Umirao od bolesti bubrega, ali se borio da porodici kupi poklone za Božić. Uspio je, pa preminuo

Miske se borio početkom 20. stoljeća, ali ga je zadesila bolest. Unatoč tome, nastavio je da se bori kako bi svoju porodicu spasio od siromaštva.

Rođen je krajem 19. stoljeća u Minnesoti, a od malih nogu se bavio boksom, da bi sa 19 godina debitovao u profesionalnom ringu. Isprva se borio u srednjoj kategoriji, a onda se udebljao i postao teškaš.

Miske je volio boks i marljivo je trenirao, ostajući navečer u teretani. Boks mu nije bio samo strast, već i jedini izvor prihoda. Billyja su odlikovali velika brzina i nokautirajući udarac - osobine koje se rijetko kombiniraju u teškim kategorijama. Fanovi su Miskea nazvali munjevitim - pod tim nadimkom je ušao u ring.

Početak njegove karijere nije bio savršen, ali Miskea su smatrali talentom, te se 1918. borio s budućim svjetskim prvakom Jackom Dempseyem. Miske je pružio natjecateljsku borbu i izgubio na bodove. Dempsey je priznao da se borio s pritiskom.

Činilo se da će 1918. biti prekretnica za Miskea: dobro se posvađao s Dempseyjem, dobro zaradio i oženio Mary. Blistava karijera i porodična sreća su se nazirale. Ali dogodila se tragedija koja je srušila snove mladog boksera...

Ljekari su mu dijagnosticirali strašnu dijagnozu - Brightovu bolest (kroničnu bolest bubrega) ili nefritis. Početkom 20. stoljeća smatralo se praktički neizlječivim, pa su mu liječnici predviđali najviše pet godina života. Bilo mu je zabranjeno bavljenje boksom, ali nije poslušao kako bi uzdržavao svoju porodicu.

Višestruki dugovi su se umiješali - čak je i dugogodišnja porodična kompanija propala. Honorari su jedva bili dovoljni za plaćanje računa i vraćanje dugova. Miske se nastavio boriti, ali više nije trenirao jer mu zdravlje nije dopuštalo. U tom stanju Miske je odradio još 30 borbi, od kojih jednu 1920. za naslov svjetskog prvaka protiv Dempseyja.

Miske je dobro zaradio za revanš, ali skupo. Dempsey ga je nokautirao u trećoj rundi: “Osjećao sam da to nije isti bokser. Ali tražio je od mene ovu borbu, trebao mu je novac. Billy je bio psihički slomljen. Htio sam ga nokautirati u prvoj rundi. U početku nije sve išlo, ali u trećoj rundi sam uspio", rekao je Dempsey.

U jesen 1923. Billyju je postalo još gore: bubrezi su mu otkazivali, jeo je samo kuhanu ribu i pileću juhu, a znao je da će mu predstojeći Božić biti posljednji. Zbog bolesti nije nastupao devet mjeseci pa je porodica štedjela za život od starih honorara. Unatoč svemu, ne odustaje od borbi.

Došao je agentu Jacku Reddyju i tražio da mu pronađe rivala.

“Starče, umrijet ću vrlo brzo, ali treba mi još jedna borba! Želim Mary i djeci čestitati još jedan Božić dok mogu. Neću imati još jedan Božić. Daj mi tu prokletu borbu!" rekao je Miske.

Planovi su boriti se s udaračem Billom Brennanom, kojeg je pobijedio prije bolesti. Tučnjava se činila ludom, pa je agent razuvjeravao. Miske je odgovorio: “Kakve veze ima? Bolje je umrijeti u ringu nego čekati u stolici za ljuljanje."

Borba se odigrala 7. novembra 1923. godine. Na vaganje je Miske izašao iscrpljen: bio je osam kilograma lakši od protivnika (85 prema 93) i smatran je autsajderom. Bolest je ubila i nije dopuštala treniranje. Miske je rijetko ustajao iz kreveta i svojima je govorio da štedi snagu. No, Brennan nije blistao jer je saznao za Miskeove probleme i gotovo nije trenirao, brzo se nakupivši viška kilograma.

Prema riječima očevidaca, Billy je bio jako blijed i jedva je stajao na nogama. Prve tri runde bile su tijesne, au četvrtoj je Billy nokautirao Brennana.

Miske je za pobjedu dobio solidnih 2,4 hiljade dolara koje je potrošio na svoju porodicu. Odmah je kupio božićne darove: kćeri lutku i medvjedića, sinovima bicikle, ženi klavir. Mama je dobila skupu hranu na stol i ček. Porodičnu kuću opremio je prekrasnim namještajem, a ostatak novca prebacio na račun supruge.

Na Badnjak ujutro ispunio je svoj davni san - lovio je patke, a večer proveo s porodicom na večeri. Šest dana kasnije, na Novu 1924. godinu, preminuo je. Imao je 29.