"Posao selektora je najviše problema donio porodici"

Meša je 30 i kusur godina u fudbalu, prošao je sve i vidio svašta, ali djelovao je dok smo razgovarali kao da nikada nije bio željniji uspjeha i pobjede. Koliko god ih je nekada proslavio, eventualna subotnja nad Belgijom bi vjerovatno bila vječno isetotivarana negdje u dubini Mešine duše.

"Tu na Grbavici sam nekako sve i počeo, niko ne bi bio sretniji od mene da se upravo na toj Grbavici u subotu ostvari pobjeda i ostvari cilj. A svi koji me poznaju, znaju da nisam odustajao nikada, pa neću ni sada. Moja dužnost je da ovaj narod učinim sretnim", kazao nam je Baždarević dok smo pili kafu u jednom sarajevskom hotelu. Nenaspavan, zabrinut, čas o Belgiji, čas o bolesnim roditeljima oko kojih se već izvjesno vrijeme brine.

Selektor je imao želju da to subotnje jutro posvetimo i drugim temama, da se ne zasniva sve na temama o Džeki, Pjaniću, Lukakuu, formaciji, treninzima.

Je li pritisak sve veći kako se bliži utakmica sa Belgijom?

"Gledaj, pritisak je sastavni dio trenerskog posla i normalno je da ga osjećam, pogotovo sada kada svi znamo koliko je važna utakmica i protiv kakvog prozivnika igramo. Neće biti lako, to je jasno, ali moramo motiv pronaći u tome što uopšte igramo takve utakmice", govori Baždarević za SportSport.ba.

Među navijačima optimizam nije veliki. Belgija je Belgija. Vjerujete li Vi da možemo odigrati najbolju utakmicu otkako ste na poziciji selektora? 

"A zašto se odmah predavati? Razumijem da je javnost svjesna kvaliteta reprezentacije Belgije, ipak tu igraju igrači iz najvećih evropskih klubova, međutim fudbal je igra u kojoj ne pobjeđuje uvijek bolji i kvalitetniji. Postoje i elementi koji idu u naši korist, mislim prije svega na naše navijače koji će, ubijeđen sam, atmosferu na Grbavicu dovesti do usijanja. Na nama je da svoje kažemo na terenu i da, da ne kažem najbolju, ali da odigramo pravu utakmicu i da se na kraju svi možemo pogledati u oči." 

Foto: EPA

Pripremate li možda nešto novo, drugačije, za Belgiju? 

"Postoje, sigurno, neke opcije, ali volio bih da iznenađenje bude kompletna ekipa. Da budemo odlučni, spremni, hrabri da se suprotstavimo jednoj Belgiji, jer mislim da imamo kvalitet. Moramo odigrati u utakmicu u kojoj nećemo dati 95 već 100 posto svojih mogućnosti, kako fizičkih, psihičkih, atletskih, tako tehničkih. Jednostavno moramo biti kompletni."

Nema sumnje da Vas je u velikoj mjeri poremetila, najprije, povreda koju je zadobio Miralem Pjanić. 

"Njegovo odsustvo mi je teško palo, kao i to što na još nekoliko igrača neću moći računati. Ali, šta možemo sad? Kada je u pitanju Pjanić, javnost je bila nezadovoljna s njim u nekim zadnjim utakmicama, čitao sam analize kako nije pružao ono što može, međutim utakmica kao što je ova protiv Belgije je upravo za takve igrače. Odsustvo pojedinih igrača može biti šansa nekim drugima da u takvoj utakmici na najbolji način odgovore zadatku i pomognu reprezentaciji." 

Nameće li se Sejad Salihović kao igrač koji bi mogao uskočiti u prvih 11? 

"Sigurno da se nameće, što je logično, jer uostalom pozvan je da pomogne reprezentaciji. On je mentalnu snagu pokazao time što se nakon veoma teškog perioda uspio na velika vrata vratiti u Bundesligu, a njegovo iskustvo, kako fudbalsko tako i ljudsko, će sigurno biti od važnosti za naš tim. Ponavljam, bit će u kombinaciji za prvih 11 koji će istrčati na Grbavici, ali konačna odluka o tome nije donesena, to će se naknadno odlučiti. Isto tako, to neće biti utakmica za 11 igrača već za cijeli tim. I klupa mora igrati, ne smije dozvoliti da se igrač na terenu ne bori, moramo svi zajedno da živimo za tu utakmicu." 

