Carvalho nasljednik velikog kapitena!?

Odlaskom mnogih sjajnih igrača Realovi treneri su tražili zamjene na njihovim pozicijama. Iker Casillas, produkt Realove omladinske škole, prigrabio je jedinicu, na ostalim pozicijama su se nekako i nalazile zamjene, ali već sedam godina svi Realovi treneri bezuspješno traže zamjenu za legendu kluba Fernanda Hierra, koji je odigrao 439 utakmica za Real i postigao čak 102 gola. Ne treba zaboraviti da je Hierro igrao na poziciji štopera.

Hierro je na Santiago Bernabue stigao 1989. godine iz prijateljskog Valladolida i zadržao se punih 14 sezona. U prvoj sezoni je odigrao 37 utakmica i postigao sedam pogodaka. U naredne tri sezone je Hierro postigao 44 gola, a samo u sezoni 1991/1992 postigao je čak 21 pogodak. Kao da je riječ o centarforu, a ne o štoperu. Kada je 2003. godine zajedno sa Vicente Del Bosqueom dobio otkaz nastao je problem, naći njegovu zamjenu.

Nije pomoglo ni 114 miliona eura

Prve sezone se pokušalo s momcima iz omladinskog pogona, ali Francisco Pavon i Alvaro Mejia nisu pokazali ništa, pa se krenulo u kupovinu. U ljeto 2004. godine su stigli Walter Samuel iz Rome za 24 miliona eura i Jonathan Woodgate iz Newcastlea za 20 miliona eura. Nakon samo jedne sezone u Madridu su shvatili da Samuel nije kvalitet za njih, dok su Woodgatea „uništile“ povrede, pa je za tri sezone odigrao samo osam utakmica.

Dvije godine kasnije uloženo je 7 miliona eura u veterana Fabija Cannavara. Tada se činilo da je to dobra investicija, jer je Cannavaro stigao kao najbolji igrač Mundijala u Njemačkoj. Ipak, ni on nije mnogo pokazao iz svog bogatog repertoara koji je pokazivao godinama u Italiji.

U ljeto 2007. godine na račun Porta je za Pepea uplaćeno ogromnih 30 miliona eura i većina navijača Reala je odahnula misleći kako je konačno stigao nasljednik velikog kapitena. Međutim, niz povreda, te nekoliko kazni zbog crvenih kartona, utjecali su na to da Portugalac ne opravda uloženi novac. Tog ljeta je doveden i Metzelder iz Borussije, ali se i on pokazao kao promašena investicija.

Sljedećeg ljeta je uloženo 10 miliona eura u Ezequiela Garraya, ali je odmah vraćen na posudbu u Racing Santander, pa je u Real stigao tek u ljeto 2009. godine. Tada je na klupu Reala stigao Manuel Pellegrini na čije insistiranje je doveden Raul Albiol iz Valencije za 15 miliona eura. Pored Albiola Real je imao Pepea, te je s posudbe vraćen Garray. Nakon dugo vremena je odbrana izgledala dosta dobro, ali još uvijek ni približno dobro kao u vrijeme kada su njom gospodarili Hierro i Manuel Sanchis.

Hoće li pomoći „mizernih“ 8 miliona eura?

Ovog ljeta je klupu Reala preuzeo Jose Mourinho, koji mnogo pažnje polaže na odbranu, pa je logično bilo očekivati da će i on tražiti nekog igrača za odbranu. Prvo je htio dovesti Maicona na desnog beka, a Sergija Ramosa premjestiti na poziciju u sredini odbrane, ali kako je Inter odbio ponudu Madriđana moralo se posegnuti za drugim rješenjima.

Izbor je pao na provjereno ime. Iz Chelseaja je za „samo“ 8 miliona eura doveden 32-godišnji Portugalac Ricardo Carvalho. Mourinho je uzeo čovjeka koji mu je dugo bio desna ruka. S njim je uzeo Ligu prvaka i Kup UEFA dok je vodio Porto, a poveo ga je sa sobom i u London kada je preuzeo Chelsea. Mislio ga je voditi i u Inter, ali ga Abramovich nije pustio. Ipak, opet su se našli zajedno u Madridu.

Mourinho je bio rekao da neće dovoditi igrače na kojima se ne može graditi budućnost, ali je na kraju uzeo čovjeka od povjerenja, koji će se u Madridu zadržati dvije godine i otići u zasluženu penziju. Ipak, teško je očekivati da će se i Mourinho zadržati duže od dvije godine, pa je to, vjerovatno, i razlog zašto je uzeo zemljaka od kojeg navijači Reala očekuju da sredi stvari u zadnjoj liniji odbrane.

U proteklih sedam godina, od odlaska Fernanda Hierra, Real je samo na štopere potrošio 114 miliona eura. Ne treba zaboraviti da su Realovi treneri često znali na pozicije štopera stavljati i bekove (Ramos, Heinze, Diogo, Arbeloa) te zadnje vezne igrače (Garcia, Diarra), ali pomaka nije bilo.

Zbog toga navijači madridskog kluba od Carvalha očekuju više nego od svih prethodnika. Mogao bi se desiti paradoks da igrač koji je plaćen 8 miliona eura donese više koristi Realu nego prethodnici u koje je uloženo 114 miliona. Bio bi to dobar pokazatelj Florentinu Perezu da platiti mnogo ne znači i pametno investirati.