Dudić o Radničkom, Zvezdi, Partizanu ali i o bh. fudbalu · Intervju

Potvrda je to zapravo kvalitetnog rada ali i dokaz da izboreni nastup u Evropi u prvoj Dudićevoj sezoni nije bio “slučajnost”.

Istina je, da je mnogo teže ponoviti određeni uspjeh i zadržati se na dostignutom nivou nego dospjeti do njega u momentima kada vas niko ne shvata ozbiljno. I zbog toga je drugi uzastopni plasman Radničkog u Evropu nekako i slađi od onog prvog, a i put do njega je bio mnogo teži.

Slaže se sa tim i bosanskohercegovački stručnjak koji je prije par dana stigao na odmor u Sarajevo, a s kojim smo razgovarali o nedavno završenoj sezoni.

Čestitke na velikom uspjehu. Prošlo je nekoliko dana od infarktne završnice. Vjerovatno su se i emocije slegle, pa nam možete i u nekoliko rečenica sažeti prošlu sezonu.

“Podijelio bih sezonu u neka tri dijela. Prvo smo imali tu euforiju oko izlaska u Evropu, pa smo se onda razočarali nakon ispadanja od Mornara. Svi smo se vidjeli u narednom kolu, no u te dvije utakmice smo ispali. Izgubili smo na penale koji mene prate u karijeri. Dvije najveće pobjede s Veležom su stigle nakon penal serije. Protiv Sarajeva u finalu Kupa i protiv AEK-a u Evropi. Ali, evo i dva teška poraza su stigla nakon penal serija. Sa Sarajevom u Kupu protiv Čelika nakon čega sam podnio ostavku, te sa Radničkim u Podgorici u našem prvom izlasku u Evropu.

Onda je ekipu trebalo vratiti na pravi put. Bilo je mnogo osuda i od medija, doista težak period. No, zajedno smo sve prošli i onda je krenula serija dobrih igara i rezultata gdje smo početkom marta protivnicima u borbi za Evropu bježali šest-sedam bodova. Bili smo na trećem mjestu i svi su nas već vidjeli u Evropi. No, fudbal je takav, jednostavno nepredvidiv i zbog toga ga volimo. Došao je play-off, tri utakmice protiv Mladosti, Partizana i Novog Pazara. Vjerovali ili ne, čak 65 udaraca prema golu, a samo jedan osvojen bod. U tim momentima se bilo teško psihološki podići, ali nekako sam vjerovao da će sve dobro završiti. Prije utakmice sa TSC-om sam bio uvjeren da dragi Bog čuva najslađe za nas jer smo to zaslužili kroz cijelu sezonu. Igrali smo uz Zvezdu najljepši fudbal u Srbiji. Svi su isticali da vole gledati kako Radnički igra. Tako smo i završili sezonu sa sedam golova na utakmici. To je fudbal koji vraća publiku na stadione. Kada smo stigli bilo je 200 gledalaca, a sada po 7, 8 pa čak i 10.000.

I da, bilo je teže ove sezone nego prošle. Nisu nas shvatali ozbiljno, pričalo se da ćemo pasti i onda kada smo bodovno pobjegli, niko nas nije mogao stići. Onda je bila i ta euforija u gradu, pa zatim u strukturama kluba, zapravo se sve posložilo. A u ovoj sezoni od prvog kola i utakmice u Pančevu je bilo jasno da nas svi shvataju mnogo ozbiljnije. Tad sam vidio drugačiji pristup mnogo nepovoljniji po nas. Ne kaže se uzalud da se mnogo teže zadržati na vrhu nego li doći do njega. Kada sve uzmemo u obzir za mene mnogo teže je bilo u ovoj sezoni, no dokazali smo da ni prošle sezone nije bilo slučajno. Sada je na Radničkom, odnosno na nama svima da pokažemo da se možemo zadržati u samom vrhu srpskog fudbala”.

U Bosni i Hercegovini se mnogo prate utakmice Radničkog. Gledao sam mnogobrojne i nekako sam stekao utisak, iako se možda nećete složiti, da je napadački to na jednom zavidnom nivou, dok u odbrambenoj fazi zna biti problema. Možda su i u odbrani igrači lošije kvalitete nego u napadu. Spomenuli ste tri utakmice, 65 udaraca prema golu, a samo jedan osvojeni bod.