Foto: EPA

Situaciju smo sami sebi zakomplikovali porazom na Kipru. Šta se tamo dogodilo? 

"Nedostajalo nam je elemenata koji su veoma važni, posebno energija, a na kraju se dogodilo to što se dogodilo. Osim što smo izgubili dobijenu utakmicu, teško mi je shvatiti što nismo nikako ujedali, grizli travu... Da smo dobili pet žutih kartona i dva crvena, rekao bi čovjek da smo se potukli, dali sve od sebe, ali nažalost bilo je suprotno."

Koliko se bilo teško kontrolisati u svlačionici? 

"Bilo je teško, ne krijem. U meni se nakupilo toliko ljutnje, ali šta bih postigao da sam napravio scenu kakvu? Morao sam se kontrolisati. I igračima je teško palo sve to, praznina i tuga u svlačionici je dovoljno govorila, tako da nije bilo potrebe da se bilo šta dodaje." 

Špekulisalo se i da biste mogli dati ostavku nakon te utakmice. Koliko je Vama to prolazilo kroz glavu? 

"Bilo je kritika na moj račun, međutim one su u trenerskom poslu dobrodošle. Ja svaku kritiku poštujem, respektujem i analiziram, osim onih koje dodiruju stvari koje nemaju nikakve veze sa fudbalom. O ostavci nisam razmišljao jer sam dovoljno dugo u fudbalu da me takve stvari ne mogu poremetiti. Uz to, vjerujem u sebe i u ovo što radim." 

Koliko je teško održati autoritet među igračima koji vrijede milione? 

"I ja vrijedim milione... Igrao sam na nivou kao i oni, zaradio sam i neke novce, tako da su i to neki važni elementi u njihovom odnosu prema meni. Autoritet stvaram isključivo radom i zalaganjem. Najvažnije je igračima pokazati koliko hoćete i želite, a ja to činim od prvog dana na poziciji selektora. Također, bitno je da se igrač maksimalno respektuje, da mu dajete snagu i prenosite energiju koju nosite u sebi. Ako nema duše, emocija, teško se neki posao može napraviti. Ipak, naravno, dođe i trenutak kada se mora udariti šakom o sto." 

Već tri godine ste selektor BiH. Jeste li se možda pokajali u nekom trenutku što ste preuzeli tako odgovornu funkciju? 

"Ako ćemo gledati nedostatke, moj posao selektora je najviše problema donio porodici. Moji roditelji žive za svaku utakmicu, kada dođu određeni padovi to doživljavaju dosta teško... Ja se u životu nikada ne kajem, nemam razloga ni sada. Savjest mi je čista, znam da sam za ove tri godine davao sve od sebe mojoj selekciji, zemlji i narodu, a tako ću i nastaviti sve dok budem selektor. Odnos koji sam od prvog dana imao prema reprezentaciji i ovom poslu je bio odgovoran sa puno emocija, ljubavi i zadovoljstva. Još ću se manje kajati kad pobijedimo ove dvije utakmice što su nam ostale." 

Kakav odnos imate s igračima? Da li je prijateljski ili, ipak, postoji određena distanca? 

"Kada ste trener sa igračem moraš biti prijatelj, ali istovremeno i autoritet. Igrač prije deset godina kada sam bio trener i danas nije isti, promijenila se uopšte koncepcija fudbalskog života i trudim se da maksimalno razumijem svog igrača. Interesuje me sve, kako žive, s kim žive, da li imaju probleme, a sve to kako bih lakše funkcionisao s njima. Nisam jedan od trenera koji nadgleda kada koji igrač odlazi-dolazi u sobu ili slične stvari. U igrače imam povjerenje, ali ako ga jedan od njih izgubi, za mene je završio zauvijek." 

Šta je najvažnije što ste naučili u trenerskom poslu? 

"Po meni je najvažnije da se ostane čovjek, da se voli ovaj posao i da se prenese znanje na najbolji mogući način. Jedan naš čovjek mi je jednom lijepo opisao sam pojam fudbala i to mi je voditelja. Fudbal nije matematika. U matematici kada nešto dijeliš, dakle ode na pola, dok je u fudbalu potpuno suprotno. Kada dijeliš onda i daješ nešto. Kao čovjek koji je igrao Svjetska i Evropska prvenstva mogu sigurno da nešto dam i naučim druge tome. Sretan sam ako mi je to uspjelo, a ako je neko i meni dao."

