Jasna Sliško: U bh. sport se ne ulaže, svi redovno uzimaju plate, a manji su od makova zrna · Intervju

Mnogi će za Jasnu Sliško reći da je jedna sportska lavica, žena koja se maksimalno borbi za svoj klub, igračice, ali i generalno bh. sport. Žena koja koja nema dlake na jeziku.

Porodična žena, majka, supruga, a pored toga i uspješna predsjednica sportskog kolektiva, malo je takvih osoba ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i šire.

U trenucima kada su omladinske selekcije Bosne i Hercegovine završile još jedno skromno ljeto na Eurobasketima, u trenucima kada se KSBiH bori sa raznim problemima van parketa, nije bilo bolje sagovornice da porazgovaramo o trenutnoj situaciji od Jasne Sliško.

Jasna Sliško je svoju košarkašku priču počela daleke 1992. godine kod trenerice Hajrije Šerbedžić. Karijeru je završila 2018. godine. U UO ŽKK RMU Banovići je bila od 2014. do 2020. godine, a od 2014. godine trener je omladinskih selekcija u klubu. U 2020. godini imenovana je za predsjednicu kolektiva ŽKK RMU Banovići.

Gospođa Sliško je izdvojila slobodno vrijeme u moru svojih obaveza i za portal SportSport.ba, a u intervju smo razgovarali o mnogim situacija u bh. košarci, bh. sportu generalno koji vladaju, ali dotakli smo se i samog kluba, ŽKK RMU Banovići.

Za početak, ono što je svježe. Završena su omladinska takmičenja, još jedno ljeto i Eurobasket za kadetkinje i juniorke, kako komentarišete nastupe bh. selekcija?

"Što se tiče ljeta i Evropskih reprezentativnih takmičenja, moje mišljenje jeste da su standardno loša, svake godine sve gora i gora odnosno rezultati su lošiji. Pohvalila bih nastup bh. juniorske ženske reprezentacije, odnosno djevojčica do 18 godina. Vidjela se energija i dobar odnos trener/igrač u toku svake utakmice. Smatram da smo veoma mala zemlja, ali sa velikim sportskim duhom i srcem, tako da mislim da trebamo i moramo bolje. Ono čemu svjedočimo svi jeste da opet za najmlađe reprezentativne selekcije nema nikakvih takmičenja što je katastrofalno. Bez omladinskih takmičenja ne mogu očekivati ni dobru U16 ili U18 selekciju, a sutra ni seniorsku. To potvrđuje i rezultat U16 reprezentacija BiH."

Koliko se danas ulaže u mlade košarkaše i košarkašice i šta je to što bi trebali možda promijeniti, a šta je to čime bi trebali biti zadovoljni trenutno?

"U bh. sport se uopće ne ulaže. Poređenja radi sa drugim manjim zemljama kao što smo mi, našoj zemlji, ali prvenstveno reprezentaciji je svejedno da li će sutra jedan talenat otići napustiti BiH i košarkaško bh. državljanstvo. Niti jedna osoba se ne trudi da to promjeni. Svi su tu, svi rade, uredno primaju plate, a kada treba da se zauzmu za nešto, manji su od makova zrna. Ne smijem ni nabrojati broj sportista samo kroz košarku koji je zadnjih deset godina promijenio gore navedeno sportsko državljanstvo. Pa zašto ne ponudimo nešto tom sportisti, afirmišemo ga, ne znam pogledaj ga lijepo, popričaj, 1000 je razloga zašto da ostanu u našoj lijepoj domovini. Prvo, KSBIH mora pod hitno uvesti da dijete koje nastupa za drugu zemlju, a živi, školuje se i takmiči u BiH, sa posjedovanjem bh. pasoša mora biti stranac! Pa će klubovi, a i roditelji razmišljati da li želi da mu je dijete stranac u vlastitoj zemlji. Takmiči se u BiH a igra za drugu zemlju, pa to je apsurd. Ti ga promovišeš, ulažeš u njega i on na smotri najboljih podigne drugu zastavu. To samo kod nas postoji! U drugim zemljama (Srbija, Hrvatska, Crna Gora, Bugarska, Slovenija) sasvim je normalno da se takve stvari ne tolerišu. Zato i jesu 100 puta uspješniji od nas. A čime sam zadovoljna? Pa postoji par razloga, prvi je mogućnost da se djeca uopće takmiče kolko toliko, afirmišu. Postoje ljudi koji se i bore za uspjeh BH sportista."

