Sportski dan žalosti: Na današnji dan je otišao ''Mozzart ''

POČETAK BAVLJENJA KOŠARKOM

 Svoju karijeru je počeo u svom rodnom Šibeniku, niko tada nije slutio da će taj igrač nakon jednog desetljeća ostati upisan u historiju europske i svijetske košarke.

On je košarku zavolio uz svog starijeg brata Aleksandra, kojem je sakupljao lopte, da bi kasnije i sam ostajao u dvorani vježbajući šutiranje. 

Ljubav prema košarci ga je povukla da se priključi kadetima Šibenika, međutim njemu košarka nije bila hobi nego život, jer je Dražen prije škole dolazio sam u dvoranu i radio individualne treninge, što je radio i poslije iste. Poznato je da je bio uzoran sportista jer je na treninge dolazio prvi a odlazio posljednji.

Već u kadetima su mu predviđali blistavu karijeru, jer je i tada pokazivao da se radi o velikom talentu, koji je u odsudnim momentima iako veoma mlad znao preuzeti svu odgovornost na sebe, i ako treba sam riješavati utakmicu.

Petrović je sa Šibenkom osvojio titulu prvaka bivše Jugoslavije kada su Šibenčani u finalnoj seriji od tri utakmice, bili bolji od sarajevske Bosne, i time osigurali titulu prvaka. U prvoj utakmicu u Šibeniku je bilo 103:98 za Šibenku, da bi Bosna u Sarajevu slavila sa 96:84, te u finalnoj utakmici Šibenčani dolaze do pobjede od pola koša razlike, bilo je 83:82, i time osvajaju titulu prvaka Jugoslavije.

PROFESIONALNA KARIJERA

On je sa mnogo uspjena četiri godine nastupao za svoju matičnu Šibenku. Iako su za njega u početcima interesovanje pokazali velikani europske košarke, Dražen je odlučio ostati u domovini, te sa 19 godina odlazi u zagrebačku Cibonu, klub u kojem je već nastupao njegov stariji brat. On je sa Cibonom odradio odličan posao, dva puta se penjao na na tron Europe, a dvije sezone je bio i najbolji igrač starog kontinenta.

1988 godine prelazi u Kraljevski klub, za Real iz Madrida je odigrao samo jednu sezonu, ali je i sa tom momčadi ostvario uspjeh i ostao upisan kao legenda, jer je za tu kratku epizodu osvojio sve moguće trofeje.

ODLAZAK U NBA

Fenomenalne igra u Europi nisu ostale nezapažene, te ga kao 25-godišnjaka u NBA dovode Portland Blazersi. Iako je Real žestoko bio protiv njegovog odlaska, te su se pozivali na ugovor španskih klubova i NBA lige, preko koje se regulišu odlasci u ''obećanu zemlju''. 

Dražen u dolasku u Portland nije mogao odmah ubilježiti nastupe, jer je pokrenuo tužbu prema Realu, koju je na kraju dobio i konačno dobio mogućnost da ostvari nastup u NBA ligi.

U Portlandu su tada imali mnogo zvijezda u ekipi, te nisu željeli davati šansu ovom mladom hrvatskom košarkašu, međutim prelazak u New Jersey Netse samo godinu kasnije, je i prekratnica njegove karijere.

On je odmah u prvoj sezoni briljirao te pokupio nekoliko individualnih nagrada. Bio je najbolji šter svoje ekipe, dok su mu trice bile specijalnost. Dobio je nagradu kao najbolji Europljanin koji je ikada igrao u NBA ligi, kao i najboljeg odbrambenog šutera lige.

Tada je i sa svojom reprezentacijom odradio odličnu stvar, jer je na Olimpijadi u Barceloni stigao do srebrene medalje, u finalu su izgubili od možda i najbolje ekipe USA u historiji, koju je tada predvodila proslavljena trojka Jordan, Bird, Johnson, Pippen, Barkley i drugi.