Kaka je Mehmed Baždarević u privatnom životu? Navikli smo Vas gledati u ozbiljnom, profesionalnom izdanju... 

"Onako dosta nonšalantan. Ponekad mi se čini da mi je fudbal uzeo život, zbog čega žalim, jer stvarno zahtjeva mnogo odricanja. Kao čovjek koji se rodio na ovim prostorima uživam u druženjima, šupljiranju s rajom, onako da provedemo veče ili poslijepodne u besposlicama. U slobodno vrijeme volim da igram tenis, kada je zima odlazim i na skijanja, mada se ni u jednom ni drugom sportu ne snalalazim najbolje. Uglavnom, trudim se da se ponekad odvojim od fudbala." 

Živite u Sochauxu. Da li među komšijama ima i 'naših' ljudi?

"Bilo je ranije, ali sada vrlo malo. Danas se pretežno družim s našim ljudima u svijetu i s onima s kojima sam provodio mlade dane. Privilegija je imati prijatelje u zemljama širom Evrope." 

Godinama ste u braku sa Beograđankom Marinom. Gdje ste je upoznali? 

"Po meni je ona više Sarajka, pošto je ovdje studirala, provela dio mladosti... Upoznali smo se 1979. godine u avionu na povratku sa reprezentacijom iz Japana. Kasnije smo se sreli opet u avionu, ali ovoga puta kada sam se sa Željom vraćao sa priprema i sudbina je očito htjela da mi danas bude supruga."

Foto: EPA

Koliko ona ima razumijevanja za Vaš poslovni život?

"Vrlo teško proživljava ovaj posao kada vidi na koji način ga ja proživljavam. Padovi meni teško padaju, ali sutradan kada ustanem u meni se probudi želja za osvetom i te emocije me jednostavno vraćaju u život, što ona nikako ne može da shvati. Trudim se inače da porodicu ne uvlačim u svoj posao, jer je to teško na emocionalnom planu, a svi znamo kako to reaguje na psihu čovjeka." 

Život teče bez skandala. Koliko Vam teško to polazi za rukom, uz svu popularnost koju uživate? 

"U životu ne želim nikome laskati, kažem ono što mislim, radim ono što mislim da je ispravno i jednostavno skandale ne tražim. I kada igračima nešto kažem u afektu, oni znaju da je to u interesu svih danas. Naravno, velike zasluge dugujem i roditeljima koji su se pobrinuli za odgoj, pa sam uvijek znao mjeru, u svemu. Ja sam hiljadu puta ispričao anegdotu kada me otac nije htio pustiti u kuću jer sam zakasnio. Bio sam izabran za najboljeg igrača Jugoslavije i povodom toga je u jednom hotelu bio upriličen prijem, svi su bili tu, a mobiteli nisu postojali da javim da ću zakasniti. Kada sam umjesto u 11 došao kući u 12, otac nije htio otvoriti. Morao sam bacati kamenčiće na prozor (smijeh)."

Kćerka je novinar u Francuskoj. Sigurno da ste ponosni na to da ne zavisi od uspješnog oca. 

"Kćerka je završila dva fakulteta, tri godine je studirala jezike, i tri godine novinarstvo. Čovjek ne može da ne bude ponosan na to što je postala svoj čovjek, ali moram priznati da ima naš mentalitet, voli ponekad da se grebe za novac. U suštini, zasluge za ono što je postigla pripadaju isključivo njoj. Inače voli da putuje, da se druži, kao i svi njeni vršnjaci." 

Za kraj, ako ne izađemo kao pobjednici iz predstojeće dvije utamice, hoće li to značiti odlazak sa pozicije selektora?

"O tome ne razmišljam mnogo. Za ove igrače sam emotivno vezan i nije svejedno kada znaš da su krajevi neizbježni, samo je pitanje kada će se to dogoditi. Ako to bude sutra, sedmog, osmog ili devetog, fudbal će se nastaviti igrati. Ipak, učinit ću sve da razlaz ne bude skoro..."