Gdje su danas "zaboravljeni" Zmajevi iz Ćirine ere?

Hasan Salihamidžić, Sergej Barbarez, Saša Papac i Zlatan Bajramović samo su neki od vrhunskih igrača koji su u prošlosti nosili dres naše zemlje, međutim postojali su i oni koji nisu imali veliko ime, ali su igrali srcem. 

Svoje uloge su danas prepustili nekim novim klincima. Neki od njih su dali veći, neki manji doprinos, ali ostat će definitivno upisani u historiju bosanskohercegovačkog fudbala kao i svi oni koji makar jednom obuku sveti dres. 

U nastavku vam donosimo petnaest 'zaboravljenih' fudbalera iz ere Miroslava Blaževića. 

1. Goran Brašnić

Goran Brašnić (43) je za seniorsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine prvi put debitovao 31. marta 2004. godine u prijateljskoj utakmici protiv Luksemburga (2:1). 

Na kormilu reprezentacije tada je bio Blaž Slišković, međutim najviše nastupa Goran Brašnić je uknjižio kada je na poziciju selektora došao Miroslav Blažević. Posebno će ostati u pamćenju utakmica protiv Bugarske u kojoj je tadašnji golman Intera iz Zaprešiča fantastičnim intervencijama spriječio nekoliko velikih šansi. 

Danas Brašnić radi kao trener golmana u juniorskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine, a zaposlen je također i u omladinskoj nogometnoj školi Don Bosco iz Žepča. Tokom karijere je osim Intera još branio za Troglav, Žepče, Segestu i Song Lam iz Vijetnama. 

2. Dario Damjanović

Jedno vrijeme Dario Damjanović (35) je bio neizostavan član prve postave reprezentacije Bosne i Hercegovine. 

Fudbaler koji je rođen u Gradačcu 23. jula 1981. godine tada je igrao u Rusiji za klub po imenu Luch-Energia, a u dresu sa državnim grbom je do 2009. godine odigrao 17 utakmica. 

Zahvaljujući nastupima u reprezentaciji uspio je Damjanović 2009. godine sebi osigurati transfer u njemački Kaiserslautern, međutim nije se pretjerano naigrao i potom je prekomandovan u B tim. Najveći trag je ostavio u Hajduku u koji je stigao iz Modriče, a tokom karijere još je igrao za Čelik, Novi Pazar, Jagodinu, OFK Beograd, Hong Kong Pegasus i Zvijezdu čiji je i danas član.

Iako još uvijek aktivno igra fudbal, Damjanović je također uplovio u ugostiteljske vode i u Modriči drži kafić.  

3. Mirko Hrgović

Mirko Hrgović je bio tipični državljanin BiH od "interesa". Kroz karijeru je Hrgović brzo shvatio kako hrvatski dres može samo sanjati, pa se odlučio za našu zemlju koja mu je pomogla u izgradnji karijere. 

Nekoliko godina kasnije Hrgović (37) je priznao da je uoči prijateljske utakmice između Bosne i Hercegovine i Hrvatske doživio emotivni udar, odnosno da mu je za vrijeme intoniranja himne u srcu odzvanjala "Lijepa naša".

"Došlo mi je zapjevati 'Lijepu našu', u srcu mi je odzvanjala, najradije bih bio stavio ruku na srce, ali nije bio red. Onda kad je intonirana himna Bosne i Hercegovine moji suigrači su stavili ruku na srce, a ja nisam, valjda jedini. Ali, kako da to učinim kad tu gestu odanosti nisam uradio za moju himnu", kazao je tada Hrgović i potom dodao:

"Ja sam Sinjanin, onaj čisti, pravi. S Bosnom i Hercegovinom zapravo nemam nikakve veze osim što sam u jednome razdoblju karijere dobro igrao za Široki Brijeg. Tada mi je i ponuđena putovnica na temelju sportskih zasluga te sam po toj formuli postao bh. reprezentativac", objasnio je Hrgović. 

Hrgović danas uživa u fudbalskoj mirovini i donedavno je radio kao sportski direktor u Junaku iz Sinja. Kroz karijeru je igrao za Mosor, Solin, Posušje, Hajduk, Široki Brijeg, Gamba Osaku, Wolfsburg, Greuther Furth, JEF United, Kavalu, Dinamo, Zadar i Split. 

4. Adnan Mravac

O 34-godišnjem Adnanu Mravcu danas rijetko šta možemo pročitati u medijima. 

Mravac je kao defanzivac za vrijeme ere bivšeg selektora Miroslava Blaževića imao poprilično dobar status u reprezentaciji Bosne i Hercegovine i od 2008. godine je uknjižio ukupno 13 nastupa.

Svoju karijeru Mravac je započeo u bihaćkom Jedinstvu, a najveći trag je ostavio u austrijskom prvoligašu Mattersburgu u kojem je imao priliku igrati osam godina. Također je još nastupao za Čakovec (Hrvatska), Lillestrom (Norveška), Westerlo (Belgija), Dynamo Dresden (Njemačka) i Mannsdorf (Austrija).

