Modrić otkrio šta se dogodilo kad je tek stigao u Madrid i šta mu je Ronaldo prvo rekao

U emisiji (Ne)Uspjeh prvaka Modrić je iznio mnogo interesantnih detalja iz svoje bogate karijere, a legenda Real Madrida, koji danas nosi dres Milana, prisjeća se i trenutaka kada je tek stigao u jedan od najvećih klubova na svijetu - kraljevski klub.

Bilić ga je pitao o tome da li se sjeća svog prvog dolaska na Santiago Bernabeu, koji te "inače proguta".

"Kako da ne. Da Bernabéu “guta” osjetio sam već kad sam s Tottenhamom igrao protiv Reala u četvrtfinalu Lige prvaka. Na zagrijavanju, Ćarli i ja trčimo, a ja imam osjećaj da mi je publika doslovno nad glavom. To je taj respekt i ta vrsta straha koju protivnici osjećaju kad igraju protiv Reala. Upravo to izdiže klub. Navijači nisu ultra glasni, osim u najvećim utakmicama, ali podrška je nevjerovatna. Taj osjećaj koji stadion daje teško je opisati dok ga sam ne doživiš."

Prvi dan u Madridu?

"Sjećam se prvog dana, prošao sam liječnički pregled, imao predstavljanje, a popodne smo trenirali. Prvi me dočekao Iker Casillas i poželio mi dobrodošlicu. Ulazim u svlačionicu, a unutra sve jedan veći od drugoga: Cristiano, Higuaín, Alonso… Cristiano je bio na masaži i samo je rekao: “Napokon si došao.” Ušao sam među zvijeri. U glavi sam odmah imao cilj, nametnuti se i pokazati da sam pravi. Takav mi je mentalitet."

Imao je težak početak u Madridu, da li se nekada pitao da li je Real pravi izbor?

"Niti u jednom trenutku. Bio sam sretan što sam ondje, što mogu trenirati s takvim klasama i biti dio takvog kluba. Kroz treninge sam odmah osjetio da je to moje mjesto. Igrao sam protiv tih igrača i ranije, i već tada sam osjetio da se mogu nositi s njima, koliko god situacija bila teška.

Real nije dobro krenuo, Mourinho je bio trener, a upravo je on najzaslužniji što sam došao. Tražio je mene i nikoga drugog. Klub mu je tada nudio mnoge druge opcije, ali on je inzistirao. Moram pohvaliti i Levyja – držao je riječ. On je uvijek bio težak pregovarač; teško je pustio Balea, Kanea, Berbatova… U jednom se trenutku i Real dvoumio, htjeli su Silvu, Matu, Cazorlu… No Mourinho je tada imao moć, a Florentino Pérez ga je obožavao, i danas ga obožava. Mourinho je rekao: “Ili Luka ili niko.” To je napravilo razliku. Mogao je reći da će čekati, ali nije, i zbog toga sam mu neizmjerno zahvalan. I danas se čujemo. Jedino mi je žao što nisam duže radio s njim."

Jesi bio ljut što te nije stavljao u igru na početku?

"Nisam. Puno je razgovarao sa mnom i rekao mi je da budem strpljiv. Igrao bih utakmicu dobro, a onda bi me vadio u 60. minuti, nekad na poluvremenu. U jednom mi je trenutku to bilo frustrirajuće jer sam vidio da mogu. Osjetio sam da mogu. Situacija u klubu nije bila najbolja, atmosfera nije bila bajna. Koliko god nisam razumio španjolski, osjetio sam to. Pomoćnici su isto puno pričali sa mnom.

Sjećam se protiv Deportiva kad me Mourinho izvadio; jedan pomoćnik je došao razgovarati sa mnom i tada sam u tom razgovoru izbacio sve iz sebe. Htio sam četiri–pet utakmica zaredom igrati i, ako to nije to, nikom ništa, više se neću žaliti. Rekao mi je da su prezadovoljni sa mnom i da će moje vrijeme doći. Nakon toga je sve krenulo na bolje. Počeo sam više igrati i onda se dogodila utakmica s Manchesterom gdje se sve okrenulo. Prije mene je ušao Kaká, jedva sam čekao ući. Onda su i ostali počeli pričati o meni. Tada se sve okrenulo."

Modrić je osvojio šest naslova Lige prvaka... "To je Real. Kad smo osvojili desetu, oni su već pričali o jedanaestoj, ali tamo nema uživanja jer odmah traže iduću titulu. To je nevjerovatno".

Mourinho, Ancelotti, Benítez, Zidane. U čemu su slični, a u čemu različiti?

"Svaki je poseban na svoj način. Te usporedbe ne volim jer svaki trener ima svoj način rada i karakter. Neki su bliski ekipi, drugi naglasak stavljaju na taktiku. Teško mi je uspoređivati, ali od svakoga sam naučio jako puno. Prema Mourinhu imam poseban osjećaj jer me doveo. S Carlom sam u prvoj etapi sve osvojio; on je nevjerojatna osoba, poseban, kao čovjek i trener vrh vrhova. Benítez se kratko zadržao, ali od njega sam puno naučio. Zidane – tri Lige prvaka zaredom. Njegov sam dolazak u svlačionicu doživio nevjerojatno. Gledali smo ga kao djeca. Razgovarali smo s njim, trenirali. Bio je i pomoćnik Ancelottiju, ali je tada bio rezerviraniji; kao glavni trener bio je fenomenalan.

Ima posebnu au­ru, nogomet ima u malom prstu. Točno je znao što ekipi treba, vidio je kvalitetu u ekipi, imao je zahtjeve i puno je rotirao jer je vjerovao da su svi važni. To je pokazao i djelima. Taj period s njim bio je poseban. Ponekad bi igrao s nama na treninzima. Nije mogao previše trčati, ali kvaliteta mu je bila nevjerojatna. On je iskren i izravan kao i Morunho. Nogomet je odavno izmiženj, nema tu previše filozofije. Sve je jednostavno, a od svega se radi neka filozofija."