Na čelu ste ŽKK RMU Banovići, koji su proteklih godina bili u samom vrhu bh. košarke, međutim u posljednje vrijeme, okrenuli ste se promociji mladih talenata, da li je to dugoročan plan ili se krije nešto drugo?

"Da, na čelu sam jednog velikog ženskog kolektiva. Ne samo u BiH nego i u regionu. Naše titule ostavile su neizbrisiv trag u sportu, jer smo jedna jako mala sredina, općina. Imamo nevjerovatno dobre omladinske selekcije, 150 djevojčica svakodnevno trenira, treniraju da bi sutra bile uspješne prvotimke. Ja sam sagovornik dobrih i velikih rezultata, kao sportista akcenat stavljam na mlađe, jer na njima svijet ostaje. Moramo biti strpljivi da iz selekcija sve te djevojčice dođu do seniorskog tima. Proces je to. Istina, klub trenutno ima nekoliko košarkaški jako sposobne djece, vidjet ćemo da li su talenti kako ste rekli. Rade dosta, dosta odricanja, dosta suza i boli, ali sve je to rezultat vrijednog rada. Sigurno imamo dvije igračice koje su najbolje u BiH, to su Elma Mujezinović i Ena Šehović obje po 16 godina. Obje su prošle pionirsku, kadetsku, a danas i juniorske reprezentativke BiH i standardne članice seniorskog tima ŽKK RMU Banovići, igraju sedam priznatih takmičenja godišnje. Ta riječ "najbolje" je prolazna. Kontinuirano i mnogo pričam sa svojom djecom, samo rad, rad i rad."

Komentar ne trenutno stanje u klupskoj ženskoj bh. košarci?

"Stanje u bh. košarci smatram da je loše. Sve dok u UO KSBIH sjede ljudi koji odlučuju o svima nama, a ujedno su i predstavnici ili predsejdnici nekog košarkaškog kolektiva to je opće poznato katastrofa. Pa čije interese oni zastupaju na sjednicama, svoje lične, stavove kluba ili nekog trećeg kluba? Sumnjam da će podići ruku protiv "sebe"! Ponavljam, zato i jesmo tu gdje jesmo, nažalost."

U posljednje vrijeme više čitamo negativnih stvari oko KSBiH, najčešće dugovanja, bude i raznih saopštenja, prozivanja, šta je po Vama dovelo do tih situacija, a prije samo osam godina bilježili smo sjajne rezultate u svim kategorijama reprezentativnim, a i KSBiH je funkcionisao dosta bolje?

"Stanje u KSBIH mislim da najbolje znaju i poznaju ljudi koji tamo sjede. Ne može se reći da ništa ne rade, ali da dovoljno i dobro rade to nisam sigurna, za to postoje nadležne institucije koje će reći ili trebaju reći šta nije odnosno šta jeste dobro. Mislim da je u biti najveći problem finansijska konstrukcija i podrška države. U savezu treba da sjede ljudi koji su ostavili srce za ovu domovinu, mislim da je jedan od njih upravo i na tom mjestu , gospodin Dževad Alihodžić, proslavljeni bh. košarkaš. Unazad samo par godina, tačno prije 2/3 godine bh. košarka je doživjela procvat i to sve sa svojim rezultatima na evropskoj i učešćem na svjetskoj sceni. Ne treba i ne smije se zaboraviti ime Marica Gajić djevojka koja je mogla da igra gdje želi, a ostala je u BiH. Po meni najbolja košarkašica naše zemlje posljednjih 20 godina. Jedna osoba ne može sve riješiti sama, posebno ako je sistem u pitanju. A KSBIH je sistem. Tako da moje mišljenje je pravi ljudi na tom mjestu i savez će funkcionisati, do tada nek nam je svima Bog na pomoći."

