Jedanaest najvećih u posljednjih 25 godina

Golman: Oliver Kahn

Bez mnogo razmišljanja, Oliver Kahn je najveći golman koji se pojavio u posljednjih nekoliko decenija. Veličanstveni Nijemac, svoju karijeru je proveo braneći gol Bayern Münchena i njemačke reprezentacije, s kojima je osvojio praktično sve što se u fudbalu može osvojiti. Jedini je golman koji je ikada osvojio Zlatnu loptu na jednom Svjetskom prvenstvu, a dogodilo se to 2002. godine. Četiri puta je proglašavan za najboljeg golmana godine na Starom kontinentu, a penzionisao se 2008. godine.

Desni bek: Cafu

Legendarni kapiten reprezentacije Brazila, i jedini igrač koji je uzeo učešće u čak tri finala Svjetskih prvenstava zaredom, od kojih je slavio u dva, 1994. i 2002. godine. On je bio neka vrsta poveznice igrača Seleçaoa tipa velikog Carlosa Alberta iz '70-ih godina, i sjajnog Danija Alvesa kao predstavnika modernih bekova. Marcos Evangelista de Morais, poznatiji kao Cafu, karijeru je započeo 1990. godine u Sao Paolu, a kasnije je igrao za Zaragozu, Juventude, Palmeiras, Romu i Milan, u čijim redovima je okončao karijeru 2008. godine.

Stoper: Paolo Maldini

Sastav najboljih igrača posljednje četvrtine stoljeća, nikako nije mogao biti složen bez Paola Maldinija. Ikona Milana i kompletnog italijanskog fudbala, važi za jednog od najboljih stopera koji su se ikada pojavili, a imao je priliku i da igra rame uz rame sa nekima od najvećih, poput Alessandra Neste, Ronalda i drugih veličina. U karijeri je osvojio 26 trofeja, uključujući i 7 titula Serie A, a zanimljivo je da uprkos učešću u finalu i Svjetskog i Evropskog prvenstva, sa reprezentacijom Italije nije osvojio veliki trofej, što ipak nikako ne čini njegovu karijeru manje impozantnom.

Stoper: Alessandro Nesta

Maldinijev saigrač iz neponovljive generacije AC Milana, za koju je dovoljno reći da je imala dva najbolja stopera koje je svijet vidio u posljednjih 25 godina, pa i mnogo duže. Ovaj majstor je karijeru započeo u Laziju 1993. godine, a nakon devet sezona, plavi dres je zamijenio dresom Milana, kog je nosio deset godina, i sve do odlaska iz Evrope. Godine 2014. je okončao karijeru, a pored svih osvojenih trofeja, bio je i prvak svijeta 2006. godine. Po tome se razlikuje od kolege Maldinija, koji se nešto ranije oprostio od nacionalnog dresa.

Lijevi bek: Roberto Carlos

Brazilski as kom se zbog niskog rasta nije predviđala neka velika karijera, izrastao je u jednu od najvećih fudbalskih legendi ikada viđenih, i jednog od najboljih svestranih defanzivaca koji su trčali zelenim terenima. Roberto Carlos je u karijeri osvojio sve velike trofeje, kako sa reprezentacijom, tako i sa klubovima u kojima je nastupao, a posebno misleći na Real Madrid čiji je član bio najduže. Njegov šut iz slobodnog udarca je i dalje neprevaziđen, kao i brzina leta lopte ka golu, od preko 105 kilometara na sat.

Centralni vezni: Xavi Hernandez

S koncem sezone 2014/15, evropski fudbal je osiromašen za jednog od najboljih veznjaka svih vremena - Xavija Hernandeza, koji je napustio Barcelonu i priključio se katarskom Al Saddu, u kom bi trebao i okončati svoju impresivnu karijeru. Barcelonina ikona se može pohvaliti sa više osvojenih trofeja od bilo kojeg španskog fudbalera u historiji, čak 28, među kojima su najveća priznanja kako na klupskom, tako i na reprezentativnom nivou. 

Centralni vezni: Clarence Seedorf

Igrač koji će ostati zapamćen u historiji po tome što je osvojio Ligu prvaka sa tri različita kluba, kao i po tome što je bez ikakve sumnje jedan od daleko najboljih veznjaka svoje generacije. Uz sve individualne uspjehe, kao i uspjehe sa Ajaxom, Real Madridom, AC Milanom i reprezentacijom Holandije, Clarence Seedorf je čovjek kog je fascinantan nivo atleticizma krasio sve do kraja karijere, pa i kasnije, kada su igrači Milana za njega kao trenera govorili da je u boljoj formi i da je brži od većine svojih igrača, kojima bi uveliko mogao biti otac.

Ofanzivni vezni: Zinedine Zidane

Dovoljno je reći - možda i najveći fudbaler koji je igrao na poziciji veznog ikada. Umjetnik na terenu sa nevjerovatnim pregledom igre i nepogrešivim dodavanjima, bilo da se radilo o kratkim ili o dugim pasovima, pogonski motor ekipa u kojima je igrao, te čovjek koji je godinama postigao neke od najljepših golova. Sve to je bio Zinedine Zidane. Sa Svjetskim prenstvom 1998. godine, a nakon toga i osvojenim Eurom, Francuz alžirskih korijena je kompletirao sve velike fudbalske trofeje, a i sam je bio proglašavan za najboljeg fudbalera na svijetu.

Napadač: Cristiano Ronaldo

Čovjek koji je prošao put od siromaštva i teškog djetinjstva do tri titule najboljeg svjetskog fudbalera, te najpopularnije osobe na svijetu (prema društvenim mrežama), danas je tridesetogodišnja živa legenda fudbala Cristiano Ronaldo. Portugalac je taj koji se uvijek trudio da pomiče granice, pa je 2009. godine zapamćen kao igrač čiji je transfer najskuplje plaćen ikada u historiji, a baš od tog ljeta se transformisao u neviđenu mašinu za golove koja danas broji više golova nego nastupa za Real Madrid.

Napadač: Lionel Messi

Dječak sa problemom u razvoju i nedovoljnim lučenjem hormona rasta, zbog kojeg se predviđalo da vjerovatno nikada neće ni biti u prilici da zaigra fudbal na profesionalnom nivou uprkos neviđenog talenta, i da danas u 28. godini života okonča karijeru, opet će u knjigama ostati zapisan kao možda i najbolji fudbaler svih vremena. Lionel Messi je sa 25 godina postigao ono što niko ranije nije, te je pitanje da li će ikada iko kasnije uspjeti, osvojivši i četvrtu Zlatnu loptu zaredom.

Centarfor: Ronaldo

Ako se mora izdvojiti jedan centralni napadač koji je izazivao toliko divljenje svijeta fudbala, koji je bio toliko ubitačan i kompletan, gledajući svaki segment igre, te koji i godinama nakon završetka karijere zaslužuje toliko veliko poštovanje, onda teško da iko može parirati brazilskom velikanu Ronaldu. Još kao jako mlad 1994. godine je stigao u Evropu, a poslije perioda u PSV Eindhovenu, 1996. godine kao igrač Barcelone je postao planetarna zvijezda. Tokom godina, dobio je čuveni nadimak Il Fenomeno, koji je najbolje opisivao njegove mogućnosti sa fudbalskom loptom. Zlatnu loptu je osvajao dva puta u karijeri, 1997. i 2002. godine, a iz profesionalnog bavljenja sportom u kom je bio najbolji, povukao se 2011. godine.