Putovanje kroz vrijeme: 10 najčudnijih olimpijskih sportova

Većina sportskih zaljubljenika je upoznata sa najpopularnijim olimpijskim sportovima. Na Zimskim olimpijskim igrama je fokus na skijanju, hokeju, bob trkama ili umjetničkom klizanju, na Ljetnim olimpijskim igrama, s druge strane, najviše pažnje se pridaje atletici, plivanju ili gimnastici. Neki uživaju pratiti i one nešto nepopularnije sportove poput badmintona ili biatlona, ipak sa sportskim disciplinama koje vam donosimo u narednim slajdovima vjerovatno nisu upoznati ni oni najzagriženiji ljubitelji Olimpijskih igara.

Skok u vodu (u dalj)

Ova disciplina bila je dijelom vodenih sportskih takmičenja samo na Olimpijskim igrama u St. Louisu 1904. godine. Kao i kada je riječ o atletskom skoku u dalj, tako je i u ovoj disciplini cilj takmičara bio ostvariti što duži "skok", s tim što se prilikom takmičenja veoma malo zaista skakalo. Takmičari bi iz stojećeg položaja "upadali" u vodu licem okrenutim prema dnu bazena, a nakon 60 sekundi mjerila bi se daljina koju su u vodi prešli. Nakon doskoka u vodu takmičari se nisu smjeli služiti rukama ili nogama kako bi ostvarili veću daljinu. Ovaj sport je kritikovan jer nije zahtijevao skoro nikakve atletske sposobnosti takmičara.

Kriket

Kriket je još jedan sport koji je imao samo jedan "nastup" na Olimpijskim igrama. Bilo je to 1900. godine na Ljetnim olimpijskim igrama u Parizu. Iako su na rasporedu bila tri takmičenja i to u singlu (sa jednom i dvije loptice) i dublu, prijavilo se samo deset takmičara, od kojih je bilo devet Francuza. Zanimljivo je da su među takmičarima bile i tri žene koje su se ravnopravno nadmetale sa muškim protivnicima.

Utrke motoronih čamaca

I utrke motornih čamaca su se samo jednom "pojavile" na Olimpijadi, a bilo je to na Ljetnim olimpijskim igrama 1908. godine u Londonu. Ovo je bio jedini put da se jedan "motorizovani" sport našao na Olimpijadi, a takmičari su se nadmetali u tri različite klase motornih čamaca. 

Svaka trka se sastojala od pet krugova dugačkih osam nautičkih milja. Takmičari u Londonu su naišli na velike probleme sa vjetrom, pa je u svakoj klasi samo po jedan čamac uspio završiti trku. Nije puno doprinijela ni činjenica da su motorni čamci izumljeni tek 20-ak godina ranije, pa njihova pouzdanost nije bila na zavidnom nivou.

Plivanje s preprekama (200 metara)

Nastavljamo s disciplinama koje su samo jednom bile uključene u program Olimpijskih igara. Takav je slučaj bio i sa plivanjem s preprekama. Ovaj zanimljivi sportski događaj je bio dijelom Ljetnih olimpijskih igara u Parizu 1900. godine. Kao i sve ostale plivačke discipline, i plivanje sa preprekama se održavalo na rijeci Seni. Takmičari su čamcima bivali prebačeni 200 metara od obale, a na svom povratku su morali savladati tri prepreke. Morali su se popeti preko stuba uronjenog u vodu, zatim preći preko reda usidrenih čamaca, a zatim i preko reda čamaca.

Dvoručno bacanje koplja, kladiva i diska

Dvoručno bacanje koplja se pojavilo na Olimpijskim igrama samo 1912. godine u Štokholmu, a iako sam naziv discipline sugeriše da su takmičari koplje ili disk bacali pomoću dvije ruke istovremeno to nije bio slučaj. Naime, u Štokholmu su održana i klasična takmičenja u bacačkim disciplinama, ali i dvoručna.

