Matteo, domovina i posebni DNK - kapiten iz drugog svijeta

Ma snovi ne mogu postati realnost, pa nisu džaba snovi - nemojte dva put to izgovoriti, barem ne pred herojima koji su koračali utabanim stazama svojih idola.

Ako put odnese u utrobu Italije u onaj skriveni San Marino, najstariju evropsku državu, osnovanu 301. godini, zapamtite da ona krije priče nekih malih heroja.

U historijskim knjigama stoji zapisano da je San Marino osnovao klesar Marin s otoka Raba. I neki će reći još jedna priča kao plod mašte, dok će drugi potvrditi historijske činjenice.

Koliko jaku historiju imaju, neće dozvoliti da se igrate s njihovim natpisima, teorijama, ali i neće dozvoliti da se igrate sa ljudima koji su dio identiteta ove male države.

Među onima koji imaju DNK San Marina, a mogli su imati i drugačiju priču, krije se ime - Matteo Giampaolo Vitaioli. Poznato ime?

Teško da će ko iz prve pogoditi o kome je riječ, ali u San Marinu će vam ponosno govoriti o svom kapitenu fudbalske reprezentacije, čovjeku koji ima 97 nastupa za nacionalni tim svoje države i 35 godina na leđima.

Čovjek koji je na početku karijere mogao imati drugačiji put, od onog amaterskog, ali nije mu taj DNK dozvoljavao da ostavi svoj mali, neprimjetni San Marino, ni onda kada mu je italijanski Empoli dao priliku da napravi karijeru, da pokaže svoj talenat.

Brzo je "prokockao" priliku u Toskani, sada već daleke 2006. godine. Nije se mogao pomiriti sa činjenicom da neće biti dio historije svog San Marina, a gazio je stazama svog idola s kojim je dijelio i svlačionicu.

A ko je idol?

Sjećate li se Andya Selve? Legende fudbala u San Marinu, čovjeka koji je sa osam golova najbolji strijelac svoje reprezentacije u historiji, a jedan je zabio Bosni i Hercegovini u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2006. godine.

Selva je bio fudbalski "mangup", odbio je i državljanstvo Italije, jer ne bi mogao igrati za svoj San Marino. Skautirali su ga klubovi iz Italije, a prvi izlet je imao 2002. godine u Grossetu, zatim se okušao u SPAL-u, Sassuolu, a najviše će ga zapamtiti u dresu Verone. Igrao je Seriju A, a u dresu Verone je na 29 utakmica zabio osam golova.

Upravo je stazama svog idola koračao i Matteo Vitaioli, slične sudbine i one ljubavi prema svojoj zemlji, reprezentaciji, ma koliko ona bila amaterska i mala.

Ogromna je to priča u toj maloj mrvici okovanoj Italijom. Velika je to priča heroja koji su postali velikani u tako maloj sredini.

Bliži se kraj puta za "Don Mattea", a to će biti u kvalifikacijama ispred nas, a gle čuda, San Marino će igrati i protiv Bosne i Hercegovine.

Pa ako ništa, budimo oprezni iz nekog poštovanja prema Matteu, iz poštovanja prema tom malom neustrašivom San Marinu, kojem se mnogi "rugaju", ako ništa sjetimo se i gola Selve, pa odajmo počast i njegovom nasljedniku, barem budimo ozbiljni.

Listajući stranice fudbalskog stvaranja, iskočit će uvijek oni najveći majstori iz tamo fudbalskih zemalja, ali ne zaboravite da i oni najmanji i pod "fudbalskim mikroskopom" nevidljivi, imaju svoje zlatne priče.

Barem je Matteo Giampaolo Vitaioli primjer odanosti i ljubavi prema jednoj državi, a mogao je imati sve, velike arene, ugovore, naslovnice u susjednoj Italiji.

Ljubav je presudila, ona koju mnogi teško mogu razumjeti, ljubav prema državi koja ga je odgojila. Tako se uzvraća "majci" za sve godine odgoja i čuvanja, u ovom slučaju domovini.

Ne smijemo na kraju zaboraviti i Fiorentino, gradić od 2.500 stanovnika u San Marinu gdje je rođen kapiten iz nekog drugog fudbalskog svijeta, onog malog, koji rađa velike heroje i istinske pobjednike u nekim drugim životnim pričama.

Matteo uskoro ide u fudbalsku penziju, onako junački i ponosno, a i Bosna i Hercegovina će biti dio tog ispraćaja, a mi mu samo možemo reći - Buona fortuna, e sii vivo! Zaslužio si, Matteo.