“Ok, naravno da se radi o maču sa dvije oštrice. Takav je u kajnjem slučaju i stil igre koji gajim. No, u ovoj sezoni smo recimo primili manje golova nego u prošloj, znali smo i pobijediti 1:0. Istina, u gore nabrojanim utakmicama je bilo tako da iz prvog dolaska u šesnaesterac primimo pogodak. Ne volim govoriti loše o svojim igračima, zapravo i nemam šta loše da kažem. Može se reći da su nam stoperi malo iskusniji, pa da su ušli u godine kada je teško pratiti zahtjeve koje nosi igra koju preferiram.

Vidite, stoperima je najlakše se spustiti na 25 metara od gola i igrati, a naši stoperi su stalno na centru. Mogu im samo odati priznanje pa su slijedili moje zamisli. Naravno, bilo je momenata i sa određenim pogreškama ali sve su to stvari koje moderni fudbal nosi sa sobom. Sa šest-sedam igrača dolazimo u završnicu, to je moj sistem i to nas krasi. Trner mora imati svoj model, a u ovom mom je najteže stoperima. Znali smo se mi prilagoditi i protivnicima, pa igrati drugačiji sistem, ali ne želimo to raditi konstantno. Odnosno, težimo da ne gubimo svoju igru”.

Nakon poraza u prvom evropskom nastupu u Srbiji mediji nisu štedili ni Radnički, a ni vas. Nekako mi se čini da su zaboravili jednu stvar, a to je da Radnički po prvi put u svojoj historiji igra u Evropi. Važno je to iskustvo, bez obzira ko je s druge strane. Ono što me zanima, koliko je u tim momentima klub stao iza struke?

“Ne obazirem se mnogo na medijske natpise, iako volim pročitati zdravu kritiku. No, kada smo izgubili u Podgorici odmah su se mogli vidjeti naslovi tipa  “Obrukali su grad i državu” i slično. Bilo mi je, da tako kažem, malo teško radi toga. Po prvi put smo u Evropi, ispali smo na penale. Znalo se dešavati da recimo Partizan i Zvezda u prošlosti ispadaju od amaterskih klubova, pa nije bilo takvih pritisaka. No, klub je stao iza nas i nije bilo nikakvih razgovora prekidu saradnje. Onda recimo i ova negativna serija u finišu sezone, pa ni tada niti u jednom razgovoru sa Igorom i Slavkom, ljudima koji vode klub, nije došlo u pitanje da li sam ja sada loš trener. To je veliko. Znate i sami kako je kod nas u BiH. Dva-tri poraza i odmah prekidi saradnje.

U Radničkom to nije tako i doista sam ponosan. U tri i pol godine Radnički vode dva trenera i mislim da se bog toga između ostalog prave dobri rezultati.  Prodali smo prošle godine igrača za rekordan transfer, izborili Evropu. Ove godine imamo nekoliko igrača u izlogu, stižu upiti za naše igrače svaki dan. Publika je ponovo na stadionu. Volio bih da se i kod nas tako radi, ali po mom mišljenju se mora znati ko se dovodi na klupu. Kod nas se često treneri dovode po preporuci, a mene je Slavko Perović doveo nakon što je pratio igre Veleža, press konferencije, te nakon toga me odlučio kontaktirati. To je pravi put, trebaju se naši klubovi ugledati na Kragujevac. Volio bih to”.

Spomenuo si Slavka Perovića s kojim sam nedavno radio intervju. U jednom trenutku sam istakao da Kragujevac nije fudbalski grad, a on se malo i naljutio. Kakvo je tvoje mišljenje po tom pitanju?

“Mogao sam steći takav utisak po svom dolasku u Kragujevac. Na tribinama nije bilo ni 200  gledalaca. Vjerujte mi da sam se pitao šta se dešava jer prije nego što ću dogovoriti saradnju, malo sam istraživao, pa sam vidio da je ne tako davno kada su ulazili u elitni rang, tamo 2003. godine na tribinama znalo biti 15. do 20.000 gledalaca. Onda su sllijedili bolji rezultati, pa sam i ja pozivao ljude da nam pruže podršku. Došla je ta utakmica četvrtfinala Kupa protiv Novog Pazara gdje su tribine bile dobro ispunjene, pa onda polufinale sa Vojvodinom i pun stadion.

