Prijestolnica Estonije Talin bila je ovih dana u znaku fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, koja je na stadionu La Coq Arena u subotu uvečer slavila veliku pobjeda, koja je značila i plasman u baraž za odlazak na Svjetsko prvenstvo.
Navijači BiH krenuli su iz svih dijelova svijeta u Talin kako bi dali podršku našim reprezentativcima. U aranžmanu Centrotransa, iz Sarajeva se put Talina zaputio pun putnički avion, obojen u žuto-plave boje državne zastave.
Talin nas je dočekao hladan i kišovit, ali neuobičajeno lijep. Prijestolnica Estonije nešto je manja od Sarajeva i gotovo kompletna je urađena u baroknom stilu. Naravno, pojedini dijelovi grada i danas "mirišu" na komunističku arhitekturu nekadašnjeg SSSR-a.
Iako se možda od Estonaca očekivali da su u skladu sa klimom hladni i rezervisani, to nije bio slučaj.
Svi su vjerovali u pobjedu BiH
"Vi ste iz Bosne?", upitao nas je po dolasku na aerodromu u Talinu fotoreporter lokalnih novina, čiji je zadatak taj dan bio da dočeka našu reprezentaciju.
"BiH će pobijediti, mi smo preslabi za vas", bio je objektivan Estonac.
Bh. ekspedicija, koja se put Talina zaputila u aranžmanu Centrotransa bila je smještena u hotelu udaljenom svega dvjestotinjak metara od tabora reprezentacije BiH, tako da nije bilo teško naći put do doma Zmajeva.
A u hotelu gdje je bila smještena reprezentacija, situacija nije bila mnogo drugačija: Sve je bilo u bojama BiH. Brojni navijači pohodili su hotel bh. ekspedicije, u želji da će u holu zateći nekog od Zmajeva kako bi se sa njima slikali i dobili autogram.
Miske kao špricer
Ćiro je zakazao trening reprezentacije za sedam sati u petak navečer, a polazak ispred hotela bio je organizovan sat ranije. Prvi je iz sobe u hol izašao Zvjezdan Misimović, što je izazvalo pravu pometnju. Svi su se htjeli slikati sa Misketom, a mozak veznog reda bh. reprezentacije i Wolfsburga strpljivo je svima izlazio u susret.
Ubrzo su kroz isto prošli i svi ostali reprezentativca, a najviše pažnje izazvao je Edin Džeko, oko kojeg se čim je sišao u hol stvorio metarski red. Među navijačima željnih slike sa Dijamantom bilo je i desetak navijača Estonije, na čijim se licima vidjelo ushićenje samim Džekinim prisustvom.
Dan kasnije, u subotu na dan utakmice, stigao je brod sa navijačima Bosne i Hercegovine iz Švedske, kao i nekoliko autobusa sa navijačima iz BiH. Sve je bilo spremno za spektakl. Veliki broj bh. navijača u Talinu izazvao je oduševljenje među svim prisutnima, ali i određenu dozu straha. Hoće li biti nereda na tribinama, pitanje je koje smo svi sebi postavljali.
Međutim, strahovanja su bila neopravdana, ali idemo redom. Cijelu subotu po ulicama Talina odjekivalo je "Jedna si jedina...". Atmosfera za pamćenje.
Nervoza
Kako se bližio početak utakmice, tako je i rasla nervoza među novinarima. Možemo li preko Estonije do baraža, sve se svakako činilo kao san. Malo po malo, tribina Le Coq Arene polako se punila navijačima BiH, a na suprotnoj strani terena bili su "vatreni" navijači domaćina.
Estonski domaćini podijelili su novinarima uoči početka susreta dopis kojima se sve obaviještava kako će susret početi minutom šutnje za tragično nastradalog navijača Vedrana Puljića. Dopis je napisan i na engleskom, tako da su ga mogli pročitati i strane kolege, koji su došli na susret Estonija - BiH. Tu su bili Nijemci sa televizije ARD, te kolega sa turske televizije, koji se ponio krajnje neprofesionalno i neljudski.