Rijetko viđamo uspješne žene na čelu jednog kluba, a takvu situaciju imamo u Bosni i Hercegovini kada je u pitanju Jasna Sliško. Kako je jednoj dami, ženi, majci biti na čelu uspješnog sportskog kolektiva, sigurno je da vam obaveze u klubu uzimaju dosta vremena?

"Na čelu ŽKK RMU Banovići sam od 2020 godine. A u košarci od 1992 godine. Znači mnogo. Ovaj život, sportski život, ne bih promijenila ni za šta na svijetu. Ono što me najviše ispunjava jesu moja djeca u klubu, njih 150 s kojima svakodnevno treniram i radim. Sama organizacija svakog narednog dana mi je prioritet. Samo tako funkcionišem. Svaki dan ustajem u 05h ujutro i idem na posao u RMU Banovići gdje sam i zaposlena 15 godina. S posla idem svojoj djeci na trening, zatim obaveze oko organizacije samog kluba za seniorke i sve ostalo. Onda kuća i porodične obaveze."

Imate li neki recept za bolje sutra bh. košarke, ali i generalno bh. sporta?

"Da bi klub bio uspješan kao što je ovaj moraju postojati pravila, pravila koja se moraju poštovati uz obostrani dogovor i uzajamno poštovanje. a imam tim od 50 ljudi koji svakodnevno radi sa mnom, velika su mi podrška i vjetar u leđa. Sigurno sve ne bih mogla sama, bez obzira na sav trud i odricanje. Klub u protekle četiri godine ima 11 reprezentativki BiH, titule prvaka Prvenstva BiH, titulu Kupa BiH, titula Lige mladih BiH, i učešće na Međunarodnoj sceni za seniorke i kadetkinje i mnogo priznanja o uspjehu kako pojedinca tako i kolektiva. Moj stub uspjeha i uspješnog vođenja kluba jeste moja najveća podrška, moj sin i moj suprug Jasmin. Oni su mi oslonac za sve. Moja porodica. I roditelji moje djece, mnogo ih je, na čemu sam im neizmjerno zahvalna. Za sve općenito rekla bih, mi nismo klub mi smo zajednica. Jedna velika porodica. Moj recept za bolje sutra bh. košarke jeste da naša zemlja umije i zna bolje. Ako ne zbog nas samih, onda zbog naše djece. Vjerujem da ćemo se svi generalno izvući iz ovog haosa u kojem se generalno bh. sport i nalazi."

I dan danas se spominje Jonquel Jones i njene sjajne partije, da li su rezultati ženske košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine bili fenomenalni samo zbog Jones ili je tu neki drugi aspekt koji mi ne vidimo ne terenu i ekranima. Strahovit pad odlaskom Jones, kako to komentarišete?

"Da, ime Jonquel Jones pamtit će generacije. Jedan fenomen koji je došao u BiH zahvaljujući tada selektoru ženske senirske repr. Goranu Loji. Veliki igrač je Jones, jedna od onih koje je pitanje da li ćemo više sresti, kalibar takvog igrača. Velika, velika. Žao mi je što je kratko kod nas bila. Došla završila posao i otišla. Hvala joj za svako radovanje bh. građana, radovanje i sreću koju smo doživjeli zahvaljujući njoj i njenim igrama. Bože zdravlja, imat će BiH još Marica i Jones."

Imate li neku poruku za kraj, mladim sportistima, sprotskim radnicima, generalno bh. sportskoj javnosti?

" Za kraj, poruka, djeco vjerujte u sebe i svoje snove. Ne odlazite iz BiH, ova zemlja je zemlja ponosa, ljubavi i prkosa."