Sve se mijenjalo, ali derbi je ostao - derbi

Gradski derbi je, nakon toga, odigran još 94 puta. Kroz to vrijeme mijenjale su se generacije igrača, trenera i navijača, ali derbi je ostao - derbi.

Kako Milano ima Inter i Milan, Madrid - Real i Atletico, London - Arsenal  i Tottenham, Manchester - Manchester City i Manchester United, Beograd - Zvezdu i Partizan, Sarajevo ima Sarajevo Željezničar. U bivšoj državi Jugoslavili samo su dueli Partizana i Crvene zvezde izazivali veću pažnju od onih koji su se igrali na Grbavici/Koševu.

Statistika dosadašnjih derbija:
Ukupno duela: 95
Pobjede Željezničara: 29
Pobjede Sarajeva: 29
Neodlučeno: 37
Gol razlika: 116:115 (gol više Sarajevo)Prvi derbi, dakle, Željo i Sarajevo odigrali su u oktobru 1954. godine na Grbavici, stadionu Željezničara. Tadašnji učesnici Prve savezne lige odmjerili su snage pred oko 12.000 gledalaca, koji su prisustvovali ovom događaju unatoč bijelom pokrivaču koji je, neočekivano, pao nešto ranije. Hladno vrijeme, ali toplina na licima navijača jednog i drugog kluba činili su ovaj spektakl posebnim.

Sarajevo je tada, kao gost, slavilo rezultatom 6:1. Pačuka, Živkov, te po dva puta Lovrić i Stipić pogađali su za Bordo sastav, dok je sraman poraz domaćoj ekipi ublažio Pašić pogotkom u 83. minuti. Tu utakmicu sudio je arbitar iz Beograda.

Za Želju su nastupili: Vrebac, Kranjc, Abramović, Ubović, M. Vrebac, Imamović, Prelo, Radonjić, Kulović, Đorđević i Pašić. Gosti sa Koševa nastupili su u sljedećem sastavu: Pejak, Biogradlić, Džemidžić, Agošton, Jusufbegović, Glavočević, Novo, Živkov, Stipić, Lovrić i Pačuka. Želju je sa klupe predvodio Prvoslav Dragičev, a Sarajevo Miroslav Meho Brozović.

Prvi derbi - 10. oktobar 1954.

Željezničar - Sarajevo 1:6 (0:3)
Stadion: Grbavica, Gledalaca: 12.000
Sudija: Martančić iz Beograda.
Strijelci: Paćuka (17), Lovrić (25. i 64), Živkov (40.), Stipić (82. i 88.). Za Želju: Pašić (83.)


ŽELJEZNIČAR: S. Vrebac, Kranjc, Abramović, Ubović, M. Vrebac, Imamović, Prelo, Radonjić, Kulović, Đorđević, Pašić.



SARAJEVO: Pejak, Biogradlić, Džemidžić, Agošton, Jusufbegović, Glavočević, Novo, Živkov, Stipić, Lovrić i Pačuka.Revanš utakmica odigrana je 17. aprila 1955. godine, a ovaj put je domaćin bilo Sarajevo. Očekivala se rekordna posjećenost našeg najvećeg stadiona, ali je loše vrijeme i dosadna kiša bila glavni krivac što se na tribinama skupilo "samo" 8.000 ljubitelja najvažnije sporedne stvari na svijetu.

Plavima je cilj bio revanrširati se za težak poraz pred domaćom publikom, a u toj namjeri su i uspjeli. Naime, slavili su rezultatom 3:2. Želji je, između ostalog, prijetilo ispadanje iz Druge lige zbog katastrofalnih rezultata, pa je ova utakmica, manje više, bila odlučujuća. Tako su je shvatili i fudbaleri toga kluba, pa su na terenu "ginuli" za svaku loptu.

Ipak, poveli su domaći preko Stipića u 17. minuti, da bi do kraja prvog dijela Željo izjednačio preko sjjanog Handžića. Odmah na početku drugog dijela Plavi dolaze do vodstva, a strijelac je bio Pašić (strijelac jedinog gola u onom teškom porazu u prvom derbiju).Kulović je povisio na 1:3, a Živkov u 78. minuti uspio postaviti konačnih 2:3.

U sezoni 1955/56. Sarajevo je slavilo u oba navrata. Najprije na Grbavici sa 2.1 (Jusufbegović i Ferhatović za Sarajevo, Trbić za Želju),, a potom 2:0 na Koševu (oba puta legendarni Hase). Derbi mečevi su morali pauzirati dvije sezone. U sezoni 1958/59. bolji su bili fudbaleri Željezničara. Bodovi su pred oko 18.000 gledalacac podijeljeni na Koševu, a na proljeće su Plavi na svojoj Grbavici pobijedili rezultatom 4:1.

Prve dvije sezone šezdesetih nije bilo derbija, a sedmi po redu odigran je u decembru 1962. godine. Domaćin Sarajevo, pobjednik Željezničar (1:2). Stigao je revanš u junu naredne godine. Sarajevo, rezultatom 3:2, pobjeđuje Želju u Dolini ćupova. Do sedamdesetih godina odigrano je još 13 derbija. Pet ih je pripalo Sarajevu, tri Željezničaru, dok je pet utakmica završeno bez pobjednika.

