Psihološke igre i strah koji je nekad teško iskorijeniti

Kada se na nogometnoj utakmici događa da sudija pokazuje na bijelu tačku, odnosno kazneni udarac, uglavnom počinje slavlje među igračima, stručnim štabom i navijačima nad čijim igračem je prekršaj napravljen.

To je uglavnom najbolja šansa za postizanje pogotka, no naravno ne završi lopta uvijek u mreži. Često golman odbrani penal ili jednostavno igrač u nedostatku koncentracije promaši cijeli okvir gola. Izvođenje penala teže je nego što izgleda. Da pitate profesionalnog igrača, kako se osjeća prije izvođenja penala ili kada ide u situaciju jedan na jedan s golmanom, reći će otprilike: "Gol se suzio, nije baš tako veliki kao što izgleda dok sve posmatrate sa strane".

To se dešava u takvim situacijama - sasvim je logično da postoji pritisak i ne mogu se svi lako izboriti s njim. U današnje vrijeme, prvenstveno zahvaljujući društvenim mrežama, pritisak na sportiste i nogometaše samo sep ovećao. Klubovi angažuju specijalizovane psihologe kako bi pomogli igračima u takvim situacijama, a Liverpool je nedavno postao prvi klub koji je službeno objavio takav potpis.

Kada je Marchus Rahsford u finalu protiv Italije trebao šutirati penal, vjerovatno su mnogi uvidjeli da će promašiti. Kako? Jednostavno, Marcus je 11 sekundi čekao prije nego je krenuo da izvede penal. Tih 11 sekundi u glavi Unitedove zvijezde izgledalo je kao nekoliko sati, ali bilo je dovoljno da mu se "poremeti sve u glavi", da se prepadne i da jednostavno neiskotrolisano i nedovoljno dobro šutira, što je pomoglo Italiji da postane prvak Evrope.

Stručnjaci i psiholozi govoreći na temu penala kažu da treba pronaći balans u vremenskom periodu dok se čeka izvođenje penala. U prevodu, ne treba odmah naštimati loptu i istovremeno pucati, no niti čekati pola minute na izvođenje penala.

Ranije u svojoj karijeri, Rashford je stajao u prosjeku 5,8 sekundi nakon zvižduka prije nego što je hvatao zalet da izvede penal. U finalu je bio veliki pritisak na njega - cijela zemlja čekala je pobjedu 55 godina, trebalo je iskoristiti promašaj Italijana i slaviti.

"Rashford je stajao predugo (vjerovatno je sumnjao u sebe), a vrijeme prije udarca treba iskoristiti što učinkovitije", rekao je analitičar Geior Jordet.

"Čekanje je bolno, pa se igrači žele što prije osloboditi stresa i postići gol, međutim, kako statistika pokazuje, bolje je pričekati još malo", dodaje Jordet.

Jedna od "taktika" za učinkovitije izvođenje penala je i ta da se igrač koji treba da šutira, izvuče na stranu s loptom. Dakle, bitno je da bude izvan onog haosa koji nastane kada se igrači jednog tima upute u proteste ili okruže sudiju, pa i onoga koji treba da izvede penal.

Često golmani prilaze igraču koji treba da šutira penal, pa mu svašta dobace, naravno da ga dekoncentrišu. Stoga, Mohamed Salah i Robert Lewandowski uzimaju brže bolje loptu i odlaze u stranu, kako bi se "ohladili", a onda mirno pogodili.

Salah je imao 16 uzastopnih iskorištenih penala prije nego mu je odbranio udarac s 11 metara u meču Lige prvaka golman Milana Mike Maignan.

Salah je i tada pokušavao da "pobjegne" od Milanovih igrača i golmana, ali Maignan je uspio da ga sustigne, da otvori dijalog, nešto mu je i dobacio, na kraju je Salah promašio sav bijesan...

"Većina stalnih izvođača jedanaesteraca radije ne gleda u golmana - Lewandowski i Salah nisu iznimka. Prije nego će potrčati, uglavnom su leđima okrenuti prema golmanu ili očima gledaju prema tlu, a kada ipak podignu oči prema golu, gledaju u gol, a ne traže lice golmana. Kontakt očima igra veliku ulogu", objašnjava Jordet.

Tijekom karijere Lewandowski je imao dvije tehnike jedanaesteraca: bez stanke na posljednjem koraku i uz nju. Robert je do druge tehnike došao nakon prelaska u Bayern, no zanimljivo je još nešto - golmana nikad nije pogledao u oči.

“Ovo nije neka vrsta rituala. Znam samo da će mi biti puno lakše ako to učinim. Imam mnogo takvih malih tajni. Penal je psihološka igra. Morate imati jak mentalitet da biste ostali mirni", kazao je Lewandowski.

