Novi Juve, nova dupla kruna i novi "Maestro"

Nije, međutim, dominacija Juventusa slučajnost. Osim finansijske i svake druge nadmoći nad oponentima u Italiji, Juventus ima i dobro razrađen sistem, ali i fenomenalan skauting. Ne stižu igrači u Juventus samo zato što su zvijezde, već stižu jer u Staroj dami "nanjuše" da posjeduju kvalitete i osobine koje su u momentu njihovog dolaska potrebne ekipi.

Tako je 2016. godine u redove Juventusa stigao i Miralem Pjanić. Nije Pjanić stigao slučajno, stigao je bh. veznjak u Torino nakon što su čelnici Stare dame dugo i studiozno pokušavali pronaći zamjenu za "Maestra", legendarnog Andreu Pirla - i čini se da su je pronašli.

Transfer u Juventus iz Rome je predstavljao pun pogodak i za klub i za Pjanića koji je vrlo brzo postao neizostavan i vrlo važan dio Allegrijeve slagalice.

U Juventusu je Pjanić konačno dočekao trofeje. Igrao je Miralem Pjanić bitnu ulogu i u Metzu, Lyonu i Romi - pružao je sjajne partije, ali trofeja nije bilo. Sve se to, međutim, promijenilo dolaskom u redove Stare dame. Dvije sezone i dvije duple krune, a nije da Pjanić nije imao doprinos - šta više njegov doprinos je bio ogroman.

Pjaniću je Allegri dosta često, barem po zvaničnim grafičkim prikazima, dodijeljivao ulogu veznog igrača sa nešto ofanzivnijom ulogom. Počinjao bi tako Pjanić utakmice nekada nešto bliže desnoj, a nekada lijevoj aut liniji, ali kako bi susret odmicao bh. veznjak bi "postajao Pirlo". Tačnije, preuzimao bi sličnu ulogu koju je nekada u crno-bijelom dresu imao legendarni Maestro - "lutao" bi po veznom redu, igrao defanzivno, ofanzivno i sve ostalo po potrebi i nahođenju.

Pjanić je, kako je vrijeme odmicalo, dobijao sve više slobode od Allegrija, a svoj puni potencijal je pokazivao u situacijama kada bi se, kao "vezivno tkivo" nalazio iza dvojca Dybala - Douglas Costa.

U situacijama kada bi Pjanić, Costa i Dybala kreirali "trokut", Gonzalo Higuain bi cvjetao u špicu napada, a svaki put kada bi bh. reprezentativac izostao iz ekipe osjetilo se da je Stara dama dosta sporija u tranziciji.

Stil igre Miralema Pjanića i Andrea Pirla možda i nije toliko sličan na prvi pogled, ali Pjanić baš poput svog prethodnika briljira u svom osnovnom zadatku. Pjanić je svu svoju klasu i talenat pokazivao u situacijama kada je bez puno "peglanja", s velikom preciznošću, lopte koje su stizale do veznog reda veoma brzo proslijeđivao ka svojim ofanzivnije postavljenim saigračima i tako omogućavao ubojite kontre i polukontre Stare dame.

Pjanić je, ako ne po stiglu igre u polju onda veoma sličan Pirlu po slobodnjacima. Suvišno je trošiti riječi ovom segmentu igre njih dvojice - jednostavno majstori.

Bh. veznjak je ove godine imao, reklo bi se, puno važniju ulogu u ekipi Juventusa u odnosu na svoju prvu sezonu i na dobrom je putu da postane novi vođa "novog", nešto bržeg, Juventusa. Uz nekoliko manjih povreda koje su ga odvajale od terena na kraći vremenski period Pjanić je ove sezone odigrao 30 susreta u Seriji A i sa četiri gola i 11 asistencija doprinijeo Scudettu, dok je u trofej Kupa Italije "ugradio" jedan gol i dvije asistencije (četiri susreta).