Rekao bih da je Kragujevac bio fudbalski uspavan i da ga je samo trebalo probuditi. Danas je posjeta odlična, kada sam u gradu ljudi prilaze. Raspituju se o ekipi, žele da se fotografišu s vama. Tako da ću se složiti sa Slavkom. Kragujevac je pravi fudbalski grad. Pogledajte samo atmosferu na stadionu u posljednjim utakmicama, ne mogu ni zamisliti kako će biti u Evropi kada će Radnički po prvi put igrati evropski meč na Čika Dači”.

Hoćete li vi voditi ekipu u tom susretu? Imam neke neslužbene informacije da je dogovor postignut.

“Vidjet ćemo, na dobrom smo putu. Razgovaramo, obostrana je želja i na kraju krajeva vjerujem da će sve na kraju biti u najboljem redu.  Ne krijem, lijepo mi je u Kragujevcu, saradnja sa Slavkom i Igorom je izvrsna, više je to od fudbalske saradnje. Imamo onda i tu Evropu, pa zatim velika ljubav koju mi daju navijači. Prije utakmice sa TSC-om, kada se nije znalo da ćemo u Evropu, oni skandiraju “Feđa ostani”. Velika je to stvar. Uglavnom, na dobrom smo putu da postignemo dogovor”.

Malo mi je Slavko u intervjuu koji smo radili govorio o toj skaut službi Radničkog. Radi se sjajan posao, možete li nam vi reći kako to zapravo fukcionira?

“Vidite, u prvom i drugom prelaznom roku sam dosta učestvovao u dovođenju igrača. Sada je Slavko organizovao skaut službu od tri-četiri čovjeka koji odlično rade. Tu su bivši igrači Brane Milošević, Damjan, pa Rade Aleksić koji je igrao u Bosni i Hercegovini. Pohvalio bih ga jer i on radi sjajan posao. Oni prate lige iz kojih se mogu dovesti igrači, mislim na finansijsku moć. Recimo Litvaniju, Latviju, Estoniju, Luksmburg i Finsku. Tu se mogu pronaći dobri igrači za novce kojima mi raspolažemo. Evo iz Luksemburga je sad došao Issa Ba koji je otkriće sezone. Odigrao je top sezonu, dobio je poziv reprezentacije Gvineje, a došao je za smiješnu cifru. Ne bih da govorim za koliko, ali reći ću vam da bi mu sedam-osam klubova u BiH više dali nego što smo mi. Sada vrijedi najmanje milion i pol.

Imaju tu bazu, prate te lige i igrače i mene su hvala Bogu rasteretili toga. Naravno, kada treba doći do realizacije transfera i ja se uključim, pogledam utakmicu i kažem da li odgovara stilu igre koji preferiram. Također i kod eventualnog dovođenja igrača iz BiH i regiona. Po meni Radnički ne treba veliku rekonstrukciju, možda malo ojačati taj zadnji red.. Neki igrači će na tržište jer su se možda i zasitili, biće sigurno i prodaje, ali reagovat će Radnički u pravo vrijeme. U to sam siguran.

Spomenuo si skaut službu, koja radi odličan posao. Zbog čega su naši klubovi u tom segmentu nezainteresirani. Kod nas i kad dođe neki igrač iz Južne Amerike ili Afrike, uglavnom dolazi na osnovu preporuke nekog agenta.

“Ono što znam je da to uopće nije skupo. Evo, otprilike naša skaut služba mjesečno košta kao jedan igrač i to ne najbolji. Kako se to radi u Radničkom. Jedan sjaut prati ligu Litvanije i sedmično gleda dvije utakmice, pa onda naredne sedmice dvije ali ne istih klubova. I onda se napravi baza, recimo igrač broj 7 iz Žalgirisa je zanimljiv, pa se on prati konstantno. Nije to neka filozofija, a zbog čega su u BiH nezainteresirani po tom pitanju, a budimo iskreni jesu, doista ne znam. Kod nas se i dalje igrači dovode tako što klub ima tri-četiri agenta i sa njima radi. Nema veze što možda taj igrač u tom momentu nije za neki naš klub, ljudi se vode time da im je taj agent u prošlosti bio dobar, da ih nije zafrkao i tako u nedogled. Ne razumijem zašto recimo neki naši klubovi ne prate nekog igrača iz Radničkog, pa onda ako im treba da nazovu i vide mogu li ga otkupiti. Navodim primjer. Mislim da se u ovom segmentu može mnogo napraviti”.

