Dvadeset godina je prošlo ...

I što vrijeme više prolazili, što se Formula 1 više mijenja, sve više postajemo svjesniji zašto je Senna bio poseban. Vozač čiju karijeru jednostavno više i ne treba analizirati kroz pobjede, pole postione, osvojene naslove, jer realno pobjediti u utrci prije 25 godina i danas nije isto.  Ayrton Senna nije bio " običan" prvak. Vozač kojem treba samo najbolji bolid i to je to. On je uvijek tražio neke svoje izazove, vozio je neke svoje utrke. Stvari poput timskih naredbi, lošeg bolida, uslova na stazi, guma kao da nisu postojale.

Jednostavno bio je vozač koji je uvijek spreman da uradi nešto što možda u tom trenutku ne bi uradio niti jedan vozač na stazi. Bilo da je u bolidu Tolemana, Lotusa, McLarena ili Williamsa.

Teško je i najbrojati sve " posebne " utrke. Recimo da je sa slabim Tolemanom startao kao 13. u Monte Carlu, na kraju je završio kao drugi. Vozilo se u nemogućim uslovima, po kiši. U 20. krugu prvoplasirani Prost je imao prednost nad Sennom od 33.8 sekundi. U 31. krugu taj je zaostatak „spao“ na 7.4 sekunde. Sudije su išle na ruku Prostu, Ayrton je smatrao da su oteli pobjedu. " Ne postoji krivina u kojemu je nemoguće pretjecati: potrebno je samo odabrati pravi trenutak" rekao je Ayrton nakon utrke.

U Estorilu 1985. rođena je legenda o „kišnome čovjeku“. Senna je pobjedio u nemogućim uslovima odradivši perfektnu utrku, Alboreto je kao drugi kasnio više od minutu. 1986. godine na Jerezu smo gledali žestok duel Senne u Lotusu i Mansella u Willimasu, duel točak u točak. Na kraju je Senna slavio sa najmanjom prednošću ikad u Formuli 1 (14 hiljaditih dijelova sekunde). Ayrton je neprestano, uz svoje majstorije za volanom iskazivao i  svoj za većinu vozača težak karakter.

1988. godine je stigao u McLaren kao vozač koji je sezonu ranije bio treći u ukupnom poretku. U McLarenu ćemo dobiti jedno nevjerovatno veliko, žestoko rivalstvo između Senne i Prosta. Međusobno se toliko jako motivirali da se na kraju prvenstvo 1988. pretvorilo u obračun dvojca iz McLarrena: Senna i Prost tokom 1988. su osvojili 15 od 16 utrka u sezoni, te Senna postaje svjetski prvak te godine.

Nakon duela u Japanu, Prost je bio na rubu " Ayrton me nije želio samo pobijediti, on me želio uništiti - to je bila njegova motivacija od prvog dana " rekao je Francuz. Senna je na kraju imao tri boda više od Prosta. Sljedeće godine je Prost bio prvak, Senna nije završio posljednje dvije utrke. Poseban duel su
imali on i Prost u Japanu, duel koji i danas ljubitelji Formule 1 znaju prepričati. Baš kao i godinu dana kasnije na istoj stazi, ali na samom startu. Te je godine Senna na kraju pobjegao Prostu za sedam bodova (78-71), dok je treći Piquet imao svega 44.

Sljedeće godine je Berger bio timski kolega u McLarenu, Prost je vozio za Ferrari, Ayrton je sa sedam pobjeda bez problema uzeo i treću titulu. Naredne dvije godine McLaren nije mogao pratiti Williams,
Senna je prvo bio četvrti na kraju, dok je 1993. godine zaostao za prvom Prostom čak 26 bodova. Međutim i u tom periodu odradio je nekoliko sjajnih utrka, Monte Carlo, Monza, dok se izdvojila VN Evrope na Donningtonu 1993. godine. Na uskoj stazi, po kiši, Senna je već u prvom krugu sa šestog mjesta došao na prvo i stekao 2.5 sekunde prednosti, u lošem McLarren-Honda bolidu. Kada je nakon utrke Prost prigovorio na vremenske uslove, kišu, blato...

Senna je samo lakonski odgovorio " Pa, ja nisam imao nikakvih problema". Posljednju pobjedu u karijeri Senna je upisao na VN Australije 7.novembra 1993. godine. Sljedeće je već bio vozač Williamsa sa kojim je pokušavao uloviti tada brzi Benetton. Senna je dao mnogo (opreznih) izjava o tome kako njegov trenutni bolid FW16 ima mnogo dijelova koji bi trebali biti usavršeni jer taj bolid nije stekao nikakvu prednost nad prijašnjim modelima. Ostvario je dva pole positiona ali niti jednu utrku nije završio.

Treći pole je izborio u Imoli, posljednji u karijeri. 65 u 161 utrci (u prosjeku je svaku treću utrku startao prvi). Rekord je ostao nedostižan 12 godina poslije njegove smrti, sve dok Michael Schumacher upravo u San Marinu 2006. godine nije oborio taj rekord u njegovoj 236. utrci karijere. 1 maja se pojavio na startu utrke za VN San Marina. J.J. Lehto i Pedro Lamy su sudarili, safety car je izašao na stazu. Nakon pet krugova utrka je nastavljena, Senna je poveo ispred Schumachera, sve je bilo spremno za veliki duel koji je potrajao dva kruga....