Sutra se na Grbavici po 95. put u historiji sastaju veliki rivali Željezničar i Sarajevo. Utakmica u kojoj ništa nije sigurno, osim da će tribine biti pune. Forma, kao ni trenutni poredak na tabeli nikad nisu mnogo značili.
Derbi između dva sarajevska kluba jedan je od onih u kojima ne treba očekivati nerede na tribinama, mada se znalo i to dogoditi, ali vrlo rijetko. Iako derbi na Grbavici ne privuče po 60.000 ili 70.000 ljudi, o njemu svijet itekako zna.
Prije sedam, osam godina britanski ugledni list The Guardian je sarajevski derbi svrstao među dvadeset najboljih u Evropi. Sarajevski je na toj listi od dvadeset derbija bio posljednji, beogradski sedmi, ali ne treba zaboraviti da na toj listi mjesto nisu našli neki gradski derbiji mnogo većih gradova od Sarajeva, ali i mnogo većih klubova nego su to Željo i Sarajevo.
Dok su mnogi evropski i svjetski derbiji uvijek utakmice visokog rizika s velikim brojem povrijeđenih i poginulih, ovaj naš je isključivo derbi koji se igra za raju. Mnogi stranci koji su imali čast biti prisutni na Grbavici ili Koševu ostali su iznenađenje prizorom da dva jarana idu skupa na tekmu, a jedan je odjenuo plavi, a drugi bordo dres. Ali, eto nek i Evropa od nešto nauči.
Pobjede u sarajevskom derbiju slave se na poseban način. Pobjede se slave tako što navijač Želje farba auto navijaču Sarajeva u plavu boju ili obrnuto. Slave se tako što prijatelj prijatelja ošiša na nularicu ukoliko njegov tim slavi, klade se u večeru ili piće i na mnoge druge načine. Jedino nema razbijanja izloga, premlaćivanja na mrtvo ime i sličnih scena. Istina, znalo se desiti da neki neodgovorni pojedinac napravi neki skandal, ali sve su to izolirani slučajevi, nikako konstanta.
U dosad odigranih 95 derbija Željo ima jednu pobjedu više(30:29), dok je 35 utakmica završeno bez pobjednika. Većina derbija završavala je pobjedama jednog ili drugog tima s jednim, eventualno dva gola razlike, a prava je rjetkost bila da neko ponizi svog rivala.
Mnogo češći slučajevi bili su da neki od igrača napravi neki spektakularan potez na travnjaku koji će se kasnije dugo prepričavati. Potezi velikih igrača poput Osima, Ferhatovića, Smajlovića, Sušića ili Bukala za nas mlađe su poznati tek iz priča koje se prenose s koljena na koljeno ili onoga što smo pročitali u knjigama i novinama, ali sjećamo se dobro nekih majstorija s derbija igranih u posljednja dva desteljeća.
Mnogi navijači Želje vječno će pamtiti onu akciju Muharemovića i Muratovića na Koševu kada su se sudarili Zukić i Suljić da im se još uvijek vrti u glavi ili sjajni driblinzi Ivice Huljeva kada je nekoliko puta na utakmici na Koševu u jesen 2001. godine probacio loptu kroz noge igračima Sarajeva.
Naravno, nisu samo igrači Želje dovodili do ludila svoje protivnike, bilo je i obrnutih situacija. Almir Turković bio je jedan od najvećih tehničara u poslijeratnoj ligi i često je Zeka znao zavrtiti igrače Želje, baš kao što je i Dženan Uščuplić svojim slobodnjacima remetio san Željinim golmanima.
Najveće utakmice odigrane poslije rata su svakako ona iz 1996. na Grbavici, prva nakon rata na razorenoj Grbavici, te ona dvije godine kasnije u finalu prvog zajedničkog prvenstva na Koševu kada je Željo golom Hadisa Zubanovića u devedesetoj minuti stigao do naslova prvaka.
Većina utakmica u posljednjih dvadeset godina završavala je ili bez pobjednika ili pobjedom jednog od rivala golom razlike, ali bilo je i onih koje su bile igra mačke i miša. Navijači Želje posebno se sjećaju one pobjede od 4:0 u Super kupu po kišnom vremenu 1998. godine kada se Željo dugo mučio, ali je ulaskom pojačanja, pristiglog upravo s Koševa, Aldina Ćenana igra plavog tima u drugom dijelu dobila jednu novu dimenziju. Veliku utakmicu su igrači Želje odigrali i u proljeće 2001. godine kada je Amar Osim tek sjeo na klupu plavog tima. Bilo je tada 3:0 za Želju na Koševu.
S druge strane najbolje igre u derbiju igrači Sarajeva su pružili u proljeće 2000. godine kada su na Koševu slavili sa 4:1. Bila je to vjerovatno najbolja ekipa Sarajeva nakon rata. Imena Hote, Škore, Avdića, Dure ili Šaranovića poznata su i izvan granica naše zemlje. Dvije godine ranije Sarajevo je slavilo sa 3:1 nekih dva, tri mjeseca nakon onog Zubanovićevog gola. Tada je ponajbolji igrač bordo tima bio Jasmin Memišević, veliki igrač i boem, koji je u Sarajevo stigao iz Želje u zamjeni za Ćenana.
Utakmica, velikih utakmica i poteza za pamćenje bilo je jako puno da bi se o tome moglo pisati mnogo, pa čak i cijele knjige, ali pokušali smo spomenuti samo neke najzanimljivije. Bilo je svakako i utakmica u kojima je bilo svega samo ne nogometa, ali mnogo manje od onih već spomenutih. 
Ni bordo strana nije upitna
Sutra je novi dan i novi derbi. Željo i Sarajevo u derbi ulaze s podjednakim timovima, ali i trenutnom formom. Vrlo često se znalo desiti da igru oba tima nose stari i iskusni igrači, ali ovaj put oba tima u utakmicu ulaze s velikim brojem mladih igrača željnih dokazivanja što derbiju daje posebnu težinu.
S klupe danas ova dva velika rivala predvode dva mlada stručnjaka, rekli bismo ponajbolja u našoj zemlji u ovom trenutku. Amar Osim i Mehmed Janjoš iza sebe imaju mnogo uspjeha u viđenju svog kluba. Nadajmo se finom vremenu i velikoj posjeti na Grbavici i da ćemo gledati još jednu veliku utakmicu za pamćenje. Veliki dvoboj na tribinama neće izostati to je sigurno, ali nadajmo se samo dvoboju šalovima, pjesmama, grlima i dlanovima, pa ko bude bolji neka pobijedi.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
