Put do Eura: 'Nikad slabije' Italija i Grčka, te pokoja nagazna mina

Reprezentacija Hrvatske je na protekloj smotri najboljih selekcija svijeta u Rusiji zauzela drugo mjesto, izgubivši u velikom finalu od Francuza i time nadmašila Ćirinu generaciju koja je 1998. bila treća na planeti. Naše istočne komšije, odnosno selekcija Srbije, također se našla na Mundijalu, ali su oni svoje učešće završili već u grupi iza Brazila i Švicarske.

Nas nije bilo u Rusiji i sigurno da mi sebi ne možemo priuštiti borbu za neku od medalja, ali bi pokoji plasman na EURO ili SP sasvim sigurno zadovoljio objektivnu navijačku publiku u Bosni i Hercegovini. Naredni cilj se zna, a to je plasman na Evropsko prvenstvo 2020. godine koje će po prvi put biti odigrano na stadionima širom Starog kontinenta, dok će se završnica igrati na Wembleyu.

Zahvaljujući Ligi nacija u kojoj smo završili na prvom mjestu ispred Austrije i Sjeverne Irske, u slučaju neuspjeha kroz kvalifikacije imat ćemo dodatni džoker u vidu baraža.

Naša selekcija je voljom žrijeba koje je održano početkom prošlog mjeseca u Dublinu smještena u grupu J zajedno sa reprezentacijama Italije, Finske, Grčke, Armenije i Lihtenštajna. Može se reći da smo mogli proći i bolje, ali i nešto lošije, a mi vam donosimo analizu ovih reprezentacija.

Lihtenštajn

Posljednji šesti šešir činile su, ruku na srce, reprezentacije sa kojima ni jedna iole ozbiljna selekcija ne bi trebala imati problema. Jedino je Latviju valjalo izbjeći iz ove jakosne grupe, a Zmajevi su na kraju za protivnika dobili Lihtenštajn.

Ekipa je to sa kojom imamo jako pozitivna iskustva, jer smo u dosadašnjih šest okršaja ostvarili pet pobjeda, a nema sumnje da su dobro nas dobro upamtili u kvalifikacijama za SP u Brazilu kada smo ih u gostima samljeli sa 8:1.

Sigurno je da četa Roberta Prosinečkog sebi ne bi smjela dopustiti luksuz i bilo kakvo opuštanje, jer bi sve osim dva sigurna trijumfa bila ravna katastrofi iz koje bi se kasnije teško izvukli, a naši igrači bi na umu trebali imati čuvenu floskulu da "danas svi igraju fudbal".

Armenija

U petom jakosnom šeširu nalazile su se nešto ozbiljnije reprezentacije, a Zmajevi su prije žrijeba imali želju da makar izbjegnu dugo putovanje, što se na kraju nije desilo. Tako će naša selekcija će morati put Jerevana, glavnog grada Armenije.

Sa njima smo se također sastajali i to u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi, a slavili smo u oba meča, 4:1 u Zenici, te u gostima sa 2:0.

Armeni su se propisno obrukali u svojoj grupi u Ligi nacija jesenas, minimalnim porazom od amatera iz Gibraltara i to na svom terenu što je unijelo ogromnu nervozu u njihove redove. Pored toga nisu uspjeli da savladaju ni slabašni Lihtenštajn u posljednjem kolu remiziravši 2:2. Ovi su rezultati naišli na oštre kritike domaće javnosti, a glavne mete su bili selektor Gyulbudaghyants, ali i prva zvijezda tima i igrač Arsenala Henrikh Mkhitaryan.

Sa reprezentacijom Armenije otvaramo ovaj ciklus kvalifikacija 23. marta sa početkom u 20.45h, a susret će biti odigran na stadionu Grbavica.

Grčka

"Opet ti dosadni Grci!"

Ovo je ukratko bio komentar većine naših navijača kada nam Victor Baia na žrijebu u Dublinu izvukao upravo njih. Reprezentacija je to sa kojom smo se bezbroj puta sastajali, a koju smo samo jednom uspjeli pobjediti.

