Bosna je tiho gradila i pobijedila · Riječ, dvije...

Kada sam 15. maja prošle godine napisao tekst "Vratio sam se živote" zbog osvajanja KK Bosna ABA 2 lige, ni slutio nisam da ću u februaru imati povod za novih nekoliko rečenica. Za one koji su taj tekst propustili, njega Vam ostavljam u nastavku.

Kažu da je vjera u nešto sastavni dio nečega, ali u moderno vrijeme kada vjera u ljude postaje misaona imenica i isključivo se vodi interesom iz bilo kojeg razloga, lijepo je doista istinski vjerovati.

Vjerovao sam u Bosnu. Dok su neki drugi tražili izgovor zašto ne može i mjerili plate netačnim iznosima stranih medija, koji nisu znali ni koji košarkaš igra u Bosni, ali im se vjerovalo za iznose plata, odlučio sam da vjerujem.

Interes? Dobrobit košarke. Jedan jedini interes koji me vodio u novinarskim vodama. Nekada sam kao dijete zavolio igru ispod obruča, ostao sam zaljubljen u nju. Baš kao što je legendarni Krešimir Ćosić rekao: "Za mene košarka nije bila izvor prihoda, zarade ni slave, nego poticaj za razmišljanje." 

Kao neko ko se rodio i odrastao u Sarajevu, ironično, ali i brutalno iskreno, malo šta me vezalo za Bosnu. Bosna je bila mit. Nekada je bila moćna Bosna, ali u vrijeme treniranja košarke, učenja o istoj, Bosna je bila na marginama postojanje.

Fuzije, dugovi, računi, strukture kluba, problemi, plate kojih nema, o svemu se pisalo osim o košarci. Osim o potezima Vasiljevića, Ikonića, Pašalića, sve je bilo važnije od košarke.

Dolaskom nove čelne strukture, vratila se priča o košarci. Odjednom je postalo bitno ko igra odbranu, a ko ne igra. Ko 'troši lopte' u napadu, a ko ne igra i odjednom su svi sve znali.

Uglavnom se nakon tri poraza na početku sezone na društvenim mrežama pisalo kako je sezona propala i kako roster nije dovoljno dobar. Jedan čovjek nije pisao, jedan čovjek je preuzeo odgovornost i nastavio raditi sa istim momcima.

Promjene su bile minorne, dolasci samo gdje se moralo dovesti, a kritike? Njih je bilo na sve strane nakon Cedevita Olimpije. Muhamed Pašalić se na njih nikad nije osvrtao.

Ovakva priča u Francuskoj, Grčkoj ili Turskoj u kojoj trener koji je dijete kluba i koji je prošao sve u klubu od najgorih do najboljih dana ipiše historiju kluba bi bila medijski praćena u toj mjeri da bi smatrali da je pretjerano. Pašalić bi imao takav status da ne bi mogao prošetati nekom od glavnih ulica od želje navijača i običnih ljudi za sliku, za koji komentar, za kratak razgovor.

Naopaki kakvi jesmo, počeli smo pričati o njegovim rotacijama i akcijama koje crta tek kada je napravio ovaj rezultat. Prije početka sezone da je bilo ko ponudio Top 8 u oba takmičenja, vjerovatno bi bio proglašen ludim.

Godinama se pričalo da za nešto više treba nedostižan budžet, provjereno trenersko ime i ko zna šta još, a u suštini treba biti marljiv i radan. Stručni štab koji vjeruje u igrače, igrači koji to beskompromisno vraćaju.

Isti ti igrači bili su na početku sezone 'osuđivani' da nisu kvalitet za ABA ligu. Bosna je iz ABA 2 lige izvukla šest košarkaša u ABA ligu, što je pola rostera! To nisu igrači koji će samo sjediti na klupi, nego su igrači koji redovno blistaju i pružaju partije koje itekako znače cijeloj ekipi.

Haris Delalić na čelu rostera već dvije godine, Asim Gutić, Đoko Šalić, Jarrod West, Jure Zubac i Petar Kovačević, svi momci koji su još prošle godine vjerovali u projekat Bosne, u koje je vjerovao tada asistent Muhamed Pašalić, a danas neko ko zna da se na njihov maksimum uvijek može osloniti.

O kvaliteti i iskustvu koje će u ovu ekipu donijeti Atić i Halilović je suvišno i pričati. S razlogom dugogodišnji reprezentativci i igrači koji uvijek mogu napraviti razliku na utakmici. Nažalost, Halilovića je povreda omela, ali polako Miralem je već protiv Mege pokazao 'da nije zahrđao'.

Ne treba zaboraviti ni Michael Younga koji je u Subotici demonstrirao moć, Janari Joesaara kojeg je povreda nešto usporila da pokaže odmah od početka koliko je kvalitetan košarkaš. Joesaar je ima više skokova od pojedinih centara, baš kao i Edin Atić, koji je praktično najbolji skakač ovog tima, iako to nisu njihovi 'primarni zadaci'.

Na kraju znao je Pašalić i šta mu fali, a Dubravko Barbarić i klub su omogućili nadogradnju koja se pokazala kao pun pogodak.

Naravno, pričamo o Alfonsu Plummeru. Čovjeku koji je apsolutni miljenik navijača i koji je za osam odigranih utakmica u ABA ligi već na 30 postignutih trojki! 'Praćka' koja se ne boji šutirati iz svih pozicija. Nadogradnju je predstavljao i Lautaro Lopez koji će sa klupe pokrenuti tim, te odmoriti Westa, kao što će to vjerovanto biti slučaj i sa Caruthersom.

Nije bilo potrebno ovoliko pisati o košarkašima i njihovim zaslugama. Međutim, zaslužili su to, svakim treningom i svakom utakmicom. Beskompromisno i pošteno, onako kako to i treba biti. Zaslužio je to i staff na čelu sa Pašalićem, čovjekom koji u ovakvom uspjehu jednostavno mora biti proglašen trenerom godine u ABA ligi.

Kritike će uvijek biti tu, konstruktivne kritike su uvijek dobrodošle, jer čine ljude boljima. Međutim, ono što je Bosna prošla u ovoj sezoni nije bila stvar kritike, već nepovjerenja.

I možda je konačno došlo vrijeme da vjerujemo. Barem za početak.