U Mannsdorfu je igrao sve do ovog ljeta kada je zvanično 'okačio kopačke o klin', a u šali kaže da se na dolazak u ovaj klub odlučio isključivo kako bi skinuo višak kilograma. 

5. Admir Vladavić

Admir Vladavić je prvu utakmicu u eri Miroslava Blaževića odigrao 6. septembra 2008. godine protiv Španije. 

Nekadašnji fudbaler Veleža je odmah zauzeo mjesto u startnoj postavi i odigrao je cijelu utakmicu koju je Bosna i Hercegovina izgubila sa 1:0, a epizodu u državnom timu je završio kada je na kormilo stigao Safet Sušić. 

Sušić je na Vladavića računao u samo jednoj utakmici i to u prijateljskoj protiv Gane, a danas ne krije da žali što nije upisao više nastupa za reprezentaciju jer je, kako kaže, od strane "nekih" selektora neopravdano izostavljan.

U dresu sa državnim grbom Vladavić je upisao 21 nastup, a po završetku igračke karijere odlučio se baviti menadžerskim poslom. Kroz karijeru je igrao za Velež, Željezničar, Olimpic, Žilinu, Karvinu, Red Bull Salzburg... 

6. Džemal Berberović

Ovog ljeta Džemal Berberović je nakon dvije godine provedene u Sarajevu odlučio okončati igračku karijeru.

Berberović je imao priliku igrati u klubovima kao što su Bayer, Kuban Krasnodar, Duisburg, Litex, Denizlispor..., a naravno bio je i reprezentativac Bosne i Hercegovine. Ovaj 34-godišnji Sarajlija je od 2003. godine odigrao 33 utakmice u državnom dresu, od čega je deset iz vremena dok je na čelu bio Blažević. 

Bio je Berberović razočaran jer Ćirin nasljednik Sušić nije računao na njegove usluge i putem medija jasno mu je bio poručio da više ne računa na njega. Požalio se da pozive nije dobijao kada mu je bio najpotrebnije. 

"Dva njemačka kluba Eintracht i Hannover su bili zainteresovani da me dovedu, a selektor mi nije pružio priliku. Bio sam razočaran jer mi je trebala prilika i očekivao sam malo više razumijevanja", izjavio je tada Berberović.

Po okončanju karijere Berberović je dobio priliku da radi kao trener u školi fudbala "Asim Ferhatović - Hase". 

7. Ivan Radeljić

U mladim godinama Ivan Radeljić nije ni slutio da će nekada zaigrati za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. 

Rođen je u Imotskom, igrao je za U20 reprezentaciju Hrvatske, ali njegova sudbina se počela mijenjati kada je na selektorsku klupu sjeo Fuad Muzurović s kojim je prethodno sarađivao u japanskom klubu Cerezo Osaka. 

Odlazak Muzurovića mnogo nije uticao na Radeljićevu budućnost u nacionalnom timu. I popularni Ćiro je također računao na njegove usluge, ali samo u četiri utakmice iz razloga što je između njih postojao konflikt. 

"Problem je bio u selektoru. Ja sam tada igrao za Energie Cottbus, bio sam nešto povrijeđen i selektor Miroslav Blažević me jednostavno potjerao. Želio je graditi autoritet na meni, a pošto sam ja bio stariji igrač, nisam želio dozvoliti takvo nešto. To je sada sve stvar prošlosti. Više je ostalo lijepih uspomena", kazao je Radeljić.

Radeljić, koji je tijekom karijere igrao za Split, Antalyaspor, Genclerbirligi, Energie Cottbus, Slaven Belupo, Hajduk, Cerezo Osaku, Šibenik i Imotski, odlučio je zarađeni novac investirati u kupovinu apartmana. 

8. Velibor Vasilić

U svojoj reprezentativnoj karijeri Velibor Vasilić (35) je tri puta nastupio u dresu sa državnim grbom.

Prvi put je to bilo 15. oktobra 2008. godine u kvalifikacijskoj utakmici između Bosne i Hercegovine i Armenije (4:1), a priliku za debi Vasilić je dobio u 68. minuti kada je zamijenio povrijeđenog kapitena Spahića. 

Vasilić je poziv dobio kao član Zvijezde, a nakon epizode u Gradačcu prešao je u sarajevski Željezničar. Danas je član austrijskog Hartberga koji se takmiči u tamošnjoj trećoj ligi, a po vokaciji je inače odbrambeni fudbaler. 

9. Mirnel Sadović

Na proširenom spisku Miroslava Blaževića za prijateljski meč sa Iranom našao se bio Mirnel Sadović (32).

U to vrijeme Sadović je nastupao za Wiener Neustadt koji je prethodno bio izborio nastup u elitnom austrijskom rangu, ali u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine na kraju nije bio zabilježio nijedan nastup.

Sadović je svoju karijeru započeo u Austriji gdje je igrao za Austriju Beč, Lustenau, St. Polten, Wiener Neustadt, Kremser, Altach i Floridsdorfer AC, okušao se bio i u  Arminiji Bielefeld, a jedno vrijeme je bio i u Sarajevu. 

Od ovog ljeta je bez angažmana. 

