Bio je jedan od najtalentovanijih vozača
Bivši as Formule 1 otvorio dušu i priznao kako je izgubio volju za trkanjem: "Bio sam preplaćen..."
Bio je jedan od najtalentovanijih vozača svoje generacije, ali kraj karijere dočekao je iscrpljen i razočaran. Danas otvoreno govori o godinama koje su ga psihički slomile. Priča o novcu, frustraciji i sistemu koji mu je ubio strast prema Formuli 1.
Heinz-Harald Frentzen godinama je slovio za jednog od najtalentovanijih, ali i najneiskorištenijih vozača svoje generacije.
Njegova karijera u Formuli 1 imala je sve - pobjede, potencijal za titulu, ali i bolan pad koji je završio tišinom, razočaranjem i osjećajem praznine.
Nakon što ga je Eddie Jordan otpustio sredinom 2001. godine, Frentzenov svijet se naglo promijenio. Vozač koji je samo dvije godine ranije pobjeđivao i borio se za naslov, odjednom se našao bez sigurnosti i bez jasne budućnosti.
U nastavku te sezone vozio je za Prost, ali bez ikakve finansijske kompenzacije. Kako je sam otkrio, nije dobio ni euro za svoj angažman.
"Kada me Eddie otpustio 2001., otišao sam u Prost GP do kraja sezone. Ali Alain mi je odmah rekao da me ne može platiti. Rekao sam mu da je u redu, da ću voziti besplatno i pokušati im pomoći da budu što brži", ispričao je Frentzen.
Oglasi
Njegova motivacija tada nije bila novac, već dokazivanje i želja da se vrati na vrh. Cilj mu je bio jasan - pobijediti Jordan i pokazati da još uvijek pripada eliti.
Međutim, ni to nije donijelo rezultate. Bez bodova i bez konkurentnog bolida, Frentzen je 2002. prešao u Arrows, gdje se situacija dodatno pogoršala. Tim je finansijski kolabirao, a Nijemac ni tamo nije dobio platu.
"Nisam bio plaćen ni centa", priznao je, opisujući sezonu u kojoj se tim praktično raspao pred kraj godine.
Spas je privremeno pronašao u Sauberu, gdje je uskočio u posljednje dvije utrke 2002., a potom potpisao ugovor za kompletnu sezonu 2003. godine. Na papiru, djelovalo je kao povratak stabilnosti.
Te sezone osvojio je 13 bodova i završio kao 11. u ukupnom poretku, a posebno se pamti njegovo iznenađujuće postolje u Sjedinjenim Američkim Državama - posljednje u njegovoj karijeri.
Oglasi
Ipak, iza kulisa se stvarala frustracija koja će ga potpuno iscrpiti.
Frentzen otvoreno priznaje da se u Sauberu osjećao sputano, posebno zbog odnosa s tadašnjim tehničkim direktorom Willyjem Rampfom.
"Kada sam se vratio u Sauber, bio sam sretan i zahvalan, ali brzo sam shvatio da bolid ima jako uzak radni prozor. Willy mi je rekao da ne mogu dirati gotovo ništa - samo balans, diferencijal i zadnje krilo", prisjetio se.
Sve ostalo - geometrija, amortizeri, raspodjela sile - bilo mu je zabranjeno.
"Rekao mi je da to nije posao vozača. A ja sam mu pokušao objasniti da znam kako se iz tog bolida može izvući više. Ali nije htio ni čuti."
Oglasi
Frustracija je rasla iz trke u trku: "Na kraju mi je rekao: ili prihvati ili idi kući. Tada sam potpuno izgubio motivaciju."
Za Frentzena, koji je uvijek bio vozač duboko uključen u tehnički razvoj, to je bio trenutak pucanja.
"Osjećao sam da sam samo plaćen da vozim, a ne da razmišljam. Kao da sam tu samo da držim gas do poda."
Paradoksalno, upravo tada je shvatio da je - preplaćen.
"Bio sam preplaćen za ono što sam radio. Znao sam da mogu izvući mnogo više iz tog bolida, ali mi to nije bilo dopušteno. Svaki drugi vozač mogao je uraditi isto što i ja, jer niko nije smio dirati ništa bitno."
Oglasi
Dodaje i da ga je činjenica da ga je povremeno pobjeđivao timski kolega Nick Heidfeld dodatno boljela, jer je znao da problem nije u talentu, već u sistemu.
Na kraju sezone, Eddie Jordan mu je ponudio povratak. Kratak razgovor, ali bez dileme.
"Nisam mogao više. Danas bismo to nazvali burnoutom. Tada taj pojam nije ni postojao."
Frentzen priznaje da je već tada razmišljao o DTM-u, tražeći nešto jednostavnije, čistije i iskrenije - trkanje bez politike.
"Htjeo sam samo da se trkam i da opet uživam. Nisam želio da ponovo počinjem od nule u Formuli 1."
Oglasi
Ipak, ostao je osjećaj gorčine.
"Kad sam završio karijeru, nisam bio sretan. Znao sam da sam mogao više. Krivio sam sebe jer nisam bio dovoljno politički jak."
Njegova iskrenost ide i dalje - priznaje da nije znao "igrati igru".
"Volio sam tehnologiju, razvoj, rad s inženjerima. Ali nisam znao kako da uvjerim ljude oko sebe. Nisam bio taj tip."
Na kraju priznaje da je možda bio previše strog prema sebi, ali takav je mentalitet vozača.
"Kao vozač, nikad ne kriviš druge. Uvijek kriviš sebe. To te i izgradi, ali te i slomi."
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
