Test Peugeot 208 Allure 1.2 PureTech 100 STT

Povratak kralja, koji je zaslužio da nosi Peugeotov sveti broj 205

Kralj se vratio, i nakon skoro 15 godina zauzeo je svoje mjesto na vrhu supermini klase. Čekamo da narednih par godina pokaže da li je praveći novi 208, Peugeot je pogriješio samo u jednom: jer mu nije dodijelio svoj sveti broj – 205?

Test Peugeot 208 Allure 1.2 PureTech 100 STT
Reklama - nastavite čitati ispod oglasa


Dobro znamo staru izreku koja kaže „ko čeka taj i dočeka“, ali pitanje je da li je bilo potrebno da prođe skoro punih 14 godina prije nego Peugeot napravi dostojnog nasljednika kultnog 206, jer već od te zime 2006., bilo je jasno da 207 neće biti pravi nasljednik svog prethodnika, kao što to kasnije nije bio niti prvi 208, rođen u po PSA vrlo teško recesijsko vrijeme 2012. godine.
Čudno je kako se istorija poigrala sa Peugeotom kada su u pitanju njegovi modeli u Supermini klasi, koju danas opšteprihvaćeno zovemo „B segment“, jer ako analiziramo cijeli taj historijski niz modela, sve što vidimo je sinusoida koja u talasima ide gore-dole, gdje je po pravilu model koji je dominirao svojim segmentom naslijeđivao model koji bi jednostavno isprao sav zasluženi i vrijedno stečeni sjaj sa propetog lava na prednjoj masci. Sve je počelo još 1965. godine, gdje je Peugeot, u tada još jako konvencionalno okruženje u supermini i kompakt segmentu, poslao svoj brilijantni 204, kojeg je dizajnirao veliki Battista "Pinin" Farina, a taj svježi vrlo euro-centrični dizajn dopadljiv svima je pratila za to vrijeme iznimno napredna tehnika: aluminijski poprečno smješteni motor koji je pokretao prednje točkove. Takav napredan, lagan, zabavan, dopadljiv 204 je bio ponuđen i sa par paketa opreme, pa čak i sa mogućnosti odabira dodatne opreme, poput krovnog prozora, što je tada bilo rezevisano samo za visoku klasu, i na tržištu gdje su bili dinosaurusi poput Renaulta 10, NSU 1200 ili FIAT 850, jednostavno nije imao konkurenciju. Evropski gradovi su poludili za 204, vozili su ga i bogati i siromašni, i Talijanske i Njemačke glumice, i doktori i književnici, pa je za svega 11 godina prodan u, za to vrijeme, vrlo velikih 1,6 miliona primjeraka. A onda su u Peugeotu odlučili da naprave 104! O kojem se nema puno toga reći, osim da je sinusoida pokrenuta.

U 80-te je Peugeot ušao kao istinski konzervativni proizvođač, koji je svijetu nudio već ozbiljno zastarjela auta tipa spomenutog 104, prastarog 504, „samo“ ostarjelog 604, tu je bio 305 koji se činio prevaziđenim već na samom predstavljanju i teško se nosio u rastućem kompakt segmentu, i brend je tih godina održavao u životu samo 505, još jedan pravi dragulj Francuske automobilske istorije. U takvim okolnostima, supermini je bio pitanje opstanka, a kako se na muci poznaju junaci, stvoren je 205, a sa njim i sve ono što danas znamo i imamo u supermini segmentu, uključujući famozne riječi koje danas zna svaki klinac: Hot Hatch! O 205, a tek o 205 GTI, i njihovom uticaju na autoindustriju se mogu ne članci već i knjige napisati, a vjerovatno među svim danas 40 ili 50-godišnjacima ne postoji niko ko nema nikakvu ličnu anegdotu o Peugeotu 205. Ako mene pitate, da, 205 1,9 GTI je bio moj dream car kroz cijelu osnovnu školu. Takvog 205, proizvedenog u fantastičnih 5,3 miliona primjeraka, koji je dao Peugeotu snagu da napravi sjajni 405, naslijedio je 106. O kojem se nema puno reći, osim da je sinusoida opet tu.


