Srbima hladnokrvnost skočila na nos - Orlovi ostaju bez velike zvijezde u reprezentaciji!

Košarkaš univerziteta Illinois Andrej Stojaković birat će reprezentaciju između Srbije i Grčke. Rođen je u Solunu, majka mu je Grkinja, a otac legenda srpske košarke Predrag Stojaković.

Obje selekcije pokušavaju 21-godišnjeg šutera nagovoriti da dođe u nacionalni tim. Za sada su Grci bliži njegovom angažmanu.

U Srbiji sve posmatraju hladnokrvno. Prvo čovjek Košarkaškog saveza Nebojša Čović bio je poprilično hladan u riječima za Stojakovića.

"U kontaktu smo s roditeljima, pa ćemo vidjeti. Nismo navalentni, neka sam odluči. Tako je najbolje", rekao je Čović.

Grci su s druge strane već pozvali Andreja u svoj nacionalni tim. Zovu ga na ljetne pripreme i potom za utakmice koje se igraju u narednom periodu.

Odluku bi Stojaković trebao donijeti veoma brzo. Sudeći po hladnoći Čovića, odluka se već zna.

Mediji u obje zemlje već sedmicama prate svaki njegov potez, od izjava nakon univerzitetskih utakmica do objava na društvenim mrežama. Iako se Andrej trudi da ostane miran i da fokus zadrži na koledž košarci, pritisak raste iz dana u dan.

Grci u njemu vide logičnog nasljednika generacije koja je obilježena imenom Giannisa Antenokounpa. Argument im je jasan – rođen je u Grčkoj, tamo je napravio prve košarkaške korake i, po njihovom viđenju, prirodno je da zaigra pod zastavom zemlje u kojoj je odrastao.

Srpska javnost, s druge strane, podijeljena je. Jedan dio navijača smatra da Stojakovića ne treba moliti da igra za Srbiju, dok drugi upozoravaju da bi se u slučaju njegovog odlaska u grčki dres i u budućnosti sve češće mogli dešavati slični slučajevi zbog nezainteresovanosti.

Posebnu težinu cijeloj priči daje i prezime Stojaković. Njegov otac Predrag bio je šampion svijeta sa Jugoslavijom i trostruki NBA All-Star, pa se u Srbiji očekivalo da će Andrej prirodno nastaviti porodičnu tradiciju u reprezentativnom dresu. Međutim, moderni sport i nova generacija donose i novu logiku donošenja odluka.

Ukoliko Andrej definitivno izabere Grčku, to bi moglo otvoriti i pitanje strategije Košarkaškog saveza Srbije prema mladim igračima iz dijaspore. Sve je više talenata koji odrastaju van granica zemlje, a koji imaju pravo nastupa za Srbiju.

Ako se i ovaj slučaj završi nepovoljno po Orlove, mnogi će se pitati da li je „hladnokrvnost“ zaista najbolja taktika u borbi za igrače koji sutra mogu nositi nacionalni tim.