Novinarska etika i znanje za košarku sve siromašnija, a to je potvrdila i pressica Spanoulisa

Tekst ćemo započeti jednom univerzalnom rečenicom. Stanje u košarci ide prema dole, iako kvalitet igrača koji igraju dugo vremena nije bio bolji.

Razlozi? Brojni. Nedostatak kvalitetnih sudija i loših odluka, a to smo se uvjerili prateći ABA ligu, Euroligu, FIBA Europe Cup, bh. prvenstvo i čega sve ne.

Jasno je, sudije su ljudi, te svi mogu pogriješiti, ali nekada su neke odluke zaista da se čovjek zapita: "Je li ovaj sudija ima oči?".

Međutim, ovaj tekst nije o sudijama, već o drugoj "nestašici" kada pričamo o košarci, a to su relevantni i kvalitetni sportski novinari, gdje je sve teže naći zaista kvalitetne novinare koji prate košarku.

Jasno je, nisu svi stručnjaci, niti ne mogu biti. Međutim, kako prokomentarisati da je na večerašnjoj press-konferenciji nakon meča Monaca i Bayerna bilo nula (0) novinara.

Monaco je slavio pobjedu protiv Bayerna više nego rutinski, te je rezultat u konačnici glasio 103:77, a francuski tim je u potpunosti dominirao.

Nakon meča, u prostoriju za medije ušao je Vassilis Spanoulis, koji je ostao u nevjerici, ali se brzo nasmijao i održao press-konferenciju od svega 14 sekundi.

"Dobro veče nikome ovdje. Ne razumijem, ovo je prvi put da čak nijedan novinar nije došao. Čestitke mojoj ekipi za pobjedu, hvala", rekao je Spanoulis i ustao.

Da li interes u Kneževini Monako za košarku toliko loš, da baš nijedan novinar nije bio tu? Teško je povjerovati.

Da li je moguće da u Monaku ne postoji niti jedan novinar čija je uža specijalizacija košarka, još je teže povjerovati.

Euroliga kao najbolje takmičenje koje imamo na tlu Evrope, prima žestoke udarce zbog ovakvih stvari.

Ovo se ne dešava samo u Evropi, već dosta često i u regionalnoj ABA ligi, gdje treneri često od rečenica samo izgovore rečenicu i idu.

Porazna praksa koja sve češće uzima danak, a sasvim sigurno da Spanoulis ovo neće zaboraviti brojnim novinarima, koji će poslije nekada 'pozvati' za intervju ili izjavu.

Zaista, nevjerovatna scena za koju se nadamo da neće postati praksa kao što se sada čini da postaje.