Crvena zvezda je dominirala i ove godine u Srbiji.  U Partizanu je bilo određenih promjena,  a da li mogu “crno-beli” da ugroze aktuelnog prvaka i prekinu tu dominaciju u narednoj sezoni?

“Nakon utakmice sa Zvezdom sam rekao da je dobro i za fudbal u Srbiji da je aktuelni prvak izgubio. Nakon te naše pobjede su ekipe nekako odlučnije ulazile u duele sa Zvezdom. Vojvodina i Novi Pazar su uzeli po bod, tako se pokazalo da se sa njima može igrati. Dobro je i radi njih odnosno radi Lige prvaka da imaju utakmice visokog intenziteta i da ne pobjeđuju lagano. Da li Partizan može da skine Zvezdu sa trona? Iskreno, u sezoni ispred nas teško. Mislim da Partizan može u Kupu da odigra bolje i da tu recimo ide na trofej jer u finalu u jednoj utakmici je sve moguće. Također, Partizan bi trebao da osigurana nastup u grupi u Evropi i da tu dođe do nekih finansija. Kada bi se ta dva uslova ispunila, onda bi mogao u sezoni 2026-2027 bude ozbiljan konkurent. Realno, Zvezda je sa Terzićem odradila sjajan posao proteklih godina u svim segmentima.

Ono što je bio Dinamo s Mamićem to je Zvezda sa Terzićem. Možete nekog voliti ili ne, ali rezultate morate respektovati. Vidite i prodaje igrača. Kod njih igrač odigra tri četiri mjeseca i prodaju ga bez problema. Mali Mimović je uskočio na mjesto povrijeđenog desnog beka, odigrao desetak utakmica i prodali su ga Fenerbahčeu za osam-devet miliona eura. Malo će imati problema ove godine, mislim na Zvezdu, jer joj je teži put do Lige prvaka. Biće to neka prekretnica i za Zvezdu jer u Ligi prvaka se mnogo zarađuje. Imaju dobru ekipu, vjerujem da mogu do Lige prvaka. Moram da pohvalim kolegu Blagojevića kada smo spomenuli Partizan. Mislim da je donio nešto novo što nisu imali. I u derbijima su dobro igrali, jednom 3:3, jednom izgubili 2:1 ali su igrali dobro. Onda je tu i nova Uprava koja je zatekla određene probleme i dobro se nosi s tim. No, morat će proći određeni period da se situacija normalizira i trebat će par godina da postanu konkurentni Zvezdi. Mislim da sa predsjednikom Ljajićem mogu to ostvariti”.

Vi u Radničkom, Krunić u OFK Beogradu i Gaćinović u Novom Pazaru. Ja ću reći, sve naši treneri i među pet prvoplasiranih u Srbiji. Nije to mala stvar ni za našu trenersku struku, a ni za Edukacioni centar jer svi ste zapravo iz njega izašli.

“Dobro ste to zapazili i mislim da je to velika stvar, pa možda i neka poruka našim klubovima. Osim nas trojice, tu imate i mladog trenera Krula koji je sjajno vodio Tekstilac. Ok, ispali su ali možda i radi nekih drugih stvari. Onda imate i Matića u TSC-u, također iz našeg Edukacionog centra. Mislim da smo dobro predstavljali Bosnu i Hercegovinu. Evo nas smo trojica u Radničkom i još trojica igrača, nije to mala stvar. Naravno, nisam se zahvalio i našim medijima koji nas prate, pa i vi. Uvijek ste tu da ispratite dobre igre, pozitivni ste i nama to mnogo znači u Kragujevcu. Spomenuli ste Gaćinovića,  želim mu čestitati. Napravio je sjajan posao sa Novim Pazarom. Preuzeo ih je kada su bili ispod linije play-offa i doveo ih do Evrope. Sjajan stručnjak, vidi se da je zajedno sa Ademom Ljajićem napravio rijetko viđenu atmosferu.