Kraj je 90-ih, Francuska automobilska industrija je dobro uzdrmana prvo Japanskom tehnološkom dominacijom iz prve polovine dekade, a potom i Njemačkom automobilskom parnom lokomotivom u punoj brzini, sa kojima se samo Renault koliko-toliko dobro nosi, dok PSA koncern počiva samo na već ostarjelom 306, i vrlo dobrim i uspješnim modelima 406 i Xsara. Na takvoj muci su se opet poznali junaci, i Peugeot predstavlja 206, vjerovatno svoj najbolji uradak u istoriji, i definitivno svoj bestseller za sva vremena, prodan u 8,3 miliona primjeraka! Možda nije bio tehnološki najdorađeniji, možda jeste počivao na motorima viđenim još u 205, ali je te 1998. ponudio kupcima dizajn, opremu, elemente i generalno cjelokupni ugođaj koji do tog trenutka nije bio viđen u B segmentu. Tog ljeta 1998. godine, 206 je posramio tek predstavljen Clio II (kojem je Renault već 2001. morao odraditi vrlo obiman redizajn kroz Phase 2), dok je Švapska konkurencija jednostavno desetkovana: preko noći su Polo/Ibiza, Corsa i Fiesta postali dinosaurusi iz prethodne decenije. Japanci u toj klasi ionako nisu ni preživili. Što se nas ovdje u BiH tiče, dovoljno je reći da Porsche na ulicama Sarajeva 2019. godine nije privukao ni djelić pogleda i čežnje koju je 1999. godine privlačio prvi 206 na tim istim ulicama. A njega je 2006. godine naslijedio 207! Bio je prosječan, bolje reći: eto, bilo je i gorih. I sinusoida je bila opet tu. Poslije 207 na scenu dolazi prvi 208, koji je kako rekosmo rođen u teško recesijsko vrijeme kada je PSA bio dobro uzdrman, i premda sasvim dobro napravljen, ostao je u sjeni kao potpuno običan konfekcijski model. Da li znate ikoga da zaista sanja dan kada će kupiti 208 prve generacije? Mislim da takvih ni nema. Sinusoida je tu, samo ide još dublje.
Nama novinarima koji pratimo autoindustriju je trebao novi 208, trebao je i Peugeotu da prekine tu sinusoidu, ali nama više da pokaže da automobilski svijet ne smije biti mjesto sivih konfekcijskih modela, da trebaju postojati superminiji koje će i današnji osnovci željeti, glumice voljeti, profesori cijeniti, i da Mini Cooper ne smije biti izuzetak, već dio jedne priče o autima koja želimo imati i voziti. Čini se da su uspjeli.


Peugeot je prije dvije godine predstavio 508, ponudivši veliki otklon od konfekcijskog 208/308 pristupa, i slično kao što je 406 bio najava 206, nadali smo se da će nastaviti jednakim pravcem. Novi 208 sve ono ponuđeno sa drugom generacijom 508 diže na još viši nivo, prije svega dizajnerski, jer premda možete sate provesti hodajući oko novog 208, teško se da bilo šta pronaći za kritiku. Dizajnerski koncept je dorađen u svakom detalju, i premda je nova generacija značajno narasla u odnosu na prethodnu, čak 9 cm u dužinu, novi 208 cilja na sasvim drugu publiku, onu kojoj unutrašnji volumen nije bitnija stvar od vanjskog izgleda. Vrlo upečatljiv, na momente vrlo agresivan vanjski dizajn zatvara školjku niske bočne siluete, koja se vizuelno čini i širom nego to zapravo jeste. Široki bokovi, pojačani obrubi blatobrana, duboka prednja maska i nizak prednji spojler su ipak obilježja većih segmenata, a da su u PSA dizajneri potpuno nekonvencionalno razmišljali pokazuje i to da su bokovi utisnuti u visini šteka, što već spada u dizajnerske vratolomije. Starinska oznaka modela na vrhu haube, po uzoru na davne modele iz fabričke istorije, uključujući 204, su samo jedan od detalja koji pokazuju novi pristup.