Za mirnije izvođenje penala potrebno je i duboko disati.

"Duboko disanje aktivira parasimpatički živčani sustav, koji radi na usporavanju tijela i smanjenju stresa. Obično to traje oko 20 sekundi. Najbolji igrači počnu duboko disati i prije nego što stave loptu na mjesto (čak i dok se udaljavaju od nje), da bi bili spremni za sučev zvižduk i zadnji dah i izdah, potrebno je samo 2-3 sekunde", priznao je analitičar.

Jordet je uvjeren da golmani mogu smanjiti šansu za gol s penala do 10 odsto zahvaljujući pokretima ulijevo i udesno ili nekim grimasama lica, a igra s očima takođe je važna.

Danas imate i različinte načine izvođenja penala, ali sve je psihološka igra. Salah, Lewandowski, Messi, Ronaldo i slični igrači uglavnom imaju ogromno iskustvo, super precizne i snažne udarce, zbog čega uglavnom imaju visoke procente realizovanih penala.

Što se golmana tiče, postoje razni tipovi. Neki su mirni, drugi čak leže na koljenima kako bi omeli izvođača, a neki poput Tima Krula jednostavno su prilazili penaldžiji, smijali se, rukovali, radili sve kako bi mu skrenuli pažnju.

Golmani često prilaze bijeloj tački prije udarca, što je tehnika fizičkog obračuna. Možete povući analogiju sa životinjskim svijetom: on tako želi pokazati da je ovo njegov dom, te da je on ovdje glavni.

Ovdje puno ovisi o umijeću golmana, jedni od najboljih u ovom poslu bili su Ricardo, Van Breukelen i Krul. Ovi golmani su voljeli hodati do penala kako bi imali lice u lice s protivnikom; posebno Tim Krul, vrlo su ga pozorno pratili suci i nakon toga su mu ozbiljno ograničili slobodu.

“Često fizički obračun ne završava šutnjom: druga tehnika koju golmani koriste je verbalni sukob”, objašnjava Jordet. Većina golmana neće propustiti reći nešto neugodno prema izvođaču jedanaesteraca. U modernom nogometu teško je pronaći osobu koja to radi učinkovitije od Emiliana Martineza.

U polufinalu Copa America 2021. Martinez je postao junak izvođenja jedanaesteraca, prisilivši Kolumbijce na tri pogreške. Ovako je golman zakucao Jerryja Minu.

"Nervozan si, zar ne? Znam da si zabrinut. Znam gdje ćeš da pucaš. Gledaj šta ti radim, sad ću da te pojedem, gotov si", govorio je Mini, koji je - promašio.

Martinez je u Premiershipu "natjerao" Brunu Fernandesa na promašaj prije par mjeseci. Bila je sama završnica utakmice između Uniteda i Ville i Fernandes se spremao izvesti penal, a Argentinac ga je indirektno slomio rekavši Ronaldu: "Stvarno ga puštaš da izvede penal?" Pucaj ti, on će da promaši", provocirao je Martinez.

Fernandes je promašio...

“Nogometaši mrze mučno čekanje prije izvođenja penala. Neki golmani to znaju iskoristiti, Edwin van der Sar je bio majstor igranja na živce: jedan od najsvjetlijih primjera bilo je izvođenje jedanaesteraca u finalu Lige prvaka 2008.”, kazao je Jordet.

Van der Sar je namjerno stavio peškir što dalje od gola kako bi dugo išao po njega, natezao vrijeme i ostavljao Chelseajeve pucače nasamo sa svojim razmišljanjima i sumnjama.

Međutim, u današnjem nogometu suci mnogo češće gledaju golmane i spriječavaju mnogo od onoga što su radili prije deset godina. Stoga u naše vrijeme svi igrači na terenu pomažu golmanu i penal se smatra timskom igrom u kojoj svi sudjeluju.

Posljednji dobar primjer psihološke igrice kod penala je bio u subotu navečer u finalu između Palmeirasa i Chelseaja na Svjetskom klupskom prvenstvu. Kada je Kai Havertz u 117. minuti trebao izvesti penal, iskusni defanzivac Plavaca Cesare Azpilicueta je uzeo loptu, kao da će sam izvesti, svjestan da će ga kao vukovi napasti igrači Palmeirasa i golman, baš da ga poremete. Međutim, Azpilicueta je prethodno pogledao prema Kaiju Havrtzu u fazonu: "Pusti da ih zavaram, vratit ću ti loptu".

Havertz je na kraju kada je sve završeno dobio loptu u ruke, naštimao na penal i pogodio. Smatra se da je ovo nešto o čemu se lukavi menadžer Thomas Tuchel zabavljao ranije i što je osmislio kao vrstu psihološke igre za potrebe svog tima u bitnim momentima.