Tukao je ženu, bio opsjednut, dok konačno nije "pukao": Pucao prvo u ženu, a onda u sebe

Ipak, u historiji je ostao upisan kao negativac jedne od najvećih tragedija i zagonetki ikad u sportu. Zašto je Kenny Carter prvo ubio svoju ženu, a zatim i sebe u maju 1986. godine?

Bio je 26. maj 1986. godine. Na telefon se javio Ron Oldham, prijatelj britanskog spidvejaša Kennyja Cartera. S druge strane začuo je glas sportaša.

"Zvučao je užasno potišteno. Rekao je: "Upucao sam Pam (svoju suprugu, op. a) i sad ću se upucati. Ne govori ništa, jer sada se radi o djeci. Imam puno novca. Uzmi ga i pobrini se da im ne nedostaje bilo šta." Dodao je da su se igrali vani te da se spremao oduzeti sebi život. "Nećemo se više čuti. Zbogom." I spustio slušalicu", prisjetio se Oldham, koji je pokušao uzvratiti poziv, ali bezuspješno.

Kenny Carter sjedio je na rubu kreveta nakon što je ubio svoju ženu. Ponovno je napunio sačmaricu, uperio je u prsa i opalio. Tako je završio život pun porodičnih tragedija i sportskih razočaranja, koja su najvjerovatnije dovela do tragične završnice.

Kenny Carter bio je najstariji Malov i Christinein sin. Imao je i dva brata, Alana i Malcolma. Njihov je otac vodio vlastiti posao. Prodavao je rabljene automobile i bio trgovac Suzuki motociklima. Zato je Kenny od malena u kontaktu s dvotočkašima. I vrlo brzo su mu se svidjeli.

Već sa šest godina dobio je svoje prvo vozilo. Odlično se nosio s tim, a ubrzo nakon toga dobio je snažniji stroj, a potom još jedan. Učlanio se u motociklističku udrugu mladih i vrlo brzo napredovao. Promaknut je u seniore i tu je također oduševio.

Starije kolege gledali su ga sa zavišću i ponekad su ga uznemirili prljavim trikovima. Tada se Kenny takmičio u kros trkama. Otac je odlučio promijeniti dječakovu karijeru. Na speedwayju bi mogao postati heroj lokalne zajednice. I pored toga dobro zaraditi.

Godine 1970. započeo je slijed događaja koji je vjerojatno doveo do tragedije 16 godina kasnije. Kennyjeva majka doživjela je tešku saobraćajnu nesreću. Toliko ozbiljnu da je ostala paralizovana do kraja života.

No, još veća tragedija za porodicu bila je činjenica da je Malcolm, koji je također bio u automobilu, poginuo u nesreći. Imao je četiri godine. Kao rezultat porodične drame, Kennyjevi roditelji su se razveli. Bio je to tek prvi, ali snažan udarac u srce mladog Cartera. Nastojao fokusirati se na sport.

Mal se nije potpuno odvojio od obitelji. Napustio je njen dom i financijski i ne samo uzdržavao druga dva sina. Iskoristio je svoje kontakte. Jedan od njih bio je Eric Boothroyd - kapiten i kasnije promotor lokalnog speedway kluba Halifax Dukes.

Carter ga je molio da dopusti Kennyju da se dokaže na stazi. Nije mu prošlo loše, ali je Boothroyd spomenuo da će se kladiti na Rona Halsama, koji će kasnije postati svjetski prvak, koji je također trenirao u to vrijeme. No, sedam dana kasnije, Boothroyd je morao protrljati oči začuđeno jer je Kenny bio puno, puno bolji nego prvi put.

Zahvaljujući Malovom trudu, Kenny je zapravo imao siguran ugovor s Halifax Dukesima, ali s tim da će ga potpisati tek 1978. godine, kada će imati 17 godina. Do tada je trebao trenirati. Jedan od treninga donio mu je još jedan udarac. Carter se 3. decembra 1977. sudario s 20-godišnjim Stuartom Shirleyjem. Kennyjev suparnik silovito je udario u metalnu ogradu oko staze i nije mu bilo spasa, preminuo je na licu mjesta.

Godine 1978. Kenny je posuđen klubu Newcastle Diamonds. I opet udarac. U svom trećem nastupu njegov kolega, 18-godišnji Chris Prime, preminuo je na vrlo sličan način - udario je u metalnu ogradu.

Jednog dana Kenny je posjetio svoju porodičnu kuću sa svojim prijateljem Jimmyjem Rossom. Mladi Carter je u njemu pronašao svoju majku mrtvu. Tada 36-godišnjakinja se nakon što je izgubila bebu slomila, a stalne bolove i prikovanost za krevet nije mogla podnijeti. Počinila je samoubistvo predozirajući se lijekovima protiv bolova. Kenny je odmah pozvao hitnu pomoć, ali bilo je prekasno.

Carter je za ovo krivio sebe. Nije si mogao oprostiti što nekad nije imao vremena za majku kada ga je zvala, jer je igrao fudbal. Također, on joj je kupio lijekove kojima se predozirala, što sebi nije mogao oprostiti.

Od mnogih tragedija koje su se dogodile Carteru, čini se da je ova najveća i najvažnija u kontekstu njegovog kasnijeg života. Onda je dao obećanje. Kao počast svojoj majci, želio je postati pojedinačni svjetski prvak u speedwayu. Tako je počela njegova opsesija time.

Ipak, nikada ga nije uspio osvojiti. Jednom je i sam bio blizu smrti kada je udario glavom o tlo i slomio vilicu na osam mjesta, jednom mu je otkazala oprema i ispustio je prvo mjesto i završio peti uz još nekoliko velikih poraza i razočarenja.

Nažalost, sve što se skupljalo u njemu rezuultiralo je tragedijom 1986. godine kada je ubio svoju suprugu koja mu je bila i školska ljubav, a onda i sebe.

Carter je ostavio bez roditelja dvoje djece. U životu njegova sina Malcolma također se dogodila drama, a on je bio počinitelj. Godine 2003. osuđen je na pet godina zatvora zbog izazivanja nesreće sa smrtnim ishodom.

Nije pokazivao grižnju savjesti tvrdeći da je vozio vrlo dobro i da ne predstavlja nikakvu opasnost na cesti. Zapravo, prekoračio je dopuštenu brzinu.