Ferrari sprema 'tajno oružje' za izlazak iz krivina: Vozač će sam stvarati dodatni downforce

U sezoni 2026. prostor za inovaciju je ogroman. A Ferrari očito nema namjeru igrati na sigurno.

Nakon već analiziranog obrnutog zadnjeg krila, tim iz Maranello predstavio je još jedno rješenje koje je privuklo veliku pažnju u paddocku.

Radi se o specifičnoj konfiguraciji izduvnog sistema na bolidu SF-26, o kojoj smo već malo i pričali.

Naime, tehničari su tokom drugog kolektivnog testiranja u Bahrain implementirali aerodinamički dodatak direktno vezan za deformabilnu strukturu zadnjeg dijela bolida. Zanimljivo, izduvna cijev SF-26 pozicionirana je tačno ispred tog profila.

Pa se tako kompletan tok vrelih gasova iz pogonske jedinice 067/6 usmjerava direktno prema toj površini. Naravno zbog ekstremnih temperatura, ovaj element nije izrađen od karbonskih vlakana. Umjesto toga, korišten je metalni materijal kako bi se spriječila degradacija smole usljed toplote.

Gasovi se izbacuju ogromnom kinetičkom brzinom, zato je strukturalna otpornost ovog dodatka ključna.

Na njegovoj stražnjoj strani vidljivo je i dodatno karbonsko ojačanje, a na testovima su uočeni i zeleni termosenzitivni stikeri.

Riječ je o temperaturnim indikatorima koji mijenjaju boju kada se dostigne određeni prag toplote. Jednom kada ćelija potamni, promjena je trajna.

Time inženjeri dobijaju objektivne podatke o termičkom opterećenju sistema.

Primarni cilj ove konfiguracije je skretanje mlaza izduvnih gasova prema gore. Efekat je dvostruk.

Generiše se vertikalni potisak koji povećava downforce na zadnjoj osovini, a istovremeno dolazi do takozvanog up-wash efekta fluida.

To direktno poboljšava efikasnost difuzora i ukupne performanse poda.

Ali ključ svega je - varijabilnost. Intenzitet izlaznog mlaza zavisi od broja obrtaja motora i otvaranja leptirastog ventila.

Drugim riječima, downforce koji generiše ovaj sistem nije konstantan.

On zavisi od vozačevog pritiska na gas. U tri ključne faze krivine - ulazak, sredina i izlazak - razlike su značajne.

Maksimalna efikasnost postiže se u fazi trakcije. Kada vozač pritisne gas, izduvni mlaz je najjači.

Tada se stabilnost zadnjeg kraja bolida povećava. A to je posebno važno pri niskim brzinama na izlazu iz sporih krivina.

U tim momentima klasična aerodinamika - pod i krila - još uvijek ne rade punim kapacitetom.

U fazama kočenja ili otpuštanja gasa, efekat sistema opada. Motor tada ne generiše dovoljan potisak. Energetski potencijal izduvnih gasova je manji. Samim tim, proporcionalno se smanjuje i downforce na zadnjem dijelu bolida.

Ferrari tako vozaču praktično daje alat za upravljanje aerodinamikom u realnom vremenu. Ako sistem ispuni očekivanja, SF-26 bi mogao imati ogromnu prednost na izlazu iz krivina. A upravo tu se najčešće dobijaju utrke.