Naime, kada su igrači izašli na teren, stadion je zanijemio u počast na ubijenog Vedrana Puljića, a čuo se samo jedan jedini glas koji je na turskom jeziku nešto galamio u mikrofon. Turski kolega, namjerno ili slučajno, nije bio kadar ispoštovati minutu šutnje, iako je o tome bio uredno obaviješten. Zato nam je dodatno drago što Turska neće vidjeti SP.
Susret je počeo, a tribina sa bh. navijačima bila je nijema. Veliki gest naših navijača da ne navijaju prve 24 minute u spomen na Puljića za svaku je pohvalu. Navijali Estonije, s druge strane, sigurno su se pitali: "Pa zar su ovo ti slavni navijači, poznati po cijeloj Evropi?". Nisu ni bili svjesni šta slijedi...
Počela je pjesma
Prošla je 24 minuta, bh. reprezentativci bili su bolji protivnik na terenu, ali mreže su mirovale. Onda je uslijedilo nešto od čega se ježi koža. Počela je pjesma bh. navijača i to je osjećaj koji se ne može prenijeti riječima, tamam da ga prenosi dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Vrijedilo je vidjeti izraze na licima zbunjenih Estonskih navijača, koji nisu znali šta ih je snašlo. Odjednom, nestalo je estonskih truba i bubnjeva, a krenula je pjesma bh. navijača.
"Osjećaj koji sam dobio ja kao i svi moji igrači kada je krenula pjesma naših fantastičnih navijača sa tribina, ne može se ničim opisati. Uostalom, potvrda koliko nam navijači znače vidjela se na terenu, prvi gol smo postigli samo nekoliko minuta nakon što je počela pjesma", kaže Ćiro.
Prvo poluvrijeme je završilo, a zebnje iz srca naših navijača je nestalo. BiH je dominirala susretom, a svaki napad Zmajeva mirisao je na gol. Drugo poluvrijeme je počelo u istom ritmu kao i prvo. Virtuz je pokazao zašto je virtouz. Zvjezdan Misimović nevjerovatnom loptom je uposlio Vedada Ibiševića, a ovaj doveo bh. navijače u stanje delirija!
To je bilo to! BiH je u baražu. Nakon susreta, prvi je iz svlačionice izašao Ćiro. Sreći nigdje kraja. Čestitke dolaze sa svih strana. Potom je proključalo. Iz svlačionice je izašao Miske. Pravi kuler. Odmjeren u izjavama, bez previše emocija, stroljivo je davao izjave i slikao se sa navijačima. Redom su izlazili Ibričić, Salihović, Nadarević, Begović, a onda je doslovno iskočio Vedo! Vidno raspoložen, počeo je "pucati" po prisutnima u stilu Johna Waynea. Ima pravo šta hoće, to je naš Zmaj.
Po povratku u hotel, zajednička večera i druženje sa Ćirom. Selektor je otvorio dušu.
"Veoma cijenim selektora Hrvatske Slavena Bilića, ali nama se nikad ne bi mogle destiti stvari u reprezentaciji koje se dešavaju Hrvatskoj. Evo uporediću nešto. Kada si sa djevojkom ili ženom godinu dana nemoguće je da se barem nekoliko puta ne posvađate. Međutim, za godinu dana koliko je ova reprezentacije zajedno nismo imali ni jednu najmanju razmiricu između sebe. Za to sam ja zaslužan i to je jedna od naših najvećih kvaliteta".
I nije daleko od istine. Harmonija unutar reprezentacije nešto je neprocijenjivo. Uostalom, koliko ta harmonija znači najbolje se vidi na rezultatima. BiH je došla do baraža, a koliko Zmajevima znači igranje u nacionalnom dresu BiH dovoljno govori činjenica da je, recimo, Salihović spreman odgoditi operaciju kako bi igrao, ili kapiten Spahić, koji bi igrao i bez jedne noge imamo osjećaj. Zmajevi, svaka vam čast, u teškim vremenima za BiH u sport u našoj zemlji, vi ste najsvijetlija tačka, ponosni ambasadori svoje zemlje u svijetu.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
