FK Borac - dobar roster i dobro vođenje ekipe ostali u sjeni sudijskih poguranaca

Novi prvak države je Borac, u europska takmičenja preko Konferencijske lige još idu Zrinjski, Velež i Sarajevo, dok su u niži rang ispali Tuzla City i Zvijezda 09. Sezona će ostati upamćena po dosta kontroverznih sudijskih odluka, koje su što direktno, što indirektno dosta utjecale na sami rasplet prvenstvene tablice.

Po završetku sezone, većina nas se upušta u razne analize, gdje se seciraju učinci klubova. Našu analizu ćemo započeti sa vrha, od novog prvaka države i finaliste Kupa BiH, ekipe Borca.

Prije samog početka sezone, Borac je bio svrstavan u najuži krug favorita za naslov, ali dosta su veće šanse u startu davane ekipama Sarajeva, a pogotovo Zrinjskog koji je nakon odličnih nastupa u Europi, od bh. javnosti bio predodređen za još jednu titulu.

Borac je loše startao, poraz od Željezničara u prvom kolu je banjolučkom timu loše "sjeo" nakon ispadanja u Europi, pa su se u Banja Luci upalili alarmi, jer su apetiti za proteklu sezonu bili najveći mogući.

Svjedočili smo tada nekim čudnim stvarima kao što su zamjene domaćinstva u par kola, čime se nesumnjivo pogodovalo Borcu. Ekipa je u tom periodu na četiri domaće utakmice u nizu ostvarila isto toliko pobjeda, što im.je dalo veliki vjetar u leđa, jer su u međuvremenu prilično posložili i uigrali linije, te uspjeli aklimatizirati dosta veliki broj nesumnjivo kvalitetnih pojačanja.

Uz sve to, velika se buka u javnosti i to opravdano ali bez konkretnog učinka počela dizati vezano za suđenje na utakmicama Borca, gdje smo bili svjedočili čudnih i prilično tendecioznih odluka na njihov račun.

U tim trenucima, osim gore navedenog, dosta im je na ruku išlo i to što glavni konkurenti Zrinjski i Sarajevo nisu pokazivali zavidnu formu, te je Borac tada zasjeo na prvo mjesto, što do samog kraja nije ispuštao.

Kada analiziramo roster ekipe Borca, iole bolji poznavatelji prilika u bh. fudbalu trebaju priznati da je riječ, za naše prilike, o itekako dobro posloženom sastavu. Vođeni od strane trenera Vinka Marinovića, čovjeka koji je sa tri različita kluba osvojio naslov, postepeno su ulazili u sve bolju formu, pa su negdje oko polovice prvenstva izgledali kao najozbiljniji favorit. Ekipa je djelovala kao da ima dobar koncept, a obostrana tranzicija je bila zaštitni znak Borca.

Na golu, prvo Mijatović a poslije i Milošević su bili ozbiljne karike, golmani koji se definitivno kvalitetom mogu svrstati među najbolje u našoj ligi. Bekovi su bili posebna priča, Kvržić I Herrera kao najkvalitetniji par u državi, odlično su se nadopunjavali i u dosta situacija pokazivali svoje "plejmejkerske" sposobnosti.

Tokom cijele sezone zadnja linija Borca je djelovala besprijekorno, a Ćelić kao glavni stoper je svojim iskustvom i energijom odlično dirigovao ekipom. Njegovi partneri u tom zadnjem bloku su najčešće bili Šušić i Jokić. Obojici je upravo Ćelić bio od vogromne važnosti, pa su i njihovi nastupi u mnogim susretima izgledali poprilično dojmljivi.

Vezni igrači Borca su izgledali dosta šaroliko, onako kako i treba da izgleda vezni red jedne ekipe, sa Grahovcem i Nišićem kao destruktivnim igračima, te Blagajićem kao plemenitim vezistom, koji je ove sezone iskazao konkretan napredak kroz učinak.

Sezona je bila duga, igrao je Borac do kraja na oba fronta, a kada je tako krilini igrači se najviše troše, pa je Marinović na ovim pozicijama najčešće mijenjao, tražio najbolja rješenja. Jedno takvo odlično rješenje je našao u liku mladog Vukovića, koji je definitivno otkrovljenje ove sezone. Pored njega, dobrim igrama je iznenadio i Damir Hrelja. Stigao je u Banja Luku na mala vrata iz Igmana, no pokazao se kao sjajno pojačanje. Sezonu je okončao sa pet pogodaka i četiri asistencije što je i više nego solidan učinak za krilnog fudbalera.

Napadači Makarić i Lukić su se "tražili" većinu sezone. Iskusniji Makarić je doveden kako bi zauzeo mjesto prvog napadača, no nije pružao igre kakve su se od njega očekivale što je iskoristio Jovo Lukić. Kako je sezona odmicala igrao je sve boljemožemo reći da je potvrdio svoje nesumnjive kvalitete.

Marinović je prilično iskusno trenersko ime kod nas, čovjek koji teško gubi utakmicu kada povede 1:0, izuzetnu pažnju zna pokloniti taktičkoj analizi kako svoje, tako i protivničke ekipe. Sami podatak kako je prvi trener u istoriji koji je osvojio naslove sa tri različita kluba, dovoljno govori o njemu kao stručnjaku.

Naravno, itekako je teško pričati o ovoj sezoni Borca, a ne spomenuti veliku pomoć koju su tokom sezone imali od strane sudija, što je svoju kulminaciju imalo u pretposljednjem kolu kada je Borac sa 4:3 savladao Igman. Aleksandar Njegomirović je dosudio sraman penal za Borac iz kojeg su stigli do 2:2, da bi Kvržić pobjedonosni pogodak zabio iz očitog ofsajda.

Nažalost, kako za Borac tako i za bh. fudbal, ova sezona i naslov Borca će biti više upamćeni po ovom osnovu, nego po tome da riječ o dobro vođenoj i sasvim solidnoj ekipi čije su se dobre igre i naslov opravdano našli u sjeni sudijskih poguranaca.

Najbolji strijelac Borca sa 12 pogodaka je Jovo Lukić, Zoran Kvržić je postigao sedam, David Vuković šest, a Damir Hrelja i Jakov Blagaić po pet. Nijedan igrač Borca nije odigrao sve susrete u prvenstvu. Najviše nastupa i to 31 je imao Lukić, dok su Ćelić i Herrera odigrali po 30 utakmica.