Rođen u ofsajdu

Mnogi ga ne vole i imaju samo loše riječi o njemu, poput onih da je najbolji glumac među fudbalerima, da je pola karijere proveo svađajući se sa „mahačima“ i da ne liči na napadača, ali je Pippo iz utakmice u utakmicu dokazivao suprotno.

Inzaghija se ne može pohvaliti da je razbijač protivničkih odbrana, malo se ko može sjetiti da je i predriblao nekog igrača, na prvi pogled izgleda kao da bi ga mogao oboriti i malo jači huk sa tribine, a on je i pored toga postao jedan od najvećih golgetera u povijesti nogometne igre.


Fenomenalna tehnika, dobar šut, odlična igra glavom i brzina odlike su koje krase napadače među koje ne možemo ubrojati Inzaghija, ali ni jedan od njih ne može se pohvaliti takvim „nosom za gol“ kao što ga ima Pippo.
Gotovo je nevjerovatno kako se on uvijek nalazio na pravom mjestu i kako su se lopte u šesnaestercu uvijek odbijale do njega, a on ih nogama, rukama, leđima, ramenima... ubacivao u mrežu. Često su govorili da on nije nikakav fudbaler već samo miljenik sreće, ali nije li previše imati je 300 puta. Legendarni Paolo Rossi uporedio ga je sa samim sobom, tvrdeći da je strpljiv, snalažljiv, te uvijek koncentrisan na ono što se dešava na terenu.

Inzaghi je igrač koji većinu utakmice provodi na granici ofsajda, tako da pomoćni sudci imaju mnogo posla, a Pippo ne propušta da svako podizanje zastavice nagradi i „prigodnim“ komentarom. Zbog takve igre Sir Alex Ferguson jednom prilikom je rekao: „Inzaghi je rođen u ofsajd poziciji“


Pippo je fudbalsku karijeru počeo u rodnom gradu, u klubu Piacenza Calcio 1991. godine, gdje je odigrao samo dvije utakmice prije nego što je posuđen u Leffe, klub iz italijanske Serie C. Mladi Inzaghi postiže 13 golova u 21 utakmici i 1993. seli na posudbu u Veronu, u Seriju B, gdje pogađa 13 puta u 36 nastupa. U sezoni 1994/95. vraća se u Piacenzu gdje u 37 utakmica 15 puta trese mreže protivnika i dokazuje da je spreman za najelitnije fudbalsko takmičenje u Italiji.

Uprava Parme prepoznala je kvalitet mladog napadača, tako da je Parma klub u kojem je Inzaghi ubilježio i svoj debi u Seriji A. Tu sezonu neće pamtiti po dobrom, jer je u 15 nastupa pogodio samo dva puta. Slab učinak u debitantskoj sezoni značio je i kraj saradnje sa Parmom, pa je Inzaghi preselio u Bergamo, gdje, u dresu Atalante, dokazuje da je riječ o velikom talentu i sa 24 gola u 33 utakmice odnosi titulu Capocannonierea (prvog strijelca italijanskog prvenstva) i titulu za najboljeg mladog igrača Italije.

Čelnici „Stare dame“ i trener Lippi nisu mnogo razmišljali i Pippo seli u redove najtrofejnijeg tima Italije. U Juventusu se Inzaghi zadržao 4 godine, gdje sa Del Pierom i Zidaneom osvaja Scudetto u sezoni 1997/98, ali gubi finale lige prvaka od Real Madrida. Dolaskom Davida Trezegueta Pippo je sve više na klupi, iako je za Juventus u 120 utakmica postigao 57 golova.


Sljedeća i kako se čini i posljednja stanica za Pippa je Milan (2000/01). Mnogima je bilo čudno što Milan dovodi Inzaghija koji je grijao klupu Juventusa, pored toliko napadača na fudbalskom tržištu, ali predsjednik Berlusconi je znao šta radi. Pippo je prvi dio sezone propustio zbog povrede koljena, ali po povratku, u tandemu sa Shevchenkom uništava odbrane protivnika i osvaja trofeje. 2002/03. osvaja Ligu prvaka u utakmici protiv bivšeg kluba, 2003. osvaja Kup Italije, a u sezoni 2003/04. Scudetto.


U finalu Lige prvaka u Atini, 23. maja 2007. godine, Inzaghi pogađa oba pogotka u pobjedi Milana nad Liverpoolom (2:1) i donosi Rossonerima sedmu titulu prvaka Evrope.
Inzaghi je i prvi igrač koji je postigao dva hat-tricka u Ligi prvaka (oba u dresu Juventusa) i najbolji je italijanski srijelac u evropskim takmičenjima.

Inzaghi je za reprezentaciju debitovao 8. juna 1997. u utakmici sa Brazilom. U reprezentativnoj karijeri Pippo je upisao 57 nastupa, u kojima je pogađao 25 puta, što ga stavlja na 6. mjesto na listi najboljih strijelaca „Azzura“.

U vrijeme svojih najboljih igara, od navijača je dobio nadimak „SuperPippo“ i „Inzhagol“.

Malo koga može ostaviti ravnodušnim način na koji Filippo proslavlja golove. U karijeri je osvojio skoro sve što se može osvojiti a i dalje se raduje svakom golu kao da mu je najvažniji u životu i pravi je primjer kako se bori za klub i reprezentaciju.

SuperPippo je u izuzetnoj formi i u 35-oj trese mreže, a istinski ljubitelji fudbala žele da ga zaobiđu povrede i da ovog majstora gledaju na travnatim terenima još nekoliko godina.

Filippo Inzaghi je drugi gol u finalu Lige prvaka protiv Liverpoola, označio kao najdraži u karijeri