Halilhodžić: BiH me zvala više puta, odbio sam iz dva razloga

Halilhodžić se na početku dotakao svog odrastanja i otkrio je da se kasno počeo baviti ozbiljnim nogometom.

"Rođen sam u Jablanici. Bio sam relativno dobar đak. Nisam ni trenirao nogomet, igrao sam na turnirima malog nogometa. Brat mi je igrao u Veležu. Tek kada sam imao 16 godina došli su iz Veleža te sam krenuo trenirati. Nakon završetka srednje škole planirao sam ići na fakultet, želio sam postati inženjer. Međutim, iz Veleža su rekli da idem s njima na pripreme. Odlučio sam se za nogomet, 17 godina bio sam profesionalni igrač. Iz Veleža sam otišao u Francusku gdje sam doživio pravu igračku karijeru. Kada sam bio u Veležu zvali su me iz Hajduka, ali to se nije realiziralo", govori Halilhodžić, a prenosi Dalmatinski portal.

Nakon završetka igračke karijere nije odmah krenuo trenerskim putem.

"Dvije godine nakon kraja igračke karijere nogomet mi je počeo nedostajati. Upisao sam trenersku školu. U Francusku sam otišao, vodio drugoligaša. Ali, imao sam problem. Nedostajala mi je diploma francuske trenerske škole, zabranjen mi je rad.

Bio sam jedan od najbogatijih ljudi u Mostaru, a onda je u ratu sve nestalo. Pohađao sam trenersku školu tri godine. Trenerski poziv je kompleksan, treba imati veliki radijus razmišljanja. Jedno vrijeme sam i posuđivao novac, obilazio momčadi koje imaju pobjednički karakter. Bio sam u Bayernu, Borussiji, Barceloni, Ajaxu..Zanimalo me kako se radi i u omladinskom pogonu. Imao sam bilježnicu gdje sam sve zapisivao.

Nakupio sam puno iskustava, ali imao sam svoje poglede. Gradio sam viziju budućeg rada. Otišao sam u Afriku, u Maroko, Raja Casablanca, 100.000 gledatelja. To je kao Hajduk, ali puta pet po pritisku. Imao sam dosta uspjeha. Osvojio sam domaće prvenstvo i afričku Ligu prvaka. Onda sam otišao u Lille, od druge lige došli smo do Lige prvaka. Trenerska karijera mi se potom otvorila", dodao je, piše Dalmatinskiportal.hr.

"Trenirao sam na raznim kontinentima, klubove, reprezentacije...Svaka sredina i ekipa ima svoj identitet. Kada treniraš u Africi, a onda ideš u Japan, to je potpuno drukčije. Kroz rad saznaš puno toga o kulturi, običajima određene države. Gdje god sam došao ostavio sam trag. Nisam nikoga prevario, svugdje sam ostavio pozitivan dojam", kazao je.

Četiri puta je izborio Svjetsko prvenstvo sa nekom reprezentacijom, a tamo igrao samo s Alžirom2014. godine.

"Svaki put kada sam vodio reprezentaciju napravljeni su najveći uspjesi u povijesti te zemlje. Tri puta mi je oduzeto Svjetsko prvenstvo. Možda sam ja krivac, ljudi misle da sam budala. Takav sam karakter, nisam dozvolio da mi se miješaju. Predsjednik mi kaže da moram voditi dva igrača, a takve stvari ne volim. Trener je najvažnija ličnost kluba. Možeš slušati predsjednika, ali moraš imati viziju. Ako pristaneš da ti neko može promijeniti ideju, to nije dobro. Trebate čuvati kredibilitet. Jednog trenutka ako popustite igrači to saznaju. Imao sam puno velikih igrača koje sam trenirao, Ronaldinho, Drogba, Pauleta...Ali, nisam imao problema, red se uvijek znao."

Prokomentirao je i talijanske trenere za koje smatra da im jedna stvar nedostaje.

"Pratio sam Hajduk, Gattusa su kritizirali zbog igre prema naprijed. Svi talijanski treneri dobri su za odbranu. Za igru prema naprijed ni najveći talijanski treneri nisu imali viziju. Svaka ekipa treba imati identitet igre zasnovan i na slabostima tih igrača."

Progovorio je i o činjenici da nikad nije sjeo na klupu Bosne i Hercegovine.

"BiH me zvala više puta. Odbio sam Bosnu i Hercegovinu iz dva razloga, da mi se odigra utakmica u Mostaru, a potom u Banja Luci. To je onda Bosna i Hercegovina."

Govorio je usred Splita i o saradnji sa Zdravkom Mamićem u Dinamu.

"Ovdje su vjerojatni svi hajdukovci. Svako ima svoje mišljenje o Zdravku Mamiću. U 11 mjeseci s njim nisam imao nijedan problemčić. Zadnja utakmica, igra se na Maksimiru, Dinamo prvak, 20 bodova prednosti, čeka nas još jedna utakmica. Dao sam priliku igračima koji malo igraju. Prvo poluvrijeme bilo je loše. Bio sam pun žestine da uđem u svlačionicu. Prvi put Zdravko Mamić dolazi može li ući...Ja govorim 'to je moj posao'. Ja uđem, on iza mene. Pale su i psovke. Rekao sam 'ja sam ovdje gazda'.

Usporedio je rad u velikim i "malim" klubovima.

"Kada si u Barceloni i imaš tehnički savršene igrače, ti možeš igrati posjed. Kada si u Alicanteu, to nije lako. Nije isto trenirati Barcelonu, Bayern s vrhunskim igračima i momčadi nižeg ranga. Trenirao sam Lille, igrali smo Ligu prvaka, a imao sam igrače koji nisu mogli dva puta dodati loptu. Na kraju smo izgubili 1:0 iz slučajnog pogotka, a Manchester United je tada bio najbolji. U nogometu je jedina istina rezultat. U tome su Talijani postali poznati. Nijedna talijanska ekipa osim možda velikog Milana nije imala igru."

Otkrio je i kako je rješavao probleme s igračima teškog karaktera.

"Pričom. Uvijek morate staviti do znanja da je ekipa iznad svakog igrača, bez obzira zvao se on Messi ili Cristiano Ronaldo. Igrače se nikad ne smije psovati, treba imati granicu. Ako povrijediš igrača psovkom gubiš kredibilitet", zaključio je Halilhodžić.