Heroj koji je spasio Nikija Laudu iz plamena smrti otkrio detalje: "Spasio sam ga jer..."

Arturo Merzario, iako u sedamdesetim godinama, i dalje zrači energijom iz svojih najboljih dana, noseći plavi trkaći kombinezon i bijeli kaubojki šešir – prepoznatljiv znak njegove karijere iz sedamdesetih.

Iako se još uvijek takmiči u klasičnim trkama, nostalgija prema "pravoj" Formuli 1 ga nikada nije napustila: "Već sredinom sedamdesetih Formula 1 je postala previše tehnička za moj ukus," rekao je Merzario.

Tokom svoje duge karijere, Merzario je slavio pobjede na Targi Florio i Spa 1.000 km, ali u 85 nastupa u Formuli 1 od 1972. do 1979. nikada nije završio bolje od četvrtog mjesta.

Iako je imao dva navrata bio u Ferrariju, tim nije bio u svom najboljem izdanju, a kasniji pokušaji u Williamsu, Marchu i Wolfu nisu donijeli bolju sudbinu. Pokretanje vlastitih trkaćih timova s March i Kauhsen šasijama u 1978. i 1979. također nije donijelo uspjeh.

Unatoč skromnim rezultatima u Formuli 1, Merzario je ukrao srca mnogih fanova svojim otvorenim ponašanjem i osebujnim karakterom. Međutim, jedan herojski trenutak učinio ga je besmrtnim.

Na Velikoj nagradi Njemačke 1976. godine, na legendarnom Nürburgringu, Arturo Merzario je spasio Niki Laudu iz vatre koja je gutala njegov Ferrari, što je bio trenutak koji je zauvijek obilježio historiju motorsporta.

Nekoliko mjeseci kasnije, Lauda je odlučio zahvaliti svom spasitelju poklonom – zlatnim Rolexom, modelom Oyster Perpetual Datejust. Iako bi ovo moglo biti shvaćeno kao izraz ogromne zahvalnosti, Merzario se osjeća pomalo ambivalentno prema tom gestu. Naime, Rolex nije nikada nosio iako je prošlo 43 godine od kada mu je darovan. "Nikada ga nisam nosio," priznao je Merzario.

Bilo je to 1. augusta 1976. godine, na Velikoj nagradi Njemačke. Nürburgring, poznat kao "Zeleni pakao", bio je domaćin jedne od najopasnijih trka u historiji Formule 1. U to vrijeme smrt je bila neprestano prisutna u F1, a spisak vozača koji su poginuli na stazi bio je zaista dug.

Niki Lauda, aktualni svjetski prvak, dijelio je prvi startni red s Jamesom Huntom, svojim rivalom za titulu. Lauda je pobijedio na pet od devet utrka, ali imao je strah od Nürburgringa. Iako je to bila posljednja utrka na toj stazi te godine, Lauda je smatrao da staza više nije pogodna za F1.

U trenucima neposredno prije početka, zbog kiše su svi vozači bili na kišnim gumama, no kiša je ubrzo prestala. Lauda je bio među prvima koji je ušao u pit stop kako bi zamijenio gume za suho, no nakon toga je izgubio mnogo pozicija. Tada je pokušao nadoknaditi zaostatak, ali ubrzo se dogodila nesreća.

Na brzom dijelu staze, Bergwerk, Lauda gubi kontrolu nad svojim Ferrarijem i udara u zaštitnu ogradu. Nakon kontakta, njegov bolid se odbija nazad na stazu, a vozači koji su pristizali nisu ga uspijevali izbjeći. U tom trenutku, Merzario je uspio stati, te bez oklijevanja uskočiti u plamen i spasiti Laudu iz vatre.

"Nikad nismo bili najbolji prijatelji," rekao je Merzario, ali to nije utjecalo na njegovu odlučnost da spasi Laudu.

"Sam se zapitao kako ću izvući Niki, s obzirom na moju težinu od 60 kilograma," prisjetio se Merzario.

Unatoč užasnoj vrućini i situaciji koja mu je bila gotovo nesavladiva, Merzario je uspio osloboditi Laudu i izvući ga iz kabine. Svojim je vještinama, uključujući pružanje prve pomoći, spasio Laudi život.

"Kada sam prišao shvatio sam da je progutao jezik, te da se guši. Tada sam se prisjetio manevra koji sam naučio dok sam služio vojsku i uspio sam mu izvući jezik."

Lauda je nakon spašavanja gotovo sedam dana bio u kritičnom stanju, ali se nevjerojatno oporavio i samo 41 dan kasnije vratio na stazu, na Veliku nagradu Italije. Ipak, Merzario se prisjeća trenutka kada je Lauda jednostavno prošao pored njega, bez riječi zahvalnosti. "Nije rekao ni 'hvala'. Prošao je kraj mene i to je to," prisjetio se Merzario, još uvijek vidno povrijeđen.

Tijekom sljedećih sedmica, Merzario nije želio prihvatiti Rolex. Ipak, nakon što su ga uvjerili, poklon je primio, ali nije ga nikad nosio. "Nije to bio poklon koji je imao posebno značenje za Nikija, to je sat koji mu je vratila njegova prva djevojka," rekao je Merzario, naglašavajući da nije želio primit nešto što nije kupljeno za njega.

No, nakon više od 30 godina bez kontakta, 2006. godine, Merzario i Lauda su se ponovno sreli na Nürburgringu, ali nije bilo puno riječi o tim trenucima, kao ni tokom susreta nakon tog. Povremeno su znali razgovarati, ali nikada nije bilo razgovora o herojskoj akciji iz 1976. godine.

Merzario je u razgovoru za strane medije potvrdio da nikada nije nosio poklonjeni Rolex, iako se činilo da taj poklon ipak ima neku sentimentalnu vrijednost.

Famozni sat, nakon smrti Nikija Laude 2019. godine, ostao je samo kao simbol jednog od najvažnijih trenutaka u historiji Formule 1.