Već smo rekli da je cijenu privlačnog vanjskog izgleda platio raspoloživi prostor u unutrašnjosti, gdje se novi 208 pojavljuje skoro pa kao 2+2 model, u kojem putnici na prednjim sjedištima dobijaju ugođaj natprosječan za B segment, počevši od vanserijskog dizajna, preko opšteg ugođaja potpomognutog odabranim materijalima, dok putnici na zadnjim sjedištima dobijaju limitirane i pristup kroz mali otvor bočnih vrata i raspoloživi prostor za sjedenje, sasvim u skladu sa onim +2. Slično tako prolazi i prtljag, jer premda nominalno zapremine 311 litara, sam otvor za pristup prtljažniku je značajno reduciran.

Tako se i deklariše Peugeotovo opredjeljenje da 208 nudi prevashodno mladim ljudima, kojima prostor pozadi treba zbog prijevoza možda najviše jednog djeteta, a kojima zauzvrat za cijenu auta B segmenta može ponuditi vozački ugođaj rezervisan za C, kompakt, segment. Da misle ozbiljno, vidi se i kada se sjedne za volan, jer 3D virtuelna digitalna instrument tabla definitivno nije obilježje ove klase, jednako kao i značajno poboljšana ergonomija u „dvospratnom“ kokpitu koji je postao Peugeotov zaštitni znak. Volan, „klavirski“ prekidači i mnogi drugi detalji posebno prevazilaze B segment.
U vožnji, jednak ugođaj dominira, jer je nivo buke natprosječno dobro prigušen za B segment, a ovjes dodatno skoro bez ikakvog glasanja prelazi i preko najnezgodnijih poprečnih neravnina. O samom ovjesu nešto kasnije, prije toga o motoru, koji je u našem slučaju bio očekivani 1,2-litarski trocilindrični PureTech turbobenzinac sa 100 KS (Euro 6d norme!), i kao takav je drugi sa početka ponude, ispod se nalazi samo osnovni atmosferac sa 75 KS kojeg po ranijim iskustvima treba zaobilaziti, jer snagom nije adekvatan konfiguraciji naših puteva. Motor odlično odgovara novom 208 i prijenosnim odnosima mjenjača, ima velikih 205 Nm obrtnog momenta, sa neočekivanom lakoćom održava putnu brzinu i pri vožnji na, za snagu, visokih 170 km/h autoputem, pri čemu i u najnepovoljnijim režimima vožnje (čitaj gradske gužve) potrošnja ne prelazi 9 litara na 100 km, dok čim se uslovi poboljšaju (čitaj: vožnja magistralnom cestom) potrošnja se spušta dobro ispod 6 l/100 km. Prosječna potrošnja tokom našeg sedmodnevnog testa, tokom kojih smo izmijenili sve moguće režime rada, je iznosila 6,6 l/100 km.


Agilan motor, uz daleko bolju ručicu mjenjača nego kod ranijih generacija, zajedno sa već spomenutim dobro proračunatim odnosima vozaču donosi i mogućnost zabave, pogotovo na krivudavoj regionalnoj ili magistralnoj cesti, gdje do izražaja dolazi možda i najznačajnija razlika u odnosu na prethodne generacije, odlično napravljen i podešen ovjes! Tih, kapacitiran i za veću snagu nego je to bilo testnih 100 KS, u kombinaciji sa odličnim niskoprofilnim 195/55 R16 gumama, ovjes zajedno sa volanom daje odličnu povratnu informaciju vozaču, daje mu sigurnost da se vrlo lako počne zabavljati kroz krivine, pri čemu cijeli paket zaokružuju dobre kočnice i odlično podešen ESP, koji dopušta vozaču lagano proklizavanje, prije nego se odluči aktivirati. Novi 208 se odlikuje malom težinom, testni je težio svega 1.100 kg, i ovako podešen ovjes se na toj težini odražava vrlo direktnim osjećajem šta auto radi i kuda je krenuo, tako da 208 odmah podsjeti na vrlo zabavne primjerke supermini ili kompakt klase iz druge polovice 90-ih, poput starijeg rođaka 306, koji su i u osnovnim varijantama mogli dati vozaču i inspiraciju ali i nagraditi ga za vozačko umijeće. Osjećaj je da zapravo od Clia III nije bilo auta ove klase na tržištu koje ovako dobro i efikasno vozi cestom, koji i na pretjerivanje reaguje blago, sa primjetnim ali i potpuno poželjnim širenjem putanje stražnjim krajem, koje uz pravilno korištenje pedale gasa rezultira usmjeravanjem prednjeg kraja na idealnu putanju koja vodi iz krivine, bez ikakvog osjećaja podupravljanja. Pomalo zaboravljeni osjećaj, koji bi današnja generacija mladih vozača mogla odlično iskoristiti da izgradi osjećaj vožnje daleko od dejstva ESP ili sličnih pomagala, koja u običnim verzijama u praksi u startu „ubijaju“ bilo kakvu školski pravilnu vožnju. Ovakvo ležanje na cesti nije moglo nastati tek tako, sporadično, već predstavlja jasno opredjeljenje Peugeota da mladim vozačima da sredstvo koje i u niskobudžetskoj varijanti može dati nešto više od samo biti sredstvo za put od tačke A do tačke B. Zapravo, poprilično smo sigurni da je ovaj ovjes podešavao neko ko je svoja prva vozačka iskustva sticao na 306 ili Clio I, vjerovatno na za to vrijeme sportskim gumama 185/60 R14.