Prilikom dvoručnog bacanja takmičari su imali po tri puta da disk, koplje ili kladivo (zavisno od discipline) bace lijevom, a zatim i desnom rukom. Najduža bacanja lijevom, odnosno desnom rukom su zbrajana zajedno, te se na taj način računala ukupna dužina bacanja.

Penjanje uz uže

Penjanje uz uže je svoje mjesto našlo na četiri različite Olimpijade, uključujući i prve "moderne" Olimpijske igre u Atini 1896. godine. Ova disciplina je bila dijelom gimnastičkog programa, a i nakon što je uklonjena iz programa Olimpijskih igara, ostala je dijelom mnogih trening programa širom svijeta.

Skeleton

Možda je i malo iznenađenje što se skeleton nalazi na ovoj listi, s obzirom da je ova disciplina dijelom Zimskih olimpijskih igara od 2002. godine. Međutim, ova disciplina slična sankanju, s tom razlikom što takmičar na "sankama" leži na stomaku i glava mu je okrenuta u pravcu kretanja sanki, svoje premijerno pojavljivanje na Olimpijskim igrama je imala 1928 godine u St. Moritzu.

Skeleton je sve do 2002. godine bio uključen u program Olimpijskih igara samo dva puta, oba puta u St. Moritzu jer je samo tamo postojala staza adekvatna za ovaj događaj. 

Amerikanac John Heaton je 1928. godine osvojio srebrnu medalju u skeletonu, a on se vratio u St. Moritz i 20 godina kasnije, kako bi ponovo učestvovao u ovoj disciplini.

Heaton je ponovo osvojio srebro i tako postao takmičar sa najdužom pauzom između dva olimpijska odličja u istoj disciplini.

Hokej na ledu - Umjetničko klizanje

Teško da se hokej i umjetničko klizanje mogu smatrati neobičnim sportovima za Olimpijske igre, šta više, moglo bi se reći da su ova dva sporta "stubovi" Zimskih olimpijskih igara. Ipak, mali broj ljubitelja sporta zna da su i hokej i umjetničko klizanje svoje "debitantske nastupe", kada su Olimpijade u pitanju, imali na Ljetnim olimpijskim igrama.

Umjetničko klizanje je prvi put uključeno u program jedne Olimpijade na Ljetnim olimpijskim igrama 1908. godine u Londonu. Većina događaja se održavala u aprilu, a takmičenje u umjetničkom klizanju se održalo krajem oktobra, što je učinilo londonsku Olimpijadu iz 1908. godine najdužom u modernoj historiji.

Ova disciplina se "vratila" na Ljetne olimpijske igre 1920. godine, a tada je u Antwerpenu bilo održano i takmičenje u hokeju. Ovaj put su se takmičenja u obje discipline održala u zatvorenoj dvorani, Palais de Glace d'Anvers, pa su i ovi "ledeni" sportovi mogli biti održani u aprilu.

Povlačenje konopca

Ovaj "sport" je poznat većini ljudi, ali se takmičenja u povlačenju konopca uglavnom događaju na vašarima ili izletima. Međutim, nekada davno povlačenje konopca je bilo olimpijski sport. Ova disciplina se našla na programu Olimpijskih igara čak četiri puta i to na Olimpijadama održanim od 1900. do 1920. godine.

Gađanje živih golubova

Veliki broj ljudi je upoznat sa sportskim disciplinama poput gađanja glinenih golubova, ali 1900. godine na Olimpijadi u Parizu su takmičari iz vatrenog oružja gađali žive golubove. Cilj je bio pogoditi što više golubova zaredom, a kada bi takmičar promašio dva goluba uzastopno, bio bi eliminisan iz daljnjeg toka takmičenja. Više od 300 golubova je ubijeno tokom takmičenja, a na svu sreću ova Olimpijada u Parizu je bila jedina na kojoj je uvrštena ova disciplina i jedini put da su na nekoj Olimpijadi namjerno ubijane životinje.