Može li Dijamant zablistati sjajem iz 2010. godine?

Naš Dijamant sijao je tog dana najsjajnijim sjajem. Držao je u rukama prelijepi trofej kojeg su prije njega osvajali nezaboravni fudbaleri Bundeslige poput Giovanija Elbera, Jurgena Klinsmanna, Miroslava Klosea, Theofanisa Gekasa, Ulf Kirstena ili, na kraju krajeva, Sergeja Barbareza.

Zanimljivo, u sezoni prije te, kada je Wolfsburg bio šampion Njemačke, Džeko je bio u borbi za ovaj trofej sa saigračem iz Wolfsburga, Grafiteom. Tada je Brazilac dobio trku, ali samo iz razloga što je šutirao sve jedanaesterce svoje ekipe. Bilo je 28-26 za Grafitea uz osam pogodaka sa jedanaest metara. Zasluženo, nema šta.

Ipak, Džeko je već naredne sezone dočekao svojih pet minuta slave. Protivnik mu je ovog puta bio napadač Leverkusena Stefan Kiessling i Dijamant je dobio bitku te postao najbolji strijelac Bundeslige.

Prođe od tada više od šest godina, a mi nismo imali priliku navijati da Edin Džeko postane prvi strijelac Premiershipa ili Serije A. Odnosno jesmo, ali borba protiv Roberta Mancinija jednostavno nije bila u našoj moći. Danas, Džeko je drugi strijelac Serije A. Ako se po jutru dan poznaje...

Ovaj slide poslužit će nam da se prisjetimo zašto smo čekali čak šest i pol godina da se Džeko nađe u poziciji da se bori za prvog strijelca lige. Možda nije bio dovoljno kvalitetan da se bori za prvog strijelca Premiershipa? Ne bismo rekli.

Sezona 2010/11 (10 golova u Wolfsburgu/2 u Cityju)

Ponovo vidimo jednu veoma zanimljivu fotografiju. Bilo je to 11. januara 2011. godine. Edin Džeko u društvu tadašnjeg trenera Manchester Cityja, Roberta Mancinija koji je insistirao da on pređe iz Wolfsburga za 32 miliona eura.

Kada govorimo o našoj temi, a to je neuspjeh Edina Džeke da se bori za prvog strijelca lige, počinjemo sa ovom fotografijom, odnosno ovom sezonom. 

Bila je to sezona 2010/11. Džeko je od augusta do decembra igrao u Bundesligi, odnosno u Wolfsburgu. Tu polusezonu obilježila je velika želja Džeke da napusti klub. Kamere su snimile brojne svađe na terenu, ali i u tunelu stadiona tokom posljednjih dana u Wolfsburgu za našeg napadača. Uprkos tome, Džeko je uspio postići deset golova u 17 mečeva te biti u trci za prvog strijelca lige.

Tada je uslijedio pomenuti transfer u Mancheste City, odnosno u ruke Roberta Mancinija, čovjeka koji je veliki krivac zbog čega uopšte imamo motiv za ovu temu, ali o tome ćemo kasnije. Kapiten naše reprezentacije nije uspio da se brzo prilagodi na engleski fudbal, odnosno Premiership. Postigao je smo dva pogotka u najjačoj ligi Evrope u toj polusezoni, pa je bilo jasno da će morati čekati narednu kako bi se uključio u borbu sa zvijezdama kao što su Drogba ili Torres.

Sezona 2011/2012 (14 golova za Manchester City)

Sezona nakon koje je bilo jasno da Edin Džeko nije miljenik Roberta Mancinija, odnosno da jednostavno ima više povjerenja u druge napadačke opcije. 

Manchester City je tada bio prvak Engleske, tako da Manciniju nema niko ništa prigovoriti. Ipak, treba znati da je Džeko te sezone bio drugi strijelac prvaka Engleske sa 14 postignutih golova. U leđa mu je gledao Mario Balotelli. Prvi strijelac Cityja tada je bio Sergio Aguero, koji je imao devet golova više od Džeke, ali je tri postigao sa bijele tačke, Džeko nijedan. Aguero je počeo 31 meč, a Džeko 16. Nepoštena borba, saglasit ćete se.

