Bivši napadač Crvene zvezde "greškom" nokautirao trenera Hajduka, pa shvatio da je fulio čovjeka

Dueli Crvene zvezde i Hajduka kroz historiju bivše Jugoslavije uvijek su nosili posebnu težinu, a jedan od najupečatljivijih incidenata veže se za Dragišu Binića.

Brzonogi napadač bio je poznat po temperamentu, ali i neospornoj kvaliteti na terenu.

U ljeto 1987. godine stigao je iz Radničkog Niš u Crvenu zvezdu, gdje se ponovo spojio sa Draganom Stojkovićem, tada već zvijezdom tima.

Beogradski klub tada je gradio ozbiljan sastav, a uz Binića su stigli i Goran Jurić, Refik Šabanadžović, te mladi Robert Prosinečki.

Iako je imao kvalitet, Binić se brzo našao u sukobu s trenerom Veliborom Vasovićem.

Njihov odnos bio je napet, a sve je kulminiralo suspenzijom nakon svađe i neposluha.

Nije to bio jedini incident u njegovoj karijeri. Naprotiv, upravo je jedan duel protiv Hajduka ostao upamćen kao jedan od najbizarnijih.

Radilo se o periodu neposredno pred raspad Jugoslavije, kada su tenzije bile na vrhuncu.

U finalu Kupa 1991. godine Hajduk je slavio protiv Zvezde golom Alena Bokšića, a meč su obilježile i tenzije, uvrede i isključenja.

Nedugo nakon toga igran je i prvenstveni susret u Beogradu. Utakmica je bila izuzetno nervozna, a kulminacija je došla u tučnjavi na terenu.

U tom haosu Dragiša Binić je nokautirao trenera Hajduka Stanka Poklepovića i tu dolazimo do nevjerovatnog dijela priče.

Njegov saigrač Siniša Mihajlović upitao ga je zašto je udario Poklepovića, čovjeka kojeg su svi smatrali “dobrim kao kruh”. Binić je bio potpuno zbunjen.

"Kakvog Poklepovića? Udario sam Skoblara jer nas je provocirao", odgovorio je.

Uslijedio je šok. Mihajlović mu je objasnio da Skoblar više nije trener Hajduka i da je zapravo udario pogrešnog čovjeka.

Jedan od najbizarnijih momenata u historiji jugoslovenskog fudbala bio je rođen. Binić je kasnije priznao da je uvijek imao “kratak fitilj”.

"Čim bih vidio da neko dira mog saigrača, pao bi mi mrak na oči", govorio je.

Ipak, naglašavao je da nikada nije razmišljao na nacionalnoj osnovi, uprkos teškom vremenu u kojem su se ti mečevi igrali. Tokom karijere upisao je i tri nastupa za reprezentaciju Jugoslavije.

Igrao je i u inostranstvu, nastupajući za klubove poput Brescie, Levantea, Sparte Prag, APOEL-a i Nagoye. Kasnije se okušao i u politici, gdje je bio poslanik u Skupštini Srbije.

No, bez obzira na sve, njegovo ime će zauvijek ostati vezano i za onu nevjerovatnu scenu, kada je udario pogrešnog čovjeka.

Očigledno da je za to saznao prekasno, te da ga je "neznanje" moglo skupo koštati.