Pogađate, bilo je to ona veličanstvena pobjeda u Zenici 3:1 u kvalifikacijama za SP u Brazilu. Zmajevi su tada rutinski slavili pogocima Edina Džeke dva puta i jednom Vedada Ibiševića, da bi u samom finišu gosti preko Gekasa smanjili na konačnih 3:1.

Grci su u narednim kvalifikacijama za EURO 2016. doživjeli blago rečeno katastrofu, okončavši takmičenje na posljednjem mjestu grupe iza Farskih Ostrva koja su ih pobijedila u oba meča. Prvaci Evrope iz 2004. godine su znatno bolje odigrali naredni kvalifikacioni ciklus za plasman na Mundijal u Rusiji na koje se na kraju ipak nisu uspjeli plasirati, jer ih je u baražu glatko sa 4:1 izbacila selekcija Hrvatske.

U zemlji je ovo okarakterisano kao neuspjeh, a najveći ceh je platio njemački stručnjak Michael Skibbe kojem je potom uručen otkaz. Užarenu selektorsku stolicu preuzeo je domaći trener Angelos Anastasiadis koji u svojim izjavama samouvjereno najavljuje plasman na Evropsko prvenstvo, što bi našim momcima trebalo dati samo dodatni motiv.

Finska

Radi se o jednoj jako zanimljivoj reprezentaciji koja je u posljednje vrijeme u velikom usponu. Bili su pobjednik svoje grupe u Ligi nacija iza sebe ostavivši upravo Grčku. Finci su ih na svom terenu lako savladali 2:0, da bi u revanšu u Atini doživjeli minimalan poraz.

Reprezentacija predvođena igračem Norwicha Teemu Pukkijem je u proteklim kvalifikacijama znala zadati glavobolju i našim susjedima Hrvatima remiziravši sa njima u Rijeci 1:1, što je koštalo Antu Čačića otkazom na klupi Vatrenih.

Ovi rezultati moraju biti alarm našim Zmajevima i upozorenje da opuštanja ne smije biti, jer se Finci nameću kao potencijalna nagazna mina, što su Grci jako dobro osjetili na svojoj koži.

Raspored nam je također bio naklonjen, budući da ćemo u hladnom Helsinkiju gostovati u junu mjesecu ove godine. Sa selekcijom Finske do sada smo odigrali jedan meč i to prijateljski 2004. godine u Zenici kada smo pogotkom Zvjezdana Misimovića pred sami kraj susreta slavili minimalan trijumf.

Italija

Nakon punih 60 godina Italija se nije uspjela kvalifikovati na Svjetsko prvenstvo, što je na Apeninima izazvalo potrese nesagledivih razmjera. Azzurri su u dvomeču baraža ispali od objektivno slabije Švedske što je razbjesnilo domaću javnost, koja je glavnog krivca pronašla u selektoru Giamperu Venturi, a koji je potom ekspresno dobio otkaz.

Sigurno da je on u ovom dvomeču dosta kumovao eliminaciji nizom nelogičnih poteza poput uvođenja De Rossija pred kraj meča, na klupi ostavivši Insignea u trenucima dok su Azzurri očajnički trebali gol. Pored toga, evidentno je da Italija plaća ceh uvjetovan smjenom generacije, jer su se od reprezentacije oprostili dugogodišnji čuvar mreže, legendarni Gianluigi Buffon, zatim vremešni Andrea Barzagli i Daniele De Rossi, dok na vrata kucaju neka nova imena koja su se već ili će se tek ustaliti u početnih 11 poput Cristiana Biraghija, Nicole Barellija, Federica Bernardeschija, Federica Chiese i drugih. Da li će to naša ekipa uspjeti da iskoristi ostaje da vidimo.

Četverostruki prvak Svijeta nije oduševio ni u Ligi nacija gdje je završio na drugoj poziciji iza Portugala i ispred Poljaka, ali ako im je za utjehu makar nisu ispali iz A jakosne grupe novog UEFA-inog takmičenja. 

Našim momcima vjetar u leđa može dati i jedini meč koji smo odigrali sa Talijanima 6. novembra 1996. godine kada smo pred prepunim Koševom slavili veličanstvenu pobjedu rezultatom 2:1. Golovi su bili djelo Hasana Salihamidžića i Elvira Bolića, dok je za Italijane gol bio djelo Enrica Chiese.