Mečevi koji se ne zaboravljaju

Pet najluđih gostovanja reprezentacije Bosne i Hercegovine

A. Haznadarević

Rijetko koja reprezentacija u Evropi, ali i u svijetu se može pohvaliti sa navijačima kakve ima jedna mala država zemlja poput Bosne i Hercegovine. Po atmosferi gledano, vjerni pratioci naše najbolje fudbalske selekcije jako često i gostovanja širom svijeta pretvaraju domaće susrete, te u ogromnom broju bodre svoje ljubimce bez obzira na kontinent na kojem nastupaju. Od svih gostovanja reprezentacije Bosne i Hercegovine, pet se posebno izdvaja i zauzima specifično mjesto u srcima navijača, te će teško ikada biti zaboravljena.

Srbija i Crna Gora - Bosna i Hercegovina

Susret kvalifikacija za Evropsko prvenstvo igran 12. oktobra 2005. godine na beogradskoj Marakani između tadašnje selekcije Srbije i Crne Gore i Bosne i Hercegovine, jedan je od najupečatljivijih nastupa općenito, i gostovanje koje navijači bh. selekcije zasigurno nikada neće zaboraviti. Najvjerniji i najhrabriji pratioci reprezentacije su doputovali u Beograd, te tokom 90 minuta u kavezu smještenom na tribini Zvezdinog stadiona doživjeli strahovito neprijateljsku atmosferu popraćenu gađanjem stolicama, kamenjem, topovskim udarima i svim do čega su mogli doći navijači domaće selekcije. 

Tog dana bivši kapiten Sergej Barbarez je urezao svoje ime u srca svih bh. navijača, tražeći od glavnog sudije da prekine meč, odbijajući da igra susret tokom kojeg su životi navijača reprezentacije ostavljeni na milost i nemilost domaćih fašista. Kako je i sam kasnije priznao, njegova pažnja je bila više usmjerena ka tribinama, nego prema lopti i postizanju povoljnijeg rezultata. Na kraju je Bosna i Hercegovina i poražena s minimalnih 1:0, a strijelac jedinog pogotka bio je Mateja Kežman, koji je pogodio u 7. minutu susreta.

Belgija - Bosna i Hercegovina

Meč koji s pravom možemo nazvati historijskim, bez obzira što nam u konačnici nije donio prevagu i plasman na tada dugo željeno veliko takmičenje. Reprezentacija Bosne i Hercegovine je na putu ka Evropskom prvenstvu 28. marta 2009. godine istrčala na Cristal arenu u Genku, gdje je čekao nezgodni protivnik iz grupe - reprezentacija Belgije. Bh. momci su predvođeni tadašnjim selektorom Miroslavom Blaževićem pružili meč kakav, ruku na srce, niko nije ni očekivao od njih, te na kraju pobijedili Belgijance sa 2:4.

Bilo je to gostovanje u kom su Bosanci i Hercegovci napravili nezaboravnu atmosferu u dalekoj Belgiji, i bio je to meč u kom je Edin Džeko dobio svoj dobro poznati nadimak - Dijamant. Na kraju, Bosna se kroz baraž nije uspjela plasirati na Evropsko prvenstvo, ali to je bio prvi put kada smo vidjeli da možemo pobjeđivati i favorite i usput im očitati lekciju u navijanju i srčanom bodrenju svoje selekcije, ma gdje ona igrala. Na ovom susretu su golove za domaće postigli Dembele i Sonck, a za Bosnu i Hercegovinu Džeko, Jahić, Bajramović i Misimović.

Francuska - Bosna i Hercegovina

Naša reprezentacija je u kvalifikacijama za Euro 2012. godine premašila sva očekivanja, te je baš kao i što je nakon žrijeba grupa postavljeno za cilj, osvojila drugo mjesto u grupi i osigurala nastup u baražu. Upravo to nam se i obilo o glavu jer su kasnije svi shvatili da je BiH mogla ciljati i na prvu poziciju, te da Francuska nije bila nesavladiva sila, budući da smo je nadigrali i u srcu Pariza. Meč igran na čuvenom Stade de Franceu 11. oktobra 2011. godine, upravo spada među 5 najupečatljivijih gostovanja koje je naša fudbalska reprezentacija ikada imala. 

