Artetin kamen sa srca

“Krv ću proliti za ovaj klub kako bih ga učinio boljim.”

Tako je još krajem 2019. godine govorio Mikel Arteta kada je preuzimao Arsenal u jednom od najtežih trenutaka moderne klupske historije. Tada su mnogi sumnjali u mladog trenera bez ozbiljnog samostalnog iskustva, ali šest godina kasnije Španac je održao riječ i sa leđa cijelog sjevernog Londona skinuo ogroman kamen.

Arsenal je konačno prvak Engleske. Klub koji je posljednju titulu osvojio još 2004. godine i generacije navijača držao zarobljenim između nade i razočaranja, napokon je dočekao trenutak potpune eksplozije emocija. Ovo je bilo oslobađanje.

Godinama su Topnici živjeli pod pritiskom prošlosti, ismijavanja rivala i osjećaja da uvijek nešto nedostaje u ključnom trenutku. Upravo zato slavlje nakon osvajanja naslova nije izgledalo kao klasična proslava trofeja, nego kao kolektivno pražnjenje emocija koje su se skupljale više od dvije decenije.

Možda niko taj teret nije nosio teže od samog Artete. Španac je od prvog dana insistirao da Arsenal mora promijeniti mentalitet prije nego što promijeni rezultate. U početku je napredak bio spor, ponekad bolan i frustrirajući, ali temelji su se postepeno gradili. Nije mijenjao samo taktiku nego kompletnu kulturu kluba.

Sezona je, međutim, bila daleko od savršene i lagane. Čak 13 od 25 ligaških pobjeda Arsenal je ostvario golom razlike, a osam utakmica završili su rezultatom 1:0. Bio je to konstantan život na ivici. Svaki meč izgledao je kao test živaca, a posebno od decembra kada su Topnici počeli igrati utakmice u kojima su emocije trošili gotovo do posljednjeg atoma energije.

Jedan od ključnih trenutaka dogodio se protiv Wolverhamptona kada je Arsenal primio gol u 90. minuti, ali ipak stigao do pobjede u sudijskoj nadoknadi. Tada je, prema engleskim medijima, Declan Rice bijesno govorio saigračima u svlačionici jer su protivniku dozvolili povratak u meč.

Upravo tada počeo se stvarati identitet ekipe koja možda nije uvijek dominirala, ali je odbijala odustati. Mnogi su se pitali može li Arsenal izdržati takav ritam i toliku emocionalnu potrošnju tokom cijele sezone. Arteta je tada kratko odgovorio:

“Može. Sa moje strane – može.”

Na kraju se pokazalo da je bio potpuno u pravu. Prvi veliki udar stigao je nakon poraza od Manchester United u januaru. Arsenalova prednost na vrhu tabele počela se topiti, a unutar kluba osjećala se nervoza. Arteta je dva puta gledao snimak utakmice, sazvao sastanak ekipe i pokušao vratiti fokus na širu sliku.

Rezultat? Arsenal je nakon toga vezao čak 14 utakmica bez poraza.

Veliku ulogu u stabilizaciji kluba imao je i Josh Kroenke, čovjek koji je posljednjih godina mnogo prisutniji u svakodnevnom životu Arsenala. Od podrške igračima nakon grešaka do razgovora s Artetom tokom kriznih trenutaka, unutar kluba vjeruju da je upravo tada dodatno učvršćeno zajedništvo koje je kasnije donijelo titulu.

Arteta je cijelo vrijeme pokušavao održati vjeru.

“Uskočite u ovaj brod jer će biti zabavno”, poručio je navijačima nakon jednog od težih perioda sezone.

Taj “brod” kasnije je postao simbol cijelog Arsenalovog puta. Ipak, prava drama tek je slijedila.

Arsenal je ispadao iz kupova, gubio važne utakmice i djelovalo je da se sezona raspada baš kao mnogo puta ranije. Porazi od Manchester City i Bournemoutha ozbiljno su uzdrmali ekipu, a čak su i unutar svlačionice održani veoma žestoki sastanci. Po prvi put otkako je stigao u klub, Arteta je odlučio smanjiti intenzitet.

Njegove konferencije za medije ranije su bile nabijene emocijama i tenzijom, ali tada je promijenio pristup. Nakon poraza od Cityja dao je igračima dva slobodna dana kako bi se psihološki resetovali. Govorio im je da je sada počela “nova liga” i da imaju pet utakmica da ispune svoje snove.

Upravo tada kao da je pao kamen sa srca cijeloj ekipi. Gubitak pritiska zbog vrha tabele, paradoksalno, donio je slobodu koja je Arsenalu nedostajala mjesecima. Ekipa je ponovo počela igrati s vjerom, energijom i osjećajem da više nema šta izgubiti.

Od tog trenutka Arsenal je dobio sve četiri naredne ligaške utakmice bez primljenog gola, izborio finale Lige prvaka i konačno osvojio Premier ligu.

Posebno emotivan trenutak dogodio se kada je Bournemouth remizirao i definitivno ugasio nade Manchester Cityja. Arsenalovi igrači okupili su se u trening centru kako bi zajedno gledali utakmicu, a nakon posljednjeg zvižduka uslijedila je potpuna ludnica.

Nakon 22 godine boli, pritiska, ismijavanja i čekanja, Arsenal je opet postao prvak Engleske, a Mikelu Arteti je, nakon svega, konačno pao najveći kamen sa srca.