Francuska: Sadašnjost i budućnost · Kolumna

Dvadeset godina kasnije, Didier Deschamps ima priliku postati tek treći osvajač Svjetskog prvenstva i kao igrač i kao selektor (prije njega, to je pošlo za rukom Mariju Zagallu i Francu Beckenbaueru). No, da bi to uspio, morat će prvo proći prepreku u vidu Argentine (ili da kažem Lea Messija?!) u osmini finala.

Nevjerovatan igrački kadar

Ovo je Didieru Deschampsu treće veliko takmičenje na kormilu reprezentacije Francuske. Na Svjetskom prvenstvu u Brazilu došao je do četvrtfinala u kojem je poražen od Njemačke, a na Evropskom prvenstvu održanom prije dvije godine u Francuskoj, vodio je reprezentaciju do finala u kojem je na kraju poražen od Portugala. Nakon finala Evropskog prvenstva, očekivalo se da Francuska krene uzlaznom putanjom; onom kojom su prije nje išle reprezentacije Španije i Njemačke. Ipak, ekipa Didiera Deschampsa još uvijek nije napravila taj iskorak.

Baza kvalitetnih igrača kojom raspolaže Didier Deschamps je ogromna. Uostalom, dovoljno govori činjenica da na prvenstvo nije poveo igrače poput Anthonyja Martiala i Alexandrea Lacazettea (ovdje ne računam Karima Benzemu koji je zbog ucjenjivanja Valbuene izbačen iz reprezentacije na neodređeno), da je zbog povrede ostao bez jednog od najboljih igrača francuske lige, Dimitrija Payeta, te štopera Laurenta Koscielnyja, a na spisku putnika za prvenstvo nisu se našli ni igrači poput Kingsleya Comana i Aymerica Laportea. Ne treba zaboraviti ni izostavljanje Rabiota koji je, nakon što je saznao da neće igrati u Rusiji, sasuo drvlje i kamenje na selektora Deschampsa.

No, i bez njih Francuska ima izuzetno snažan tim – odlično su pokriveni na svim pozicijama, prepuni su talentovanih igrača, a u svakoj liniji imaju jednog igrača svjetske klase.

Napadački potencijal reprezentacije Francuske je nevjerovatan. Tu su Kylian Mbappe, najbolji mladi fudbaler svijeta, Antoine Griezmann, Ousmane Dembele, Olivier Giroud, Nabil Fekir, te krilni igrači poput Thomasa Lemara i Floriana Thauvina. Thauvin, igrač koji je u prvenstvu Francuske postigao 22 pogotka i upisao 12 asistencija, još uvijek nije dobio niti jedan minut na ovom Svjetskom prvenstvu.

Vezni red sa radilicama poput N'Gola Kantea, Stevena Nzonzija i Blaisea Matuidija, te playmakerima poput Paula Pogbe i Corentina Tolissoa (tu poziciju može obnašati i Fekir, mada je on mnogo ofanzivniji od ovog dvojca), u stanju je pokriti veliki dio terena, otežati protnicima protok lopte, ali i poslati loptu u prostor svojim napadačima.

Iako su u sastavu imena poput Raphaela Varanea, Samuela Umtitija, Benjamina Mendyja i Djibrila Sidibea, odbrana reprezentacije ne djeluje toliko sigurno, bez obzira na činjenicu da su u dosadašnjem dijelu prvenstva primili samo jedan pogodak i to iz jedanaesterca.

Sidibe i Mendy zbog povreda su propustili veći dio sezone, stoga je na lijevom beku u sve tri utakmice startao Lucas Hernandez. Povreda Laurenta Koscielnyja “natjerala” je Didiera Deschampsa da igra sa dvojicom lijevonogih štopera – Varaneom i Umtitijem i tu bi mogao biti problem u utakmicama protiv jačih suparnika (ruku na srce, Danska, Peru i Australija mnogo su slabije od neorganizovane Argentine). Na golu je nezamjenjivi Hugo Lloris, koji je prošle sezone u dresu Tottenhama bio direktni krivac za pet primljenih pogodaka (gori od njega bili su samo Peter Cech i naš Asmir Begović). Lloris je i igrajući za reprezentaciju napravio nekoliko užasnih odluka i procjena.

Identitet

Generacije iz 1998. i 2006. godine imale su izgrađen identitet i jasan stil igre. Nešto što ova Deschampsova reprezentacija još uvijek nema. Mnogo je tu lutanja, traženja idealne postave, a često imaju problem i u kontroli lopte (što je paradoksalno, s obzirom na sastav). Koliko problema zapravo ima Francuska, najbolje je pokazala prijateljska utakmica protiv Kolumbije. Dok je napad funkcionisao, sve je izgledalo dobro. A onda – iz greške u grešku, očajne reakcije i postavljanja u defanzivi što je rezultiralo porazom od 3:2.

