Susret Željezničara i Atletica najznačajni je u historiji bh. klupskog fudbala · Kolumna

Na Grbavicu će znači danas istrčati ekipa Atletico Madrida. Kluba što je manji od Barcelone i Reala, ali veći od ičega što je ovdje došlo da igra išta, pa makar i kroz juniorsku konkurenciju. Pa makar i u pikadu.

Veći je to klub od svakog kojeg je put nanio u ovu, rekao bi Veselin Vujović, fudbalsku "vukojebinu". Po svemu takvu, osim po talentu.

Da su ljudi kod nas fudbalski prefinjeniji kao što nisu, i Španiju s Iniestom i rezervom Fabregasom, što je ko budala pimplao loptu čekajući da uđe u igru, došlo bi da gleda desetak hiljada ljudi. Isto se igralo na Grbavici.

No, Iniesta i Fabregas tada su bili samo U21 reprezentativci, trebalo je osvještenosti (koliko god taj meč, za razliku od današnjeg nije zaslužen, već bogomdan).

Ovako, juniori Željezničara bit će ti koji će, prvi ikada, pred desetak hiljada gledalaca ugostiti neke od budućih zvijezda svjetskog fudbala.

Zanimljiva je čitava ta priča oko juniora Željezničara. Generacija koju Omer Joldić ispraća ka seniorima, a koju je usmjeravao i brusio sadašnji trener Admir Adžem, može poslužiti kao paradigma u raznim sociološkim kontekstima. I u svim životnim sferama.

Oni koji zaslužuju duboko poštovanje poslovično su u zapećku. Poslovično, u BiH.

Naprimjer, juniori nikada neće biti važniji od seniora, formalno, pravno. Kao što vrhunski student, inženjer, doktor, budući ekspert... u BiH nikada neće biti smatran bitnim dok dobro ne odrapi sto-dvjesto godina smucanja, traženja potvrde i selameta, preživi milijardu i dvjesto birokratskih zavrzlama... pa onda nakon svih peripetija ode u Memmingen, onim jeftinim letom iz Tuzle, što bude skuplji ako ekspert ne isprinta kartu i natovari se viškom prnja/handrirobe.

Onda tamo za godinu skontaju da boljeg doktora, inženjera, stručnjaka nisu dugo imali. Nekako dođe nama vijest, pa se onda automatski upali lampica: jao, pa kakve mi to stručnjake vani imamo. Pa mi smo planetarni izvoznik svega što valja...

U tom svjetlu, kroz tu prizmu posmatrajući, uspon Željinih juniora do nivoa gdje igraju s Atletico Madridom, djeluje poput otkrovenja, otvaranja krmeljavih i zakrvavljenih očiju s izuzetkom jednog malog problemčića: ovdje niti ima dovoljno pameti, niti želje i potrebe za ikakvim sistemom i vrijedonosnim poretkom, da bi se njihov uspjeh tretirao paradigmom. I da bi se pogledalo oko sebe. Ovdje sve može, ali ne može kako treba.

A, ako baš treba uprostiti, njihova poruka je poput one iz ogoljenog Coelhovog "Alhemičara".

Na koncu, bit će to lijepo, odigrat će, nekoliko njih će se i prodati, ali iz njihovog primjera malo ko će išta naučiti i to kasnije aplicirati.

Stoga, neka danas uživa najmanje 11, a najviše 14 mladih "igračića", taman da izgube 0:23. Neka se Joldić i pomoćnik mu Žerić ne sekiraju ako nešto neko pogriješi, baš kao i pretpostavljenih desetak hiljada raspjevanih ljudi. Doći iz gliba igrati s Atletico Madridom je kao imati izloženu sliku u Luvru, pa makar svi okretali glavu od vaše umjetnine.