Gattuso te noći nije morao gestikulisati prstima

"Crveni karton za Zidanea, nevjerovatno šta je uradio", govorio je komentator dok sam trčao iz kuhinje kako bih 'ugrabio' barem usporeni snimak. Iako sam uspio, to nije bilo to, jer na taj način i danas mogu pogledati trenutak kada je Zidane udario Materazzija glavom.

Hajde, dobro, pomirio sam se da nisam vidio taj trenutak, a kako i ne bih kada je 11 godina prošlo. Igralo se finale Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, a tokom drugog produžetka Materazzi i Zidane su imali verbalni sukob koji je veoma brzo prerastao u fizički. Iako nijedan istinski ljubitelj fudbala ne podržava nasilje na terenu, ovo je jedna od situacija koje se svi rado sjećamo, barem oni koji se nisu otišli napiti vode u tom trenutku. 

Francuska je 10-ak minuta prije kraja meča ostala sa desetoricom na terenu, a Zinedine Zidane je na neslavan (ili slavan) način završio jednu od najbogatijih karijera u historiji fudbala. S druge strane, Materazzi (kao i svaki Italijan) postigao je svoje. Čak ni Gattuso nije morao gestikulisati prstima prema glavnom sudiji Horaciju Elizondu da pokaže crveni karton protivničkom igraču, a onda znate da je faul bio barem za zatvora. 

Bilo kako bilo, Francuzi su izdržali do penala, ali u izvođenju jedanaesteraca Italija je bila uspješnija, a Fabio Grosso je imao čast postići posljednji gol i donijeti veliko slavlje svojim saigračima i cijeloj Italiji. Osim toga, uspio je promovisati i sebe, pa je odmah nakon Svjetskog prvenstva potpisao za Inter.

U regularnom toku meča bilo je 1:1, a strijelci su bili, gle čuda, baš Materazzi i Zidane. Jedini penal za Francuze, ispostaviće se i presudni, promašio je David Trezeguet. Italija je te noći po četvrti put postala prvak svijeta, a Francuzima je izmakao drugi trofej. 

Italija: Buffon, Zambrotta, Grosso, Cannavaro, Materazzi, Camoranesi, Perotta, Gattuso, Pirlo, Totti, Toni. 

Francuska: Barthez, Abidal, Sagnol, Thuram, Gallas, Makelele, Viera, Malouda, Ribery, Zidane, Henry.