10. Denis Mujkić

Problemi sa povredama natjerali su 2009. godine Miroslava Blaževića da na spisak uvrsti Denisa Mujkića (33). 

Nakon povrede Kenana Hasagića na spisak za kontrolnu utakmicu protiv Rijeke je uvršten tadašnji Slobodin golman Denis Mujkić, ali u igru nije bio ulazio. Danas ovaj iskusni golman brani u Budućnosti iz Banovića.

11. Safet Nadarević

Safet Nadarević je prvi put u reprezentaciju Bosne i Hercegovine došao na mala vrata i to 2001. godine., ali veću ulogu je dobio tek kada je na poziciju selektora došao Miroslav Blažević.

Svojom požrtvovanšću Nadarević je za kratko vrijeme "kupio" navijače i ubrzo je uslijedio transfer u turski klub Eskisehirspor, a u njegovoj biografiji će ostati upisano da je za reprezentaciju naše zemlje odigrao 31 utakmicu. 

Tokom karijere je igrao za Krajinu, Sarajevo, Zagreb, Eskisehirspor i Jedinstvo u kojem je danas pomoćni trener. 

12. Adis Nurković

Prvi put u dresu sa državnim grbom Adis Nurković (30) je debitovao 12. augusta 2009. godine protiv Irana.

Nurković je u utakmici koju je Bosna i Hercegovina na Koševu izgubila rezultatom 3:2 branio od 62. minute, a zamijenio je povrijeđenog golmana Supića. 

Objektivno gledano Nurković u posljednje vrijeme nije imao mjesta na spisku naše reprezentacije, pa odluka o prihvatanju poziva Kosova ne treba biti iznenađujuća. Od strane FIFA-e je dobio dozvolu za nastup i selektor Bunjaku će računati na njegove usluge u nadolazećim kvalifikacijskim utakmicama protiv Hrvatske i Ukrajine.

Inače, Nurkoivć je rođen 1986. godine u Velikoj Kladuši i karijeru je započeo u lokalnom Krajišniku. Prije nego što je stao na gol Travnika imao je priliku još nastupati za Krajinu, Cibaliju, Slaven Belupo i Čelik iz Zenice. 

13. Nemanja Supić

Fahrudin Omerović, Mirsad Dedić, Tomislav Piplica, Kenan Hasagić, samo su neka od zvučnih imena koji su u prošlosti nosili golmanski dres u našoj reprezentaciji. 

Na toj poziciji se svojevremeno dokazao i Nemanja Supić (34) koji je bio potpuna nepoznanica za bh. javnost. Golman rođen u Gackom je branio u Javoru i od strane selektora Blaževića je pozvan za kvalifikacijski meč sa Belgijom, a malo ko je mogao zamisliti će postati jedan od junaka navijača.

Nakon deset dana u reprezentaciji Bosne i Hercegovine je doživio da mu navijači skandiraju ime u Zenici. 

"Dok sam šetao kroz Gacko, ljudi su mi prilazili i čestitali. Čast mi je što je cijeli stadion u Zenici skandirao moje ime, što sam u društvu takvih asova kao što su Misimović, Džeko, Pjanić, Spahić,", izjavio je tada Supić za San. 

Supić je u dresu sa državnim grbom uknjižio devet nastupa, a danas je rezervni golman u Crvenoj zvezdi. Tokom karijere još je branio za Voždovac, Novi Pazar, Vojvodinu, Čukarički, Zemun, Javor, Timisoaru, Anorthosis...

14. Mario Božić

Svoju reprezentativnu karijeru Mario Božić je završio sa svega dva nastupa u dresu Bosne i Hercegovine. 

Prvi put je pozvan 2007. godine od strane Fuada Muzurovića za kvalifikacijsku utakmicu protiv Mađarske, a šansu je ponovo dobio godinu dana kasnije kada je za selektora imenovan Miroslav Blažević.

Božić je prijateljsku utakmicu protiv Bugarske započeo s klupe za rezervne igrače, a u igru je ušao u 77. minuti kada je u veznom redu zamijenio Damjanovića. Tada su još igrali Muslimović, Misimović, Pjanić, Ibričić... 

Danas je Božić u svojoj 33 godini bez kluba. Tokom karijere je igrao za Loznicu, Borac Čačak, Voždovac, Panachiaki, Simurq, SH Shenua, Ashdod , Slovan Bratislava, Ujpest, Videoton... 

15. Ninoslav Milenković

Ninoslav Milenković je fudbaler koji je rođen 31. decembra 1977. godine u Subotici, ali kada je dobio priliku da zaigra u dresu bh. reprezentacije, nije mnogo razmišljao. 

U 16 nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine ovaj korpulentni defanzivac je uvijek igrao sa istim žarom i motivom, a glavne karakteristike su mu bile skok i odlična duel igra. 

Od 2014. godine Milenković se ne bavi aktivno fudbalom, a karijeru je okončao u grčkom Panserraikosu. Još je bio igrao za Doxu, Istru, QD Jonoon, Enosis Neon Paralimni, Sarajevo, St. Truiden, Beerschot, Lierse, Leotar...