa Rimeta i osvojio pehar u trajno vlasništvo.

Deveto po redu SP odigrano je 1970. godine u Meksiku. Domaćinstvo prvenstva prvi put je povjereno jednoj zemlji van Evrope i Južne Amerike, a prvi put nakon rata nastupila je jedna afrička selekcija, Maroko.

Povodom stote godišnjice od odigravanja prve fudbalske utakmice u Engleskoj, FIFA je odlučila domaćinstvo osmog Svjetskog prvenstva 1966. godine povjeriti Engleskoj. Glavna priča uoči prvenstva bio je bojkot afričkih selekcija da učestvuju u kvalifikacijama zbog toga što je FIFA četiri godine ranije odlučila da afrički prvak ne ide direktno na prvenstvo nego da mjesto mora osigurati kroz baraž sa prvacima Azije i Okeanije.

Nakon 12 godina Svjetsko prvenstvo se vratilo u Južnu Ameriku. Domaćin šestog po redu SP 1962. godine bio je Čile koji je domaćinstvo dobio na kongresu FIFA-e 1956. godine.

Nakon Švicarske SP ponovo je održano u jednoj evropskoj zemlji, Švedskoj. Kako god završilo unaprijed se znalo da se ne može desiti čudo kao četiri godine ranije u Bernu kada ja Njemačka bila bolja od Mađarske.

Domaćin petog Svjetskog prvenstva bila je Švicarska, a to se znalo još 1946. godine kada je FIFA odlučila de se SP 1954. godine na 50. godišnjicu osnivanja igra u zemlji koja je sjedište FIFA-e.

Nakon SP u Francuskoj 1938. godine uslijedila je pauza od 12 godina bez SP. Drugi Svjetski Rat prouzrokovao je veliku štetu cijelom svijetu, a ni fudbal nije bio imun na to.

Treće Svjetsko prvenstvo odigrano je u Francuskoj 1938. godine. Ponovo su prvenstvu predhodili mnogi problemi.  Evropa se pripremala za rat, mnoge zemlje su već bile u punoj ratnoj spremi.

Nakon prvog SP koje je završeno pobjedom Urugvaja sve je bilo lakše. Na FIFA-inom kongresu u oktobru 1932. godine u Štokholmu odlučeno je da drugo SP ugosti Italija.

Do najvećeg sportskog događaja u svijetu ove godine, SP u nogometu, ostala su 64 dana. SP će se po prvi put odigrati na afričkom kontinentu i zbog toga se s još većim nestrpljenjem očekuje.