Novi 208 nema suštinskih mana, ako vam spomenuti limitirani prostor ne predstavlja nedostatak, sve što će vam u korištenju u početku smetati je periferija, multimedijalne aplikacije koje nisu baš user-friendly, poput ipak donekle nepregledne digitalne instrument table, nedorađene kamere za parkiranje koja ima nejasnu i zamagljenu sliku (inače doplata), do otežanog „mimo svijet“ okruženja za bluetooth telefoniranje, što opet nakon perioda navikavanja i neće biti svakodnevni problem. Ponuđeni Allure nivo opreme sa ovim 100 KS turbobenzincem smatramo najboljim izborom, čak i u odnosu na jaču PureTech 130 opciju, a za vas potencijalne kupce se nadamo da će se ostvariti najave i da će nakon COVID-19 epidemije i cijene novih auta biti našim džepovima prihvatljivije.
Što se nas automobilističkih novinara, mi čekamo zajedno sa osnovcima, da vidimo hoće li mitska slova GTI dobiti svoje puno značenje u novoj generaciji 208, da vidimo da li sivilo automobilske konfekcije posustaje, a testne staze i zidovi dječačkih soba se spremaju za obračune, recimo 208 GTI vs Cooper S JCW?

Peugeot 208 Allure 1.2 PureTech 100 STT
Motor vrsta Benzinski, turbo sa direktnim ubrizgavanjem, 3-cilindrični, 12 ventila
zapremina 1199 ccm
najveća snaga 75 kW (100 KS) / 5500 obr/min
najveći obrtni momenat 205 Nm / 1750 obr/min
Pogon tip pogona Prednji
tip mjenjača Ručni, 6 brzina
Ovjes naprijed MacPherson, uljni amortizeri
nazad Torzijska osovina, uljni amortizeri
Kočnice naprijed / nazad ABS, disk / disk
Gume 195/55 R16 ContiWinterContact TS860
Dimenzije dužina / širina / visina 4.055 / 1.745 / 1.430 mm
težina praznog vozila 1102 kg
zapremina prtljažnika 311 litara
 
Performanse max brzina 188 km/h
ubrzanje 0-100 km/h 9.9 sek
Potrošnja
ECC
grad 5,2 lit / 100 km
izvan grada 3,7 lit / 100 km
kombinovano 4,2 lit / 100 km
Emisija CO2 kombinovano 97 g/km, EURO 6d
 
 
Cijena testnog vozila: 32.762 KM EuroNCAP: 4 zvjezdice
Cijena osnovnog modela: 31.183 KM  
Dodatna oprema kod testnog vozila: Dodatno zatamnjena stakla u drugom redu i zadnje staklo; Kamera za pomoć pri vožnji unazad + prednji parking senzori; Digitalni radio DAB; 16"; čelični rezervni točak; Specijalna boja Crvena ELIXIR
Reklama - nastavite čitati ispod oglasa