Italijani su prije finala plakali kao mala djeca!

To je fudbal, to je calcio. Italijane jednostavno nikad ne treba otpisali ili podcijeniti. Pokazali su to Azzurri na tek završenom Evropskom prventvu.

Glavna odlika italijanske reprezentacije je zajedništvo i sjajna atmosfera jer su na krov fudblaskog Mont Blanca stigli ruku na srce bez izjedne velike svjetske zvijezde, iako tu definitivno ima kvaliteta, ali i iskustva.

Svoj trenutak na međunarodnom nivou je konačno dočekao i Giorgio Chiellini. Konačno je digao u zrak jedan veliki i važan međunarodni trofej. I to nakon dramatičnog finala i bolje izvedenih penala protiv Engleske.

Chiellini je govorio o detaljima prije utakmice. Otkrio je i to da su svi plakali kao mala djeca. Za sve je "kriv" također iskusni Salvatore Sirigu.

"Pustili smo poneku suzu, mi stariji, ali i mlađi. Zaslužili smo sve to. U ovim godinama ti ovo još više znači... Krajem maja smo govorili da je nešto magično i sve više je bilo tako."

"Danas nam je prije utakmice Sirigu napravio video svih naših roditelja i najdražih osoba. Rasplakali smo se..."

Chiellini je zajedno sa Leonardom Bonuccijem obilježio ovaj turnir fantastičnim izdanjima u posljednjoj liniji. Opravdali su status možda i najboljeg štoperskog para današnjice.

"Svako u ekipi ima svoju ulogu i talente. Leonardo Bonucci i ja smo veoma različiti i pokušavamo iskoristiti svoje osobine. Volimo se, iskorištavamo svoju snagu. Tako je bilo i za sve igrače u cjelini. Tajna je da samo koristili snagu svakog od nas", otkrio je legendarni štoper.

Inače, prije utakmice u tunelu Wembleyja viđena je zanimljiva scena na kojoj se pozdravljaju Chiellini i Harry Maguire. I tu je Italijan nastojao da dobije "psihološku" igru.

Prvo se pozdravio s engleskim štoperom, a nakon čeka se prepoznatljivo poput gorile udario nekoliko puta u grudi na taj način pokazujući samopouzdanje i snagu.

Podsjećanja radi, Italijanima je ovo bila druga titula prvaka Evrope, prvu su osvojili još davne 1968. godine. U međuvremenu su izgubili dva finala.