Ključni detalj sezone dogodio se na samom početku. Džeko je postigao šest golova nakon samo tri meča, računajući i četiri koja je postigao Tottenhamu u pobjedi od 5:1. Ipak, već naredni meč, Mancini ga je preselio na klupu. Od tada naš napadač više nije dobio pravu priliku. Mancini mu je uskratio borbu za prvog strijelca Premiershipa, iako je do tada bio prvi na listi strijelaca. U leđa su mu gledali Rooney, Van Persie, ali i ostale Cityjeve zvijezde o kojima je Mancini imao veoma visoko mišljenje.

Jednostavno, protiv Italijana se nije moglo.

2012/13 (14 golova za Manchester City)

Edin Džeko je u sezoni 2012/13 bio prvi strijelac Manchester Cityja, ekipe koja je tada bila drugoplasirana u Premiershipu, odmah iza Fergusonovog Uniteda.

Ipak, Džeko ni tada nije bio ni blizu prvog strijelca lige (Van Persie sa 26 golova) jer je počeo ponovo tek 16 mečeva. Roberto Mancini ga je očito pretplatio na 16 mečeva u to vrijeme. Poređenja radi, drugi strijelac ekipe te sezone bio je Sergio Aguero koji je počeo šest mečeva više od našeg Džeke te postiga dva gola manje. 

Na kraju te sezone, sveznajući Mancini dobio je otkaz.

Sezona 2013/14 (16 golova za Manchester City)

Sezona u kojoj je Džeko bio najbliži da se bori za prvog strijelca lige. Iako Luisu Suarezu niko nije bio ni blizu (31 postignut gol), Džeko je djelio sedmo mjesto liste strijelaca zajedno sa Olivierom Giroudom iz Arsenala. Obojica su postigla po 16 golova. 

Pellegrini, koji je te sezone naslijedio Mancinija na klupi Cityja, skinuo je Mancinijevu kletvu od 16 mečeva u startnoj postavi, te mu je povjerenje ukazao 23 puta u početnih 11, a Džeko mu se odužio sa dva gola više u odnosu na dvije sezone prije te. Treba spomenuti i to da je postigao ključne golove u borbi za titulu prvak, koju je City na kraju i osvojio.

Iako mu je to bila najefikasnija sezona u redovima Cityja, Džeko je bio 'tek' treći najbolji strijelac Građana, odmah iza Yaye Tourea i Sergia Aguera. Toure je imao 20, a Aguero tri manje.

Sezona 2014/15 (4 gola za Manchester City)

Sezona koju su obilježile brojene povrede, ali i loša forma našeg napadača. Tada smo se prvi put suočili sa činjenicom da ni Edin Džeko baš nije mašina za golove, već da i njega može 'stati'.

Zbog problema sa povredama počeo je samo 11 mečeva u Premiershipu te isto toliko puta ušao sa klupe za rezervne fudbalere. Postigao je samo četiri pogotka. Prvi strijelac lige te sezone bio je Sergio Aguero sa 26 postignutih golova. 

Chelsea je na kraju bio šampion sa 87 bodova, osam više u odnosu na Manchester City koji nije uspio da odbrani titulu. Bila je to prva loša, ali odmah i posljednja sezona za Džeku na Etihadu.

Sezona 2015/16 (osam golova za Romu)

Baš kao i prve sezone u Manchester Cityju, Džeko se nije uspio brzo snaći u novoj ligi. Iako je u prvom meču, istina prijateljskom, u dresu Rome postigao eurogol na samom otvaranju i najavio sjajnu sezonu, to se ipak nije desilo.

Džeko je počeo slabo. Od bitnijih golova, jedino je uspio da zatrese mrežu Juventusa na otvaranju sezone. Podrška navijača brzo je nestala, pa se Džeko suočio sa velikim problemima. Također, nije mu pomoglo ni to što je na mjesto trenera Rome umjesto Rudyja Garcie sjeo Luciano Spalletti koji je odmah Džeku preselio na klupu.

Prilike za igru u prvoj postavi gotovo da nije ni dobijao do kraja sezone. Na kraju se sve završilo sa osam postignutih pogodaka u Seriji A.