"Moram pitati predsjednika, ali mislim da sam još tu - Najponosniji sam trener na svijetu"

Bosna i Hercegovina je poražena od SAD-a u nokaut fazi Svjetskog prvenstva. Domaćin je slavio s 2:0 i bh. tim mora kući nakon četiri utakmice.

Krenulo je dobro, ali završilo loše. Selektor Barbarez kaže da su greške presudile.

"Imao sam vrlo dobar osjećaj u prvom poluvremenu. Dobro smo ušli u utakmicu, imali smo određene situacije obećavajuće. Kad je utakmica bila pod kontrolom, iz nekog našeg posjeda primimo takav gol, preko naših grešaka. Takve stvari se dešavaju, ali na ovakvom nivou one će biti kažnjene. Malo je sve bilo i nesretno", govori Barbarez na press konferenciji i dodaje:

"Na kraju krajeva, nije svaki dan Italija, Vels i Rumunija. Mora se priznati da nismo uspjeli. Momcima sam odmah čestitao, bio sam ponosan i emotivan. Ovaj rezultat treba slaviti, a ne tugovati. Ovo je sastavni dio fudbala i života. Ide glava gore, na ovim stvarima se može nadoknađivati dosta toga."

Imao je bh. tim 40-ak minuta i igrača više. Međutim, ubrzo su Amerikanci iz slobodnog udarca došli do 2:0 i tu je priča bila gotova.

"Nije jednostavno ni šansu napraviti s igračem više. Na treningu smo igrali 10 protiv 6, pa ne možeš gola zabiti. Bilo je dobrih situacija, ali uvijek je potreban taj otvarač. Da nismo primili slobodnjak, bila bi neka druga situacija"

Bacio je Barbarez sve karte u napad.

"Kad ubacite dosta ofanzivaca, potrebno je vremena. Nije to ni jednostanvo, pogotovo za ove mlade momke. Bit će vremena za analize, činjenica je da smo primili golove iz naših grešaka. Dali smo sve od sebe, ubacili smo sve ofanzivno što smo mogli. Tako je bilo na kraju."

Bosna i Hercegovina nije spavala. Posebna poruka je stigla Barbarezu od majke.

"Dobio sam poruku od moje majke, mislio sam da spava. Kad je ona budna, znao sam da su svi budni. Drago mi je jer mi to daje za pravo da se nadam da je sve ovo što radimo dobro, da nam ljudi vjeruju, da su s nama i da su dio priče. Nadam se da će se u ovom ritmu nastaviti naš put. Fokus ide na sljedeće utakmice, imamo volju da budemo zajedno i da pišemo historiju."

"Mi malo više volimo fudbal nego ostatak svijeta. Vrlo rado pokazujem emocije, kad sam ljut i kad sam sretan. Ne želim da mi to niko uzima. Činjenica da pola države ne spava kod mene izaziva emocije. Želim da svi osjete da smo čitavom dušom u ovom, da se igra srcem za grb. Moja je, kakva je-takva je i ja je volim. Nadam se da ću po povratku u državu shvatiti taj ponos, da među ljudima shvatimo koliko je ovo veliko. Drago mi je što sam dobio šansu, što sam tu su ljudi sretni zbog nas i što mogu biti dalje tu."

"Morat ću predsjednika još pitati, ali mislim da sam ostao. Zezam se. Život ide dalje, ovo je iskustvo i nadam se da ću naučiti i njega"

"Srce mi je bilo ogromno i na 2:0 kada sam vidio ove momke. Biti trener ovih momaka je prelijepa stvar. Ja sam najponosniji trener što postoji na svijetu"