Od očaja do sjaja: Najveći comebackovi u historiji fudbala

Često se u životu, ali i u sportu nađete u situaciji iz koje vam se čini da nema izlaza, ali još uvijek imate kolike tolike šanse da popravite stvar. Mogu da vas osporavaju, da vas kritikuju i ponižavaju, ali niko nema pravo da vam zabrani da vjerujete da možete uspjeti!

Donosimo vam listu TOP 10 najvećih comebackova u historiji fudbalske igre...

Newcastle United-Arsenal 4:4, 2011. godine

Listu započinjemo susretom koji je odigran na St. James Parku 5. februara 2011. godine, gdje je domaći Newcastle dočekao Arsenal. U 3. i 4. minuti Arsenal pravi pravi mali blitzkrieg jer je pogocima Walcotta i Djouroua već vodio sa 2:0. Holanđanin Robin Van Persie potom postiže još dva pogotka, a u 26. minuti na semaforu je pisalo nevjerovatnih 0:4 sa kojim se otišlo na odmor.

Vjerovatno ni najzagriženiji navijači Svraka u tom trenutku nisu vjerovali su njihov tim da može stići Topnike u drugom poluvremenu, ali se upravo to desilo. Možda jedan od ključnih momenata susreta dogodio se u 50. minutu kada je direktan crveni karton dobio igrač Arsenala Abou Diaby.

Igrala se 69. minuta kada golman gostiju Szczesny neoprezno ruši jednog domaćeg igrača, a sudija pokazuje na bijelu tačku. Minutu poslije siguran realizator bio je Barton koji smanjuje na 1:4. Leon Best sjajno pogađa i prepolovljava prednost Arsenala, da bi nedugo zatim Warren Barton ponovo pogodio sa penala, ovaj put nakon prekršaja neopreznog Backaryja Sagne.

Već se tada osjetila nervoza kod gostujućih igrača, a to najbolje koristi danas pokojni Cheick Tiote koji pogađa za poravnjanje na 4:4 i u delirijum dovodi domaće tifoze.

Njemačka-Švedska 4:4, 2012. godine

Radilo se o kvalifikacionom susretu grupe C za odlazak na Svjetsko prvenstvo 2014. godine u Brazilu, na kojem će se Nijemci, kasnije, okititi titulom prvaka svijeta. U pitanju je bilo 4. kolo tih kvalifikacija u kojem su tadašnji aktuelni prvaci svijeta dočekali Zlatana i društvo.

Slična stvar kao i sa susretom Newcaste-Arsenal, domaći su na poluvremenu pogocima Mertesacker i dva puta Klosea vodili sa 3-0, da bi početkom drugog poluvremena dodatno povisio Mesut Ozil. Šveđani u tom trenutku nisu znali šta ih je snašlo, ali tada na scenu stupa ko drugi do Zlatan Ibrahimović koji pogađa u 62. minuti.

Svega dva minuta kasnije Mikael Lustig sječe na pola prednost Elfa, nakon čega Johan Elmander sjajno pogađa u 76. minuti. Konačnih 4:4 duboko u sudijskoj nadoknadi postavlja Rasmus Elm za veliko slavlje Šveđana na Olympiastadionu u Berlinu.

Juventus-Manchester United 2:3, 1999. godine

Ovaj susret datira iz aprila mjeseca 1999. godine, a radilo se o polufinalnom okršaju najjačeg klupskog takmičenja u Evropi te godine. Nakon što je u prvom susretu na Old Traffordu rezultat glasio 1:1, bilo je jasno da Crvenim đavolima odgovara bilo kakva pobjeda ili remi sa više od jednog postignutog gola.

Domaćin je nakon samo 11. minuta vodio sa 2:0 pogocima Filippa Inzaghija koji je time United doveo u krajnje nezavidnu situaciju. Međutim, nadu gostima vraćaju u 24. minuti Roy Kean i Dwight Yorke deset minuta poslije. Juventus je neprestano napadao u potrazi za trećim golom koji bi ih odveo u finale na Camp Nou.

Međutim, desilo se upravo suprotno jer je Andy Cole nakon jedne kontre zaobišao domaćeg golmana Angela Peruzzija i postavio konačnih Juventus-Manchester United 2:3.

