Velikane poput Suvada Katane ne smijemo i nećemo zaboraviti

Katana je među prvima obukao dres nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine i njegovo ime ispisano je zlatnim slovima u povijesti naše reprezentacije, ali i našeg sporta.

Njegovo hrabro srce nije izdržalo, pa je 8. januara 2005. godine preminuo u Sarajevu, po povratku s planine, nakon što mu je pozlilo. Tužan je bio taj osmi januar, tužan je svaki put kad se sjetimo da među nama više nije čovjek kakav je bio Suvad Katana.

Pamte ga svi iskreni navijači Bosne i Hercegovine, svi ljubitelji sporta, svi navijači Željezničara. Rođen je u Delijašu kod Trnova 6. aprila 1969. godine, a sa samo 18 godina je zaigrao protiv Crvene zvezde u dresu Želje.

Za bh. reprezentaciju je debitovao protiv Albanije 24. aprila 1996. godine, a sveti dres nosio je ukupno 10 puta. Njegova zadnja utakmica bila je ona protiv Litvanije 1998. godine.

Ratih godina je otišao u Belgiju i igrao je šest sezona, a nastuapo je za Gent, Genk i Anderlecht. Jednu sezonu proveo je u Turskoj gdje je nastupao za Adanaspor. Karijeru je završio u Lokerenu, a preminuo je u 36. godini života.

Za vrijeme agresije na BiH igrao je humanitarne utakmice u Genku i Koblenzu zajedno sa Enverom Lugušićem, Merdanom Ibrahimovićem, Antom Jakovljevićem, Mirsadom Baljićem, Farukom Hadžibegićem, Mehmedom Baždarevićem, Mehom Kodrom, Demirom Hotićem, Blažom Sliškovićem, Harisom Škorom, Semirom Tuceom, Predragom Jusićem, Mirzom Kapetanovićem, Husrefom Musemićem, Ismetom Mulabdićem.

"Nikada neću zaboraviti moj debi i prvu zvaničnu utakmicu naše reprezentacije protiv Albanije. To su bili naši počeci, mada smo mi i u ratu igrali humanitarne utakmice. Mislim da smo i u tom periodu dosta učinili na promociji naše države. Međutim, za sve treba vremena. Evo, u ovim kvalifikacijama ide teško i Bog zna koliko će još proći vremena da se plasiramo na završnicu evropskog ili svjetskog prvenstva. Mi smo mlada država, reprezentacija se tek stvara, ali doći će dan kada ćemo početi praviti velike rezultate i zaigrati na Mundijalu", svojevremeno je 1998. godine govorio Katana.

Nažalost, već 13 godina nije s nama, ali ako ništa - radit ćemo sve da ga nikad ne zaboravimo. To je naša moralna obaveza.