Nevjerovatna je činjenica da su navijači Bosne i Hercegovine pohrlili u Francusku u tolikom broju, te da su na jednom fudbalskom zdanju kapaciteta od preko 81.000 gledaoca uspijevali nadglasati domaćine. Također, teško da je ijedan Francuz očekivao da će ih Sušićevi izabranici praktično na njihovom stadionu poslati u baraž umjesto direktnog odlaska na Euro kao prvoplasirani tim. Baš tako su stvari i izgledale do 77. minuta kada Emir Spahić prilično nesmotreno ruši Samira Nasrija (van šesnaesterca), a djelitelj "pravde" Craig Thomson pokazuje na bijelu tačku. Upravo je Nasri i pogodio sa 11 metara i spasio Francusku od poraza, te osigurao svom timu direktni odlazak na Euro.

Alžir - Bosna i Hercegovina

Pred odlučujuće bitke za plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine, fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine predvođena Safetom Sušićem je 14. novembra 2012. godine gostovala u Alžiru. Bio je to duel dvije bh. legende na klupama reprezentacija, našeg Safeta Sušića i tadašnjem selektora Alžira Vahida Halilhodžića. Radilo se o prvom nastupu Bosne i Hercegovine na afričkom tlu, i to u zemlji u koju je jako komplikovano ući, s obzirom da se za vizu moralo ići najbliže u Beograd, pa tek onda put Crnog kontinenta. Značilo je to da će bh. momci morati igrati bez velike podrške svojih vjernih pratioca koji odavno i gostujuće mečeve svojom brojnošću pretvaraju u domaće.

Susret koji je privukao veliku pažnju alžirske javnosti, bio je potpuno drugačiji od svih onih na koje smo navikli. Sve je krenulo sa, ni manje ni više, nego koncertom jedne domaće muzičke zvijezde, te odmah nakon toga strašno jakom kišom koja je napravila pravi šou. Teren najvećeg stadiona u Alžiru bez drenaže, ubrzo se pretvorio u nešto što veoma rijetko viđamo i u bh. Premijer ligi na domaćim utakmicama klubova zbog čijeg će (ne)kvaliteta liga na kraju biti i skraćena. U nemogućim uslovima koji su više ličili na vaterpolo, slika jednog umjetnika poput Miralema Pjanića kako se zgroženo kreće i pokušava da izbjegne povrede, nešto je što i dalje većina pamti. Baš u tim okolnostima prevagu su napravili, ko drugi do igrači sa velikim iskustvom igranja na užasnim bh. terenima - Muamer Svraka i Miroslav Stevanović, koji su donijeli pobjedu BiH u 93. minutu meča.

Argentina - Bosna i Hercegovina

Prijateljski susret Argentine i Bosne i Hercegovine koji je odigran 18. novembra 2013. godine u američkom St. Louisu, za našu reprezentaciju je praktično bio poput utakmice na domaćem terenu, i to igranom pred mnogo više navijača u plavo-žutim bojama nego što je to slučaj na našem Bilinom polju. Svi strani mediji su ostali u čudu gledajući utakmicu igranu u dalekom Missouriju na Busch stadionu, koji je inače dom MLB momčadi St. Louis Cardinalsa.

Na desetine hiljada bh. navijača su priredili fenomenalnu atmosferu kako prije, tako i za vrijeme samog meča, a jedino je krajnji rezultat protiv velike Argentine malo pokvario dojam. Saigrač Edina Džeke iz Manchester Cityja Sergio Aguero je bio koban po naš gol i to dva puta, u 40. i 66 minutu susreta, te postavio rezultat od 2:0. Bila je to utakmica igrana prije glavnog žrijeba grupa za Svjetsko prvenstvo, te smo nedugo nakon okršaja u St. Louisu shvatili da ćemo sa Messijem, Aguerom i kolegama ponovo na megdan, ali sljedeći put na slavnoj Marakani.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.