  

Manchester United-Bayern Munich 2:1, 1999. godine

Nakon spektakularnog polufinalnog dvomeča sa Juventusom, igrači Manchester Uniteda su nam i u finalu protiv Bayerna pružili partiju za pamćenje.

Bavarci su bolje otvorili susret, a dobru igru krunisali su pogotkom već u 6. minuti susreta kada je iz slobodnog udarca sa nekih 18 metara precizan bio Mario Basler. Nakon tog pogotka gledali smo manje-više ujednačenu borbu, a prilika je bilo na obje strane. Međutim tek u samom finišu meča vidjeli smo pravu ludnicu.

Veliki rezultatski preokret u sudijskoj nadoknadi koji je značio i titulu prvaka Starog kontinenta režirali su Teddy Sheringham i sadašnji menadžer Crvenih đavola Ole Gunnar Solskjaer pogocima u 91., odnosno 93. minuti utakmice čime je United stigao tada do drugog naslova šampiona Evrope.

Angola-Mali 4:4, 2010. godine

Zamislite slijedeću situaciju: vaša zemlja je domaćin Afričkog kupa nacija i u premijernom susretu vaša reprezentacija u 79. minuti ima uvjerljivih 4-0, ali je to na kraju ipak uspjela prokockati?! Upravo je to slučaj bio sa Angolom, koja je 2010. godine bila domaćin prvenstva crnog kontinenta i koja je do pomenute minute imala tu prednost.

Golovima Manuchoa, Gilberta i dva puta Flavia domaći su imali ogromnih 4-0 i bili su na korak do pobjede, ali su ipak uspjeli da od gotovog naprave veresiju. Upornost igrača Malija se isplatila pogocima Frederica Kanoutea, Mustaphe Yatabarea te dva puta Seydoua Keite bili su dovoljni da već u preliminarnom susretu Kupa nacija vidimo veliku senzaciju.

Watford-Leicester 3:1, 2013. godine

Ove dvije ekipe su se sastale u Play offu za plasman u Premier ligu te godine. Ekipa Leicestera je iz prvog susreta sa sobom ponijela minimalnu prednost 1:0 pogotkom Davida Nugenta. Revanš je donio neuporedivo veće uzbuđenje.

U uzvratu je Matej Vydra stvari vratio na početak pogotkom u 15. minuti, da bi izjednačio jedini strijelac iz prvog meča Nuget. Češki internacionalac ponovno u 65. minuti domaćinu donosi prednost, koja u tom momentu još uvijek nije bila dovoljna da se plasira u Premier ligu, zbog pravila gola u gostima. Uslijedila je luda završnica.

Duboko u sudijskoj nadoknadi sviran je penal za Leicester, loptu je uzeo Knockaert, šutirao, ali mu je odbranio golman domaćih Manuel Almunia. Svi su mislili da je to sve, ali već u sljedećem i posljednjem napadu na meču mrežu gostiju trese Troy Deeney za velikih 3:1 i veliku erupciju oduševljenja domaćih pristalica koje su utrčavanjem na teren znale sa svojim ljubimcima proslaviti plasman u prvi rang engleskog fudbala.

Reading-Arsenal 5-7, 2012. godine

Čak osam golova viđeno je u ludom preokretu Arsenala u meču četvrtog kola engleskog Liga kupa. Igrači Readinga su furiozno otvorili meč, a sjajnu igru su krunisali sa čak četiri pogotka u mreži Topnika. Redom su pogađali Roberts u 12., Koscielny (autogol) u 18., Leigertwood u 20. i Hunt u 37. minuti susreta, da bi tračak nade gostima pružio Theo Walcott golom pred sami kraj prvog dijela.

U nastavku Olivier Giroud sjajno glavom pogađa u 64. minuti, a i Koscielny se iskupio za autogol, ovog puta pogodivši protivničku mrežu. Veliko izjednačenje Topnicima golom u sudijskoj nadoknadi vremena donosi ponovo Walcott i to je značilo da utakmica mora ići u produžetke.