Adem je veliki majstor, igra Pazara se bazira na njemu, to mi koji radimo u Srbiji najbolje vidimo. No, još jednom, kapa do poda kolegi Gaćinoviću. Naravno, bilo bi me sramota da ne spomenem Simu Krunića. Veliki čovjek i veliki trener. Strašan posao je odradio sa OFK Beogradom, još ukoliko uzmemo u obzir da ih je iz trećeg ranga doveo do vrha Superlige, onda to dobija na težini. On me trenirao u Željezničaru, sada smo kolege i samo riječi hvale imam za njega. I reći ću vam još nešto, nadam se da se neće naljutiti. Iz razgovora s njim sam stekao dojam da bi vrlo rado preuzeo Željezničar. Pričao mi je o tom periodu koji nije bio lagan za Željezničar i vidim u njegovim očima tu neki sjetu ali i želju. Naravno, Željezničar sada ima trenera. Adžem je sjajan posao radio u Jedinstvu i želim mu mnogo sreće. Ne bih želio da se pomisli da sada nešto imam protiv Adžema, ali eto u nekoj budućnosti za par godina, ko bude na čelu Željezničara neka okrene broj Krunića”.

Bosanskohercegovački klubovi, Borac i Zrinjski, ostvarili su dobre rezultate u Evropi, ali moj dojam je da kvalitet fudbala nije na ništa višem nivou nego prije desetak godina. Iskreno, imamo i veliki problem sa suđenjem i o tome treba pričati. Pratite naš fudbal, kakvo je tvoje mišljenje i da li će nam Liga 10 donijeti nešto više?

“Evropski rezultati Zrinjskog i Borca su za svaku pohvalu. No, gledajući sa strane, moram se složiti s tobom i reći da kvalitet nije na nekom zavidnom nivou. Ove godine su Evropu izborili Zrinjski, Borac, Sarajevo i Željezničar ali budimo iskreni, zato što nisu imali prave konkurencije. Velež je bliže dnu nego vrhu, isto tako i Široki Brijeg. Onda jedna Tuzla City, koja je igrala Evropu i bila u vrhu, sada je u nižem rangu. Sve su to činjenice i treba ih isticati. Pogledajte, gledao sam derbi Zrinjski - Borac i aktivno vrijeme igranja je bilo 45 minuta. To su stvari koje su za zabrinuti. Sjećam se dobro kada sam vodio Velež, igrali smo protiv Zrinjskog kojeg je vodio Jakirević. Završilo je 1:1, a aktivno vrijeme na toj utakmici je bilo 60 minuta. Onda imamo i ta dešavanja koja vidimo.

Ne trebamo biti slijepi i nije to neko etiketiranje jednog ili dva kluba. Svako kolo imamo neki novi sudijski slučaj. Ne bih da nabrajam, otišlo je predaleko. Po meni sudijsku organizaciju treba preuzeti neko iz inostranstva. Tako je uradila i Hrvatska. Ima i tamo sudijskih previda, ali mnogo manje nego kod nas. S druge strane, imali smo nekoliko derbija u Wwin ligi koji su bili bez bilo kakvih sudijskih previda. To znači da se može dobro suditi. Nekada imam osjećaj i da se pojedine sudije žele što više dodvoriti ovom ili onom. Nadam se da će Liga 10 biti bolja, samo ne smijemo ostati na niovu ove sezone i razmišljanja. Trebamo biti iskreni i do nas je jer kad se nas ošteti kukamo, a kada se odluke u našu korist onda se pravimo ludi. Niko osim Jure Ivankovića koji je trener za velike domete nije nakon utakmice rekao da njima ovo ne treba, aludirajući na izmišljeni crveni karton Adina Bajrića na utakmici Velež - Široki Brijeg.  Nisam čuo nijednog trenera da tako kaže osim njega i zato mu kapa do poda.”

Za kraj reprezentacija, odnosno kvalifikacije smo otvorili na odličan način. Šest bodova iz dva susreta i dobra prilika za plasman na Mundijal.

“Meni se svidjela utakmica protiv Rumunije. Tu sam vidio ono što nam treba. Dali smo gol na vrijeme a onda se bacali na glavu za svaku loptu. Vidio sam to zajedništvo i to je ono što me raduje. Imamo sada još dvije utakmice gdje možemo do šest bodova i ako budemo imali 12 bodova iz četiri meča onda je sve moguće. Imamo te utakmice sa Austrijom koja nije neki bauk i s njima se može igrati. Mislim da smo na dobrom putu i kada su izvučene grupe rekao sam da sada imamo veliku priliku za plasman. Ako mogu dati savjet, onda je to da utakmica protiv Rumunije bude naša vodilja. Upravo tako trebamo izgledati.”