"Watsona sam upitao 'kako mi izgleda lice?', a on mi je slagao 'ne tako ružno'"

Niki Lauda preminuo 44 godine nakon što je smrti prvi put gledao u oči

"Watsona sam upitao 'kako mi izgleda lice?', a on mi je slagao 'ne tako ružno'"

Jutros je u 71. godini života preminuo nekadašnji austrijski vozač Formule 1 Niki Lauda. Preminuo je u krugu porodice 44 godine nakon što je prvi put pogledao smrti u oči.

Tada je Lauda, na samom početku trke u Nurburgringu, bio zarobljen u svom zapaljenom Ferrariju. Da stvari budu gore, nije imao ni kacigu koja mu je spala s glave nakon što je zadnjim lijevim točkom udario u zaštitnu ogradu i okrenuo se na stazi. Bolid mu je bio u plamenu, a kacige nije imao pa je lice gorjelo...

Tada su mu život spasile između ostalog i kolege vozači koji su parkirali svoje bolide u blizini njegovog pa su ga uspjeli izvući iz zapaljenje olupine.

Godinu dana nakon togha Lauda je objavio priču o danima nesreće. U trenucima nesreće prolazio je kroz pravi pakao, a najviše se bojao da će ostati bez vida.

"Na kraju su me Merzario, Ertl i Lunger, svi zajedno, izvukli iz zapaljene olupine. Položili su me na livadu. Merzario mi je pažljivo rastvorio odijelo i počeo mi masirati srce. Irac John Watson je kleknuo iza mene i pridržavao mi glavu. Upitao sam ga: "Kako izgledam?" - "Ne tako ružno", lagao je Watson. "Lice?" - "Okej je, Niki, okej...".

Ipak, pravi pakao za Laudu je počeo tek kada je prevežen u bolnicu. Počeo je osjećati prve bolove, a oči su mu počele oticati.

"Kao što rekoh, moja sjećanja počinju od leta helikopterom. Ležao sam na nosilima i pitao doktora pokraj sebe gdje letimo. Još nisam osjećao nikakav bol. Osjetio sam, međutim, kako mi polako otiču oči. Doktor je pogledao na sat: "Za 45 minuta bit ćemo u odličnoj klinici", rekao je".

"Injekcije su me držale u nekoj vrsti drijemeža. Nisam ni primijetio da smo sletjeli u Ludwigshafen, blizu specijalističke bolnice za opekline. Nisam primijetio ni to da sam, nešto kasnije, ponovno podignut iz kreveta. Kola hitne pomoći prevezla su me u Mannheim. Iz određenih razloga. Oči su mi sada bile užasno natečene. Počeo sam osjećati i jake bolove. Unatoč svim sredstvima za smirenje i spavanje koje sam dobio, htio sam ostati budan, svom snagom boriti se za život".

"U glavi su mi se rojile crne misli. Šta ako zauvijek ostanem slijep? Toga sam se najviše bojao. Stvar s plućima otrovanim plinovima bila je prilično jasna: ili ću biti jači od otrova ili ću umrijeti. A oči? Hoću li još moći gledati?", pitao se tada Lauda.

Srećom, sve se završilo gotovo odlično.

"U petak, pet dana poslije nesreće, otok očiju napokon se počeo smanjivati. Za mene je to bilo kao čudo. Ponovno sam mogao vidjeti svoju ženu, majku i svog brata koji su još bili uz moju postelju. Na sebi su imali zelena sterilizirana odijela. 'Bože, svi mi izgledate kao Marsovci', šapnuo sam".

Zanimljivo, samo sedam dana nakon nesreće Lauda se vratio trkama i pobjedama. Već sljedeće sezone je osvojio svoju drugu titulu prvaka svijeta, a do kraja karijere je dodao još jednu.

Karijeru je završio 1985. godine, a ukupno je ostvario 25 pobjeda i penjao se 54 puta na podijum.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.

Oglasi