U dodatnim minutama na krilima velikog povratka puno bolje su se snašli igrači Arsenala, a domaće su pogocima 'dokrajčili' Chamakh dva puta, te još jednom Theo Walcott, koji se pokazao kao prava noćna mora za Reading tu večer.

 

Blackpool-Bolton 4:3, 1953. godine

Ovaj susret datira još iz maja 1953. godine, ali sa razlogom spada u utakmice sa najluđim završnicama. Ovaj susret obilježio je William Perry, uprkos činjenici da je njegov klupski kolega Stan Mortensen postigao hat-trick.

Bolton je imao sigurnu prednost od 3-1 na Wembley-ju 25 minuta prije kraja meča, ali u 68. minuti Mortesen smanjuje na 3:2. Isti igrač pred sami kraj susreta u 89. minuti iz slobodnog udarca topovskim šutem izjednačio rezultat, da bi Perry u sudijskoj nadoknadi pogodio nakon sjajne timske akcije za konačnih 4:3.

Liverpool-Milan 3-3, 2005. godine

Ove godine će se navršiti 14. godišnjica najuzbuljivijeg finala Lige prvaka ikada, čuvenog istanbulskog okršaja između Milana i Liverpoola. Susret je odigran pred prepunim tribinama Ataturk stadiona u najvećem turskog gradu koji je bio poprište borbe za prvaka Starog kontinenta.

Milan je tih godina, za razliku od danas, imao pravi dream team. Zvijezde poput Shevchenka, Kake, Crespa i Maldinija, ipak nisu bile dovoljne Rossonerima da se te sezone domognu pehara Lige prvaka i pored toga što su nakon prvih 45 minuta imali prednost od 3:0.

Međutim, Redsi su već do 60. minute nulirali prednost Milaneza i to pogocima Gerrarda, Smicera i Xabija Alonsa i susret je otišao u produžetke. U dodatnim minutama nismo vidjeli pogotke, pa se pristupilo izvođenju jedanaesteraca. Ponajviše zahvaljujući Dudeku, koji je odbranio penale Pirlu i Shevchenku, Redsi su stigli do petog naslova prvaka Evrope.

Barcelona-PSG 6:1, 2017. godine

Te večeri se na stadionu Camp Nou desilo čudo nad čudima! Iako su mnogi mišljenja da je sudija ovog meča Deniz Aytekin imao u najmanju ruku, neujednačen kriterijum, revanš meč osmine finala između Barcelone i Paris Saint Germaina će sasvim sigurno ostati upamćen kao najveći preokret ikada.

U prvom meču osmine finala Parižani su Blaugrani održali pravu fudbalsku lekciju, nadrigravši je u svim segmentima igre i slavivši na kraju sa visokih 4:0. Pogoci su bili djelo Draxlera, Cavanija, te dva puta Angela Di Marije. Mnogi su mislili da će revanš u Kataloniji biti samo formalnost i kako će tim Unaija Emeryja rutinski privesti meč kraju.

Barca je u revanšu ušla silovito u meč, a Luis Suarez je već u 3. minutu domaćinu donio prednost. Katalonci nastavljaju u paklenom ritmu, a Kurzawa u 40. minuti nakon velike smušenosti odbrane svoje ekipe nespretno ubacuje loptu u sopstvenu mrežu. U tom momentu su Barceloni bila potrebna još tri gola za prolazak u četvrtfinale.

Početak drugog poluvremena donio je istu sliku na terenu, još napada Barce koji su se još jednom isplatili u 50. minuti kada je Messi sigurno pogodio sa bijele tačke nakon što je Neymar u šesnaestercu 'pao kao pokošen'. U 62. minuti na 3-1 smanjuje Edison Cavani i mnogi su tada mislili da je Urugvajac tim golom ugasio svaku nadu domaćih da mogu do preokreta.

U završnici meča smo vidjeli još veći uragan Barce koja pogocima Neymara u 88. iz slobodnog udarca i 91. iz penala, stiže do 5:1, nakon čega Sergi Roberto u posljednjem napadu postiže gol za nevjerovatnih Barcelona-PSG 6-1 i time režira jednu od najvećih drami u svijetu fudbala ikada!