Nigdje kao u FK Borac: Sedam trenera u godinu dana

Već duži niz godina klub iz Banjaluke nalazi se u krizi, kako finansijskoj, tako i rezultatskoj koja je kulminirala prošle sezone. Borac je ispao iz društva najboljih bh. klubova, a slabije igre su rezultovale i čestim promjenama na klupi crveno-plavih.

Tako je Velikan iz Platonove u posljednjih godinu dana promijenio čak šest trenera, a sinoć je imenovan i sedmi. Na Gradskom stadionu redom su boravili Petar Kurčubić, Željko Vranješ, Aleksandar Janjić, Borče Sredojević, Zoran Dragišić i Vlado Jagodić. Zanimljiv je i podatak da se nijedan od navedenih nije zadržao duže od tri mjeseca. Trebalo bi istaći da su Kurčubić, Vranješ, Janjić i Sredojević predvodili Borac u Premijer ligi BiH, dok su Dragišić i Jagodić bili na čelu tima tokom takmičenja u Prvoj ligi RS.

Mlada i ambiciozna Uprava kluba koja je do sada odradila dosta dobrih stvari, očito se gubi u najvažnijem segmentu fudbalskog kluba, onom sportskom, a da će "lutati" moglo se zaključiti odmah nakon što su preuzeli klub, te su na mjesto sportskog direktora imenovali Branimira Tulića čiji najveći fudbalski uspjeh je komentarisanje utakmica na RTRS-u i skautiiranje mladih igrača za menadžersku agenciju.

Istina da je bilo i razumljivih poteza Uprave vezanih za promjene trenera, ali sigurno i neshvatljivih odluka kao što je na primjer slučaj sa Janjićem, koji je na klupi Borca bio samo dvije utakmice, a u klubu je najavljen kao spasioc. 

Postavlja se pitanje, da li najveću odgovornost snose treneri ili uprava kluba? 

Evidentno je da pojedini stručnjaci i nisu imali velike rezultate iza sebe, ali ni dovoljan vremenski period da bilo šta konkretnije urade. 

Sa druge strane, u posljednjih godinu dana na Gradski stadion dolazila su 'velika' pojačanja, koja nikako nisu opravdala povjerenje kluba, a samim tim ni visinu svog ugovora. Najočitiji primjer je napadač Vladimir Đilas, čija je navodna plata bila 5.000 KM, a koji tokom svog boravka u Banjaluci nije postigao niti jedan gol za crveno-plave.

Ruku na srce, trenutna Uprava je pokazala volju i želju da Borac vrati na staze stare slave i u nekim segmentima su na dobrom putu, ali i pored uloženog truda i vidljivo dobrih namjera još uvijek nisu naučili iz ranijih grešaka. Često mijenjanje trenera koštalo je Borac ostanaka u Premijer ligi, a Trivunović je već treći trener u novoj sezonu u kojoj je jedini cilj ekspresan povratak u Premijer ligu. 

Ostaje nam da vidimo koliko će se on zadržati i da li će uspjeti da vrati Borac u najviši rang bh. takmičenja, no bez obzira uspio u tome ili ne aktuelno rukovodstvo Borca konačno bi moralo shvatiti da česte promjene trenera ne mogu donijeti dobro banjalučkom klubu.