Chelsea potrošio 349 miliona, a ipak završio u plusu: Stamford Bridge napustilo čak 39 igrača!

Chelsea je još jednom završio prijelazni rok koji se teško može porediti s poslovanjem bilo kojeg drugog evropskog kluba. Londonski klub doveo je 11 novih fudbalera i na njih potrošio približno 349 miliona funti. Istovremeno je Stamford Bridge napustilo nevjerovatnih 39 igrača. Od ukupnog broja odlazaka, njih 17 realizovano je kroz trajne transfere, dok su 22 igrača poslana na posudbe. U tu brojku nisu uključena još četverica mladih fudbalera kojima su istekli ugovori. Chelsea je tako u jednom ljetu završio približno 50 poslova.

Najveća razlika u odnosu na prethodne prijelazne rokove jeste konačan finansijski rezultat. Chelsea je ovog puta, uprkos ogromnoj potrošnji, ostvario dobit od trgovine igračima. Interni klupski proračun govori o približno 120 miliona funti profita. Chelsea tvrdi da je kroz transfere, naknade za posudbe i buduće klauzule generisao više od 500 miliona funti. Kada bi konačan prihod zaista dostigao taj iznos, bio bi to novi svjetski rekord jednog kluba tokom prijelaznog roka. Nezavisna računica BBC Sporta i FootballTransfersa zasad prihode od odlazaka procjenjuje na 382 miliona funti.

Razlika je nastala zato što nezavisni izračun nije uključio buduće otkupe iz ugovora o posudbama niti sve bonuse i klauzule. Četiri posudbe sadrže opcije ili obaveze otkupa čija ukupna vrijednost prelazi 140 miliona funti. Dio tog novca, dakle, tek bi trebao stići u narednim periodima.

Ko je napustio Chelsea?

Najveći posao predstavlja odlazak Enza Fernándeza u Manchester City. Transfer vrijedan 125 miliona funti izjednačio je britanski rekord, a argentinski vezista postao je daleko najskuplji Chelseajev izlazni posao ovog ljeta. Njegov odlazak istovremeno je predstavljao simbol prekida s dijelom prethodnog projekta.

Nicolas Jackson prešao je u Aston Villu za 65 miliona funti, dok je Real Madrid za Marca Cucurellu izdvojio 51,8 miliona. Liam Delap i Andrey Santos također su prodani za po 50 miliona funti. Chelsea je tako samo na pet najvećih trajnih transfera prihodovao gotovo 342 miliona.

Chelsea je imao čak pet trajnih prodaja skupljih od 40 miliona funti. Ako se uključe dvije posudbe s visokim otkupnim klauzulama, broj potencijalnih poslova iznad te granice raste na sedam. Za poređenje, cijela Serie A ovog je ljeta imala četiri transfera skuplja od 40 miliona, Bundesliga također četiri, a La Liga samo dva. Londonski klub pokazao je i veliku spremnost poslovati s direktnim rivalima. Fernández je završio u Manchester Cityju, Andrey Santos u Manchester Unitedu, dok je Tosin Adarabioyo prešao u Tottenham. Takvi poslovi ranije bi izazvali mnogo veći otpor na Stamford Bridgeu.

Ko je otišao na posudbu?

Pored 17 trajnih transfera, Chelsea je posudio još 22 igrača. Neki su otišli kako bi redovno igrali i nastavili razvoj, dok se kod drugih radi o izlaznom putu koji bi trebao završiti trajnim transferom. Posebno se izdvajaju poslovi Mykhaila Mudryka, Alejandra Garnacha i Benoîta Badiashilea.

Mudryk je otišao u Tottenham uz opciju otkupa vrijednu 75 miliona funti. Bio je to prvi posao između dva londonska rivala nakon 17 godina, ali i njihova prva međusobna posudba poslije čak 34 godine. Tottenham će po završetku sezone imati mogućnost da Ukrajinca zadrži. Aston Villa ima obavezu otkupiti Garnacha za 43 miliona funti, dok je Napoli za Badiashilea dogovorio opciju vrijednu 23,1 milion. Robert Sánchez otišao je u Como, a i njegov ugovor sadrži mogućnost otkupa čiji iznos nije objavljen. Realizacijom tih klauzula Chelseajeva zarada mogla bi dodatno porasti.

Saradnja sa Strasbourgom ponovo je bila veoma izražena. Dva fudbalera trajno su prešla u francuski klub, dok su još trojica poslana na posudbu. Povezanost klubova kroz istu vlasničku strukturu ostaje važan dio Chelseajevog modela razvoja i trgovine igračima. Chelsea je posljednjih godina posebno često poslovao s Aston Villom. Dva kluba u samo četiri godine realizovala su osam različitih poslova. Toliki broj dvosmjernih transfera može se porediti jedino s Chelseajevim kupovinama igrača iz Brightona u istom periodu.

