Edin Džeko o povratku u reprezentaciju "ako zagusti": "Ako zagusti za dvije-tri godine..."

Nakon remija na gostovanju protiv Poljske (0:0) i pobjede u Bukureštu nad Rumunima (2:4) bh. selekciju sutra čeka meč protiv selekcije Švedske.

Ova utakmica će biti itekako posebna s obzirom da se od dresa bh. reprezentacije oprašta naš najbolji igrač svih vremena Edin Džeko.

Dijamant se pojavio na današnjoj press konferenciji u Sarajevu koja je bila izuzetno emotivna, a bh. napadač je otkrio svoja očekivanja pred meč sa Šveđanima i oproštaj od državnog dresa.

"Šta mislim o meču sutra? Kakvo pitanje... Ne znam, bit će to za mene lično teška utakmica, ali na kraju sve je u znaku reprezentacije. Znamo da nas čeka težak meč jer se prava Švedska vraća zadnjih mjeseci, sjajan trener i znaju šta rade. Zbog toga već imaju šest bodova, bit će to težak meč za nas, ali i za njih", rekao je Džeko na početku i nastavio.

"Osjećam se... Zbunjen sam, ne znam kako da se osjećam. Pokušat ću uživati i da ostvarimo dobar rezultat jer je to za mene uvijek bilo najvažnije. Pokušat ćemo uraditi najbolje što možemo iako će meč biti sigurno jako emotivan".

"Šta mi znači reprezentacija? Sve! Igrati za nacionalni tim je san svakog dječaka, pa tako i moj. Igrati za svoju zemlju je nešto najljepše i najbolje što mi se desilo u karijeri".

Jesu li Šveđani spremni za atmosferu na Bilinom polju?

"To bi trebao pitati njih, ali to su sve igrači koji igraju u nekim ligama gdje imaju velike stadione pune navijača tako da mislim što se toga tiče nema tu nekih problema. Zenica je na neki način posebna jer je naš dom i mi smo navikli tu igrati godinama, ima posebno značenje za nas i sigurno da te utakmice smo favoriti, ali stadion kao i svaki drugi. Mislim da ne bi trebao biti problem za njih".

Kako si danas? Koliko će biti teško kontrolisati emocije sutra i ne misliti na oproštaj?

"Kako se približava sve sam emotivniji. Ono neki dječački osjećaj kao kad trebaš prvi put igrati utakmicu...".

"Bilo je emotivno i još uvijek je. Reprezentacija je sama po sebi emocija. Bit će ih i nakon mog igranja za reprezentaciju na neki drugi način kao navijač. Jednim dijelom i sa tim igračima s kojim još uvijek igram i koji ostaju tu i koji će sasvim sam siguran nastaviti mojim stopama, odnosno stopama svih momaka koji su bili i prije mene. To je nešto najljepše što se desilo u mojoj karijeri i sutrašnji meč će sigurno biti emotivan prije i poslije meča, bit će teško sakriti emocije... No, kad krene prvi zvižduk nema tu razmišljanja o nečemu drugom jer je to bitan meč, nije revijalan i glave će biti gdje trebaju".

Je li kasno da promijeniš odluku?

"Ovo je taman. Ne bih ja odlučio da mislim da nije to to. Ostaju mi u sjećanju ta dva Mundijala jer je to kruna karijere. Najdraži gol? Bilo ih je dosta, ne znam, uvijek imaš taj prvi i zadnji koji je bio jedan od najemotivnijih. Vidjet ćemo, još uvijek ono kad se vraćam ima dosta golova koji su bili bitni, možda taj zadnji protiv Velsa ima tu najveću snagu i emociju".

Zbog čega baš 2. oktobra je li nešto povezano i zašto usred Lige nacija?

"Što se tiče datuma nema neko posebno značenje. Razmišljao sam šta i kako, koja utakmica i kada sam najspremniji nakon SP i dužeg odmora, te uvođenja u formu u Schalkeu na startu nove sezone. Više iz tih nekih razloga kad da budem najspremniji da mogu da pomognem jer ovo nije revijalna utakmica, jako je bitna i trebamo biti svi u formi".

Kakva je tvoja budućnost kada je u pitanju trenerski posao, vidiš li se u tome?

"Zasad nema budućnosti. Iskreno, nisam nešto razmišljao previše. Hoću da završim s fudbalom na najbolji način, da se fokusiram maksimalno, a nakon toga malo da odmorim jer više od 20 godina sam tu. Svašta nešto se prošlo, puno pritiska i svega ostalog. Za početak planiram odmoriti, pa ćemo onda vidjeti".