Za razliku od generacija koje su upisale finala na Svjetskim prvenstvima, ova Francuska ne djeluje toliko moćno u defanzivi i jako u duelima. Više su okrenuti individualnoj, a ne timskoj igri; akcenat je na polukontrama i kontrama, što je donekle i razumljivo s obzirom na igrače poput Griezmanna, Mbappea i Dembelea.

U prvom meču na ovom Svjetskom prvenstvu, Francuska je protiv Australije istrčala u formaciji 4-3-3 (tako je Deschamps otvarao i prvenstva u Brazilu i Francuskoj). Iako su svi očekivali laganu pobjedu, lepršavu igru i mnogo prilika, Francuska je tek nes(p)retnim autogolom Behicha iz 80. minute došla do pobjede.

Deschamps je protiv Perua prešao na 4-2-3-1 formaciju sa Giroudom kao najisturenijim napadačem, te sa Matuidijem umjesto Tolissoa, ali ni na tom meču Francuska nije briljirala. Mbappeov pogodak bio je dovoljan da bi se upisala pobjeda, ali Peru je imao više loptu u posjedu, kombinovali su i uspjeli uputiti dvocifren broj šuteva ka Llorisovom golu. Deschamps se u istoj formaciji (istina, sa nekoliko promjena u timu) suprotstavio i Dancima u utakmici koja je završena 0:0; utakmici u kojoj su navijači Francuske zvižducima ispratili svoje ljubimce. Jednostavno, Francuska je opet odigrala neuvjerljivo, što se nije dopalo navijačima.

Najbolje ocijenjen igrač reprezentacije Francuske je destruktivac N'Golo Kante. Igrajući za Leicester City pokazao je da ga ne porede bez razloga sa Claudeom Makeleleom. Ima ga na svakom dijelu terena, pokriva ogroman prostor i u stanju je odigrati tri utakmice zaredom bez da to ostavi traga na njemu. Više se očekivalo od Pogbe i Griezmanna; posebno od najskupljeg igrača Manchester Uniteda svih vremena. On bi trebao kontrolisati tempo utakmice i hraniti loptama napadače, no skoro po nekom pravilu, izgubi se i nije u stanju ispuniti te zadatke.

Francuska je na prvenstvu postigla dva gola iz igre (Mbappe i autogol Behicha), što je ipak ispod očekivanja, uputivši 36 udaraca ka protivničkim golovima, od kojih je samo 13 išlo u okvir. Poređenja radi, njihov današnji suparnik u osmini finala, reprezentacija Argentine, uputila je 44 udarca ka golu protivnika. Problem reprezentacije Francuske mogle bi biti i izgubljene lopte na svojoj polovini. Od ekipa koje su se plasirale u osminu finala Svjetskog prvenstva, samo su Kolumbija, Hrvatska i Danska izgubile više lopti na svojoj polovini. Svaka izgubljena lopta na najosjetljivijem dijelu terena mogla bi značiti i gol šansu za Messija i društvo.

Da li je vrijeme da neuvjerljiva Francuska dobije katastrofalnu Argentinu?! U posljednja četiri duela ovih reprezentacija, Francuska je upisala četiri poraza. Mogu li danas pobijediti?! Deschamps će, sasvim sigurno, dati Kanteu poseban zadatak – da bude Messijeva vjerna sjenka i nadati se da će ostatak reprezentacije Argentine biti na prepoznatljivom nivou sa ovog prvenstva – da će biti nevidljivi; nepostojani.

Javnost u Francuskoj s punim pravom očekuje da se ova ekipa nađe u polufinalu. Ukoliko “Trikolori” ispadnu, velika je vjerovatnoća da će Didier Deschamps postati bivši. Njegov odlazak s klupe značio bi i dolazak jedne od najvećih legendi francuskog fudbala – Zinedinea Zidanea, koji je u vodeći Real Madrid pokazao kako se može nositi sa svlačionicom punom egoističnih manijaka. Budućnost ove reprezentacije može biti svijetla, ali sa nekim drugim imenom na njenoj klupi. Sa Deschampsom – ne. Naravno, Didier Deschamps ima priliku da razuvjeri cijeli svijet i da osvajanjem prvenstva zatvori usta najglasnijim kritičarima. Danas ima prvu meč loptu. Hoće li je iskoristiti?!