Kako sada izgleda Chelseajev kadar?

Nevjerovatno zvuči podatak da Chelsea, uprkos 39 odlazaka, prema klupskoj stranici i dalje ima 30 igrača u prvom timu. Xabi Alonso zato neće imati kratak roster, iako je uprava obavila najveće ljetno čišćenje od dolaska novih vlasnika. Konkurencija postoji praktično na svakoj poziciji.

Klub je prilikom dovođenja novih igrača pokušao spojiti mladost s iskustvom. Morgan Rogers i Maxence Lacroix već poznaju zahtjeve Premijer lige, dok bi Jordan Henderson, Danny Welbeck i Emiliano Martínez trebali donijeti liderstvo svlačionici. Chelsea godinama nije dovodio ovoliko iskusnih igrača u jednom roku.

Nova struktura ekipe prilagođena je formaciji 3-4-3 koju preferira Alonso. Martínez bi trebao biti prvi golman, dok su Lacroix, Henderson, Rogers i Welbeck dovedeni kao igrači koji mogu odmah preuzeti odgovornost. Mladim talentima poput Estêvãa, Kendryja Páeza i Mikea Pendersa ostavljen je prostor za razvoj.

Je li Chelseajev model konačno počeo djelovati?

Od prisilne prodaje kluba 2022. godine Chelsea je potrošio gotovo dvije milijarde funti kroz devet prijelaznih rokova. Istovremeno je prodajom igrača generisao više od milijardu funti. Ogromna razlika pokazuje koliko je početna rekonstrukcija bila skupa. Strategija Toddа Boehlyja i Clearlake Capitala zasnivala se na dovođenju mladih igrača i potpisivanju izuzetno dugih ugovora. Ideja je bila izgraditi kadar koji će s vremenom povećavati vrijednost, ali su rezultati na terenu često izostajali. Veliki broj fudbalera također je stvorio komplikovanu i nestabilnu svlačionicu.

Chelsea je zbog ranijeg poslovanja prekršio UEFA-ina finansijska pravila, nakon čega je kažnjen i prihvatio sporazum s evropskom kućom fudbala. Unutar pravila Premijer lige ostao je i zahvaljujući prodaji hotela i ženske ekipe kompanijama povezanim s vlasničkom strukturom. Takvi potezi izazvali su brojne kritike i rasprave o održivosti klupskog modela. Uprava je potom počela mnogo snažnije insistirati na prihodima od prodaje. Chelsea je u tri prethodna ljeta generisao 236, 178 i 289 miliona funti. Ovogodišnji rezultat predstavlja vrhunac takve strategije.

Prelomni trenutak bio je prošlosezonski poraz od PSG-a rezultatom 8:2 u Ligi prvaka. Katastrofa u Evropi, deseto mjesto u Premijer ligi i nezadovoljstvo navijača pokazali su da su promjene postale neizbježne. Pojedini iskusniji igrači javno su dovodili u pitanje smjer kojim klub ide. Fernández i Cucurella na kraju su zatražili odlaske, dok su Moisés Caicedo, Reece James i João Pedro prihvatili nove ugovore. Suvlasnik Behdad Eghbali javno je priznao da je model potrebno prilagoditi i da klub mora učiti iz prethodnih grešaka. Dolazak Alonsa trebao bi svlačionici vratiti autoritet i jasnu hijerarhiju.

Raniji treneri žalili su se da je kadar premlad i da mu nedostaje iskustva u presudnim trenucima. Problemi su bili vidljivi kroz disciplinu, odbranu prekida, padove koncentracije i neujednačenu realizaciju. Česte promjene učinile su odnose među igračima izrazito prolaznim i poslovnim. Zato dolasci Hendersona, Welbecka i Martíneza predstavljaju važan zaokret. To su najstariji igrači koje je Chelsea angažovao još od Pierre-Emericka Aubameyanga 2022. godine. Njihov zadatak neće biti samo igranje nego i stabilizacija jedne od najmlađih ekipa u ligi.

Chelsea se nije potpuno odrekao ranijeg modela. Klub će i dalje dovoditi najbolje mlade talente, razvijati ih i po potrebi prodavati za znatno veće iznose. Razlika je u tome što bi oko njih sada trebala postojati iskusnija i funkcionalnija osnova. Finansijski gledano, ljeto 2026. godine djeluje kao potvrda da Chelseajev sistem može proizvesti ogroman prihod. Sportski odgovor ipak će stići tek na terenu. Tek će rezultati pokazati je li rekordna trgovina zaista riješila višegodišnji haos ili je samo otvorila njegovo novo poglavlje.