Imaš li poruku za djecu koja tek počinju?

"Imam osjećaj da malo ko od nas, generalno ljudi možda i omladina ta brzo se zadovolji ako se nešto postigne i da se stane na tome, da misliš da si nešto postigao i zaradio. Čovjek se zadovolji i ne gleda više da bude bolj, odnosno nema tu ambiciju da napravi nešto više, mislim da je taj mentalni sklop kod nas drugačiji nego u Evropi. Što se mene tiče to je možda moja najveća snaga bila i kada su me kritikovali i govorili da možda nisam najbolji uvijek sam bio sa nogama na zemlji i znao sam šta mogu i želim i šta ću uraditi za to. Sad na kraju da li će biti dovoljno ili ne, mora biti malo sreće, ali i ona se treba zaslužiti. Hvala Bogu imao sam dosta sreće, kod prvog tog gola da je lopta otišla centimetar desno možda ne bi bio gol... Realno je da je mnogo teže odavde otići u Evropu i zbog pasoša, ali ima dosta primjera koji su uspjeli i ja sam jedan od njih. Djeca trebaju imati snove i pratiti ih, da vjeruju u svoj kvalitet, ali da rade maksimalno svaki dan".

Kad se završi utakmica i ostaneš sam sa sobom šta će ti najteže biti?

"Falit će mi igranje za reprezentaciju. Pod to igranje spada sve to što ste nabrojali, od izlaska na teren, saigrača, himne, golova, slavlja navijača, pobjeda, svjetskih i evropskih prvenstava koji će biti. Teško će biti gledati s tribina, ali sretan sam s tim jer znam što se tiče reprezentacije da sam napravio taj neki maksimum, dao sam sve od sebe i odlazim sretan i zadovoljan jer znam da je to bio maksimum".

Kako su tvoja djeca reagovala kada su čuli da se opraštaš od reprezentacije?

"Pa dobro... Sigurno da im nije bilo drago pogotovo djeca koja su već sad postali ozbiljni navijači BiH iako su odrasli na strani. Dani i Una znaju sve igrače imenom i prezimenom... Jedna era se završava, ali ide neka nova sa porodicom, za ruku i na utakmicu, pa navijati za BiH".

"Za jedno dvije tri godine ako zagusti. Dušan je mlađi od mene, bilo je prostora da se vrati i pomogne, za mene je to ok ako tamo misli i ako ga nacija treba, ne samo za Dušana nego za sve igrače koji se oproste. Ja sam malo stariji, nema tu puno prostora i vremena za nešto drugo. Znam koliko sam dao i da je to moj maksimum što je do ovog momenta pomagalo ekipi, hvala Bogu ostavljam ekipu u dobrom stanju s dobrim momcima koji su me nagovarali da ostanem još, to je moja mlađa braća i meni je žao što ih ostavljam, ali ostavljam ih samo na terenu i nikako drugačije".

"Zamolio bih vas malo da popustite Demirovića. Nije mu lako, tog momka moramo podržati svi zajedno jer je on bio jedan od ključnih igrača za odlazak za SP i bit će i u budućnosti u ekipi koja će sigurno biti sve bolja i bolja".

Da li su ti vrata otvorena u Savezu i imate li tih ambicija?

"Otvorit ćemo, šalim se... Nisam previše razmišljao o tome šta bih, kako bih i gdje... Prvo malo da se odmorim, ali siguran sam da će biti tu dosta nekih opcija i kada završim karijeru moram sam sa sobom odlučiti i vidjeti šta mi odgovara i godi, a opet da nema toliko pritiska sa svih strana. Nije lagan ovaj naš sport koliko god to izgledalo sa strane, psihološki zna biti jako teško. Prvo odmoriti, pa ćemo vidjeti dalje".

Na kraju je poslao poruku medijima.

"Da vam se zahvalim, brzo prođe ovih 20 godina. Imali smo puno lijepih trenutaka zajedno, bilo je i onih teških, krika nekad zasluženih nekad ne. Hvala vam i zato jer i kritika čovjeku zna pomoći i ukazati na te neke greške koje čovjek sebi neće da prizna. Još jednom hvala vam, čuvajte ovu djecu, pazite ih i kad ne ide jer oni daju sve od sebe i vole BiH što je najbitnije, doći će period i kad neće biti dobri rezultati, igrača koji neće imati najbolje utakmice, ali u tim momentima i vaša podrška za njih znači puno i vidi se".