Derbi broj 23. odigran je 15. novembra 1970. godine na Koševu i to pred oko 25.000 gledalaca. Domaćin je bio Željo, koji je na kraju slavio rezultatom 2:1. Sezonama 1971/1972 ostat će zlatnim slovima upisana u historiju Fudbalskog kluba Željezničar. Po prvi put od osnivanja (1921.), Željo je postao šampion tadašnje Jugoslavije. Baš u toj sezoni je klub slavio 50 godina postojanja. Tadašnju "plavu generaciju" predstavljali su Janjuš, Kojović, Bećirspahić, Katalinski, Kadrić, Hadžiabdić, Janković, Jelušić, Bukal, Bratić, Deraković....

Kasnije je Željezničar osvojio četiri naslova Bosne i Hercegovine, te je tri puta bio osvajač domaćeg Kupa. Sarajevo je uspješnije u bivšoj državi, kada su dva puta bili prvaci. U novijoj, poslijeratnoj, historiji klub je osvojio Kup Bosne i Hercegovine u nogometu četiri puta, te 2 prvenstva (sezone 1998/99, te 2006/07).

Od osamostaljenja Bosne i Hercegovine, odirane su 32 utakmice. Uspješniji su u tom periodu fudbaleri Sarajeva, koji su deset puta bili bolji, dok je osam susreta pripalo Željezničaru. Čak 14 utakmica okončano je bez pobjednika. Glede utakmica na Grbavici, obje momčadi imaju po pet pobjeda, dok je pet susreta završeno bez pobjednika. Ko će biti bolji na Grbavici u posljeratnom periodu saznat ćemo već danas.

Prvi derbi odigran bez navijača je ujedno i onaj posljednji. Bilo je to u prološloj sezoni, a mreže su u toj utakmici mirovale. To je bio u drugom dijelu sezone, dok je Sarajevo u prvom, kao gost, slavilo rezultatom 2:1. Golove za Bordo momke postili su Alen Škoro (penal) i Jahović, dok je jedini strijelac za Plave bio Samir Bekrić.

Mogući sastavi:

ŽELJO: Šehić, Radovanović, Marković, Kerla, Mešić, Ćulum, Svraka, M. Bešlija, Zeba, Višća, Popović. Trener: Amar Osim.



SARAJEVO: Hamzić, Muharemović, Arsenijević, Gutić, Torlak, Hamzagić, Džakmić, Kojašević, Šćepanović, Avdić, Jahović. Trener: Mirza Varešanović.Svojevremeno su plavi i bordo dres nosili brojni velikani, igrači koji su kasnije ostavili dubok trag u klubovima. Tako su u Želji nastupali Ivica i Amar Osim, Josip Katalinski, Josip Domorocki, Josip Bukal, Nikola Nikić, Mehmed Baždarević, Drago Smajlović, Enver Hadžiabdić, Ilijas Pašić, Vasilije Radović, Dželaludin Muharemović.

Velike legende Sarajeva su: Asim Ferhatović - Hase, Vahidin Mujsemić, Boško Antić, Franjo Lovrić, Zijad Arslanagić, Fuad Muzurović, Mirza Kapetanović, Almir Turković, Safet Sušić, Mirsad Fazlagić, Predrag Paiđ, Mehmed Janjoš, Džemaludin Mušović, Mirza Varešanović...

Mnogi smatraju da današnji naraštaji igrača ne mogu činiti na terenu ono što su radile gore pomenute legende, no derbi svake godine, iz nova, donosi novu neizvjesnost. Posebno se to odnosi ove sezone, kada Sarajevo i Željo imaju skoro podjednake igrače, te je mala razlika u bodovima (Sarajevo ima dva boda više). Mirza Varešanović ima sve igrače na raspolaganju, dok Amar Osim već od ranije ne može da računa na teže povrijeđenje Jadranka Bogičevića i Bajru Spahića.

Postoje i neke uporedbe, tako se upoređuju mladi golmani Šehić i Hamzić, Višća i Kojašević, Popović i Jahović, Svraka i Hamzagić, Zeba i Džakmić... Kao što je poznato, na Grbavici svoje ljubimce neće bodriti navijači Sarajeva koji su, zajedno sa klubom, odlučili ne pristati na uvjete koje nude sa Grbavice. Najvili su u Sarajevu da će utakmicu posmatrati na Koševu preko velikog ekrana. Prošli derbi nije bilo navijača, a sada će izostati jedna navijačka grupa, što će opet, bez sumnje, utjecati na cjelokupni dojam derbija.

Treba naglasiti da se gradski derbi u Sarajevu dosta razlikuje od onih širom Evrope, gdje vlada rivalstvo koje obično prerasta u mržnju, pa su učestali incidenti. Svakako postoji rivalstvo između armije jednih i drugih navijača u Sarajevu, ali ne kakvo vlada u Rimu za vrijeme utakmice Roma - Lazio ili Istanbulu kada se sastanu Galatasaray i Fenerbahče.

No, kako god završi današnji 96. po redu veliki gradski derbi, s nestrpljenjem ćemo dočekivati naredni, koji se igra na proljeće. I tako iznova, godine prolaze, a derbi ostaje - derbi. Uvijek poseban.