KARIJERA I USPJESI

KK Šibenka (1979.–1983.), KK Cibona (1984.–1988.), Real Madrid (1988.–1989.), Portland Trail Blazers (1989.–1991.), New Jersey Nets (1991.–1993.)

Najveći kolektivni uspjesi ovog proslavljenog košarkaša su s bili sa Jugoslavijom, sa kojom ima srebro i bronzu sa Olimpijskih igara, bronzu i zlato na Europskim prvenstvima, te isti uspjeh na Svijetskim.

NAGLI PREKID KARIJERE, I ODLAZAK U LEGENDU

Dražen je za vrijeme karijere dobio jedan zaista fenomenalan nadimak gdje su poredili njegov rad u košarci sa radom proslavljenog kompozitora Mozzarta u muzici.

„Amadeus, košarkaški Mozart“ nas je napustio u 29 godini svog života, kada je 7.6.1993 godine na autoputu pored Ingolstata doživio saobraćajnu nesreću, te zauvijek napustio ovaj surovi svijet.

Sa njim je u automobilu bila njegova djevojka, njemačka manekenka mađarskog porijekla Klara Szalantzy, a u automobilu se nalazila i turska košarkašica Hilal Edebal.

Roditelji i porodica Dražena Petrovića je mnogo ljuta n Klaru, jer nikada nije progovorila o ovome događanju, te nikada nije uputila izvinjenje zbog istog, nekoliko godina nakon njegove smrti se udala za poznatog nogometaša Olivera Birhoffa.

Na početku NBA sezone 93/94, u mirovinu je otišao dres New Jersey Netsa, koji je na leđima imao Draženov broj, te se isti podigao na krov dvorane gdje i danas ima svoje mjesto.

Hrvatski Olimpijski Odbor je 1995. godine poklonio Olimpijskom muzeju u Lausanni spomenik Draženu Petroviću. Rad kipara Vaska Lipovca postavljen je u parku ispred Olimpijskog muzeja.

Godine 2006. u njegovu čast u Zagrebu otvoren je muzej i memorijalan centar "Dražen Petrović", uz košarkašku dvoranu koja također nosi njegovo ime.

Nagradu koja nosi njegovo ime Hrvatski olimpijski odbor ustanovio je 2006. godine, a namijenjena isključivo mladim sportašima, sportašicama, te muškim i ženskim ekipama za izvanredne sportske rezultate i sportski razvoj.

Kao igrač dobio je Državnu nagradu za sport "Franjo Bučar" 1992., a posthumno je, ovaj put za životno djelo, dobio istu nagradu 2002. godine.

Iste te 2002 godine je uvršten i u košarkašku kuću slavnih.

U Šibeniku je 22. listopada 2011. na Baldekinu otkriven bronzani Draženov kip akademskog kipara Kažimira Hraste, koji prikazuje košarkaša u njegovoj prvoj fazi karijere kako sjedi na klupi s košarkaškom loptom među nogama. 

Istoga dana je otvoren i Spomen muzej koji je na inicijativu Biserke Petrović uređen u Draženovom stanu na obližnjem gradskom predjelu Buale.

Tijekom Europskog prvenstva u košarci. Dražen Petrović izabran je za najboljeg europskog košarkaša svih vremena u izboru kojeg je organizirao portal posvećen košarci HoopsHype.com.

U izboru je anketirano 38 košarkaša s Eurobasketa u Sloveniji koji su trebali navesti pet najboljih europskih košarkaša svih vremena. 

Dražen Petrović, koji je bio prvak svijeta i Europe te je dva puta osvajao Euroligu i dva puta srebro na olimpijskim igrama, sakupio je najviše glasova, a osim njega od Hrvata među 16 najboljih su i Toni Kukoč na sedmom mjestu, te Dino Rađa na šesnaestom.

Današnji dan će zauvijek ostati u historiji upisan kao dan žalosti za sport, jer Dražen